Odabrati najvažnija događanja u hrvatskoj pop kulturi izazov je pred kojim bi pokleknuli i najiskusniji. Ipak, to se nije dogodilo i pred vama je izbor koji smo originalno objavili u magazinu Plan B.

Pedesete

Šuškavac
Malo tko i od, uvjetno rečeno, mlađih generacija, nije barem jednom prošao ne tako velikim trgom u Trstu, Ponte Rosseom, kupujući lažne Kappa trenirke, bezalkoholna pića u limenci i slične sitnice koje su nas veselile. Između istih tih štandova kojima smo kročili osamdesetih, nekoliko desetljeća ranije hodali su naši roditelji u potrazi za modnim detaljem koji je bio totalni hit pedesetih – šuškavcem. Riječ je o, dobro to znate, laganoj vjetrovci koja štiti od kiše, a koja se u većini slučajeva moga presaviti i spremiti u džep koji se nalazi na samom šuškavcu te nositi oko pasa. Kada su stigli u Hrvatsku, zavladalo je ludilo u trgovinama, jer se govorilo (pisala je Slobodna) da djevojke vole mladiće sa šuškavcima i najlon košuljama, koje su se također kupovale u Trstu.

Opatijski festival
Prva festivalska priredba održana je 1958. godine u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner i to je ujedno bio i prvi televizijski prijenos jednog festivala. Opatija je osmišljena kao pandan festivalu u San Remu, a hitova nastalih tamo prevelik je broj (Potraži me u predgrađu, Vino i gitare, Mala djevojčica…). Na festival se, vjerujemo, nije moglo ući u šuškavcu. Kada govorimo o Opatiji, nezaobilazno je spomenuti Ivu Robića, koji je pedesetih godina u Americi i Njemačkoj ostvario i internacionalnu karijeru. U SAD-u nastupio je u Perry Como showu, najpopularnija skladba mu je bila Morgen, no važnija je svakako Strangers in the night, koja je proslavila Franka Sinatru.

Plavi vjesnik
Plavi vjesnik, pokrenut 1954. godine, bio je omladinski časopis u kojem su naši roditelji (a možda i vi, gospodine) čitali prve stripove, poput Flasha Gordona, Petra Pana, Srca Julie Jones, Princa Valianta, Pustolovina Marka Pola, Koko Bila, Dena Derija, Winnetoua i drugih. Sveukupno, izašlo je 970 brojeva do 1973.; najveća naklada bila je 120 tisuća primjeraka. Plavi vjesnik pomagao je razvoj domaćeg stripa, a svoja su djela objavljivali Andrija Maurović, Julije Radilović i kultna braća Neugebauer. Godine 1952. izašlo je i prvo poslijeratno izdanje Politikinog zabavnika, na kojem su također odrasle mnoge generacije – tamo smo čitali Mandraka, Modesty Blaise, Ripa Kirbya, Fantoma i druge. U istom je desetljeću počela izlaziti i Modra lasta.

LP ploča
Godine 1956. Jugoton je počeo objavljivati long play ploče (33 okretaja u minuti), na kojima se nalazilo osam pjesama, sa 12 minute glazbe po svakoj strani. Cijena je bila 1500 dinara, a te je godine proizvedeno sedam ploča s narodnom i pet s ozbiljnom te lakom glazbom. Iste su se godine pojavili prvi jukeboxi, ali i rock and roll ploče; Radio Zagreb počeo je s emitiranjem eksperimentalnih televizijskih emisija. Glazba se danas sluša u skroz drugačijim formatima, iako su ploče još uvijek popularne, naročito među DJ-ima elektronske glazbe. Pravi ljubitelji glazbe tvrde da ploča i dalje daje najbolju reprodukciju zvuka, a i mi povremeno volimo čuti lagano krckanje, podsjetiti se na mladost.

Pula film festival
Prvi je put održan u Pulskoj Areni 1953. godine, kao smotra međunarodne kinematografije, a od 1954. do raspada Jugoslavije bio je najvažnija filmska smotra. Do danas je ugostio velik broj domaćih i stranih glumaca, među kojima se izdvajaju Elizabeth Taylor, Orson Welles, Sophia Loren, Sam Peckinpah, Richard Burton, Yul Brinner, John Malkovich, Ralph Fiennes, Ben Kinglsey, Jeremy Irons, producent Branko Lustig, te redatelji Philip Noyce i Jiri Menzel. Nagrada koja se dodjeljuje najboljem filmu je Zlatna Arena, a na službenim se stranicama navodi kako se na pojedinim projekcijama znalo okupiti i do osam tisuća gledatelja. S dolaskom većeg broja drugih festivala, značaj Pula film festivala je pomalo opadao, no njegova je povijesna uloga neupitna. Ove godine održat će se 54. put i to od 12. do 21. srpnja. Početkom pedesetih utemeljene su i Dubrovačke ljetne igre.

Slet
I dok ih danas možemo vidjeti samo u Sjevernoj Koreji i sličnim zemljama, sletovi su se u prošlosti događali svakog 25. svibnja, za “rođendan” Josipa Broza Tita. Danas se tome smijemo, no tada su na ovim megalomanskim priredbama sudjelovala najveća glazbena, književna i kulturna imena, kao i pioniri i omladinci iz cijele zemlje – štafeta se nosila kroz republike. Mnogi koji nikada nisu vidjeli slet, poželjeli su da im se pruži prilika, a oni koji jesu vjerojatno su zahvalni što ga više ne moraju gledati. No, treba priznati, bez obzira na razloge održavanja, bili su to punokrvni, sjajno osmišljeni spektakli. Kako je to izgledalo provjerite na YouTubeu.

Unikonzum
Danas svi nešto kukaju kako smo postali pravo potrošačko društvo, ali temelje toga valja potražiti u pedesetima. Tada su se, naime, počele otvarati prve samoposluge. Točnije, u Zagrebu je prva otvorena 1957. godine; zvala se Konzum, baš kao i danas. Nisu nudili sve ovo što se danas nudi u velikim trgovačkim centrima, no bilo je Cockte za kupiti. Ovo se piće pojavilo 1953. godine, a predstavljeno je 8. ožujka na Planici; proizvodila ju je (i danas to čini) Droga Kolinska. Naravno, bio je to odgovor na imperijalističku Coca Colu, koja bi vjerojatno trovala mladež “idejama”. Nismo sigurni, ali u prvim samoposlugama vjerojatno se moglo kupiti i čokolade Braco i seka, a od 1959. definitivno i Vegete.

Zagrebačka škola crtanog filma
Zagreb film osnovan je 1953., a studio za crtani film 1956. godine. Nikola Kostelac, Vatroslav Mimica, Dušan Vukotić, Vladimir Kristl, Borivoj Dovniković-Bordo, Joško Marušić, Zlatko Bourek čine samo manji dio važnih imena ove škole. Pojam Zagrebačka škola crtanog filma skovali su ugledni francuski povjesničar filmske umjetnosti Georges Sadoul i filmski kritičar Andre Martin. Ne treba zaboraviti niti Animafest, koji su osnovali grad Zagreb i Zagreb film; na godišnjem sastanku Međunarodne udruge za animirani film (ASIFA) održanom u Londonu 1969. godine u utrci nekoliko značajnih gradova (Brighton, Ženeva, Montreal, Rimini) prihvaćena je kandidatura Zagreba kao redovitog organizatora međunarodnog festivala crtanog filma.

Lola Novaković i Gabi Novak
Prva dama domaće glazbene scene u poslijeratnom razdoblju, Lola Novaković, nastupila je prvi put 1953. godine. Poput Ive Robića, i ona je karijeru ostvarila u inozemstvu. Godine 1959. snimila je ploču u Leipzegu, a iste godine odlazi u Beirut gdje pjeva u hotelu Internacional i ima show na tamošnjoj televiziji. Godine 1961. pobijedila je na Opatijskom festivalu, a godinu je dana kasnije pjevala na Euroviziji. U travnju 1957. maestro Bojan Adamič pozvao je Gabi Novak na prvi koncert u Ljubljani, 1958. pjeva u filmu H-8 (prvi naš film snimljen po istinitom događaju, a nije partizanski), a godinu kasnije nastupa na Zagrebačkom festivalu. Krajem pedesetih u Zagrebu sudjelovala je na jam sessionu s Louisom Armstrongom.

Za to vrijeme u…
… Sjedinjenim Državama među mlade i na glazbenu scenu probija se rock and roll. Prvi rock koncert organizirao je Alan Freed u Clevelandu 1952. godine, a Elvis je na scenu s pjesmom “That’s All Right Mama” stigao dvije godine kasnije. Nama zanimljiviji je Sputnik, umjetni satelit kojeg je lansirao Sovjetski Savez i čime je započela svemirska utrka. Tada se predviđalo kako će kroz koje desetljeće automobili letjeti, a mi ćemo šetati kroz futurističke megalopolise u startrekovskim uniformama. Za računalne geekove, valja spomenuti i da je u pedesetima IBM razvio programski jezik Fortran.

Šezdesete

Traperice

Ono što je šuškavac bio za pedesete, traperice su bile za šezdesete. Pojavile su se negdje početkom šezdesetih, do nas su stizale iz raznih zemalja, poput Tunisa, naravno iz Trsta i sa sličnih dalekih i bliskih lokacija. I opet, poput šuškavca, imati traperice bio je prestiž. Do osamdesetih smo već bili jeans generacija, a format traperica kroz desetljeća se mijenjao od trapeza, preko onih s crtom, pa sve do ispranih. U to vrijeme slušao se i radio Luksemburg, skidali su se akordi kako bi bendovi koji dolaze (o njima čitajte u knjizi Siniše Škarice “Kad je Rock bio mlad”) na plesnjacima imali materijala za sviranje. Taj će radio starije glazbene generacije svakako spomenuti kao jednu od najvažnijih stvari tih godina.

Splitski festival
U vrijeme dok još svijetom nisu vladale prozirne haljine, a ni bradavice baš nisu ispadale, rođen je Splitski festival. Održan je prvi put 1960. godine, kao popratni dio događanja More-Revija-Split na bazenima omladinskog školskog kluba POŠK. Impozantna galerija pjevača koja je festivalom prošla zaslužuje poštovanje – dovoljno je prisjetiti se najvećih hitova poput Nima Splita do Splita, Kuće pored mora, Dalmatinski Lero, Kud plovi ovaj brod, Nevera, Moja Ane broji dane, Galeb i ja, Oprosti mi, pape i stotine drugih. Festival onda i danas potpuno se razlikuju, no kao i onaj pulski, i ovo je festival kojeg ćemo se rado sjećati (ili samplove skladbi koristiti).

Fićo
Vjerujte nam, oni koji nisu imali vozačku dozvolu poželjeli su je imati samo zbog novog modela popularnog Fiće. I ne samo zbog parkirnog mjesta. Zastava je Fiatov model 600 počela proizvoditi 1960., dok se model 750 počeo proizvoditi dvije godine kasnije. Wikipedia navodi kako je ovaj automobil bio zaslužan za motorizaciju tadašnje države, a Enciklopedija Yu Mitologije (koja je relativno dobar izvor informacija za ovakve teme) navodi urbanu legendu po kojoj je umirovljeni zastavnik raznio ručnim bacačem lika koji mu je htio ukrasti brisače (?!). Citiramo i kako je kupovina Fiće bio događaj po važnosti jednak rođenju djeteta! I dan danas ovo se vozilo može vidjeti na cesti. Cijena modela iz ’74 (78 000 prijeđenih kilometara) kreće se oko 500 eura.

TV
I dok su u pedesetima počeli prvi eksperimentalni prijenosi raznih emisija, u šezdesetima se broj TV prijemnika povećavao. Svako selo je u gostionici imalo barem jedan. Živi svjedoci kažu kako među totalne hitove tog razdoblja spadaju serije Dugo toplo ljeto (ocijenjen sa 9,2 na imdb.com), Gradić Peyton, The Forsyte Saga, emisija Mendo i Slavica. Krajem desetljeća prema istoimenoj knjizi Miljenka Smoje snimljena je serija Naše malo misto, također veliki hit, kao i Velo misto, nastavak serijala. Valja spomenuti i kako je 1967. godine počelo snimanje profesora Baltazara, koji i danas spada među najuspješnije trenutke Zagrebačke škole crtanog filma. Na kraju, ne treba zaboraviti ni Dnevnik, koji se prvotno emitirao u 20 sati.

Start
Polumjesečni magazin i ilustrirana revija koja je, pazi sad, “pokrenuta u Ekonomskoj propagandi NIP-a Vjesnik, potom u sastavu OOUR-a Revijalno informativna izdanja”. Dogodilo se to 1969. godine, kada je tiskano 153 tisuće komada, 1971. ta se brojka penje na 234 tisuće. Start se bavio temama iz zemlje i svijeta, a sigurni smo da se mnogi sjećaju duplerice i dizajna koji se vremenom mijenjao; na grafičkom su oblikovanju sudjelovala mnoga poznata domaća i strana imena. Ono što je Chris Anderson napravio za Wired (vratio mu staru slavu), to je za Start napravio Sead Saračević, koji je na mjesto urednika došao 1973. godine.
Valja izdvojiti i magazin Džuboks, pokrenut 1966. godine, koji je izlazio jedno vrijeme, pa je ugašen, pa ponovo pokrenut u sedamdesetima.

Alan Ford
Na kioscima širom Italije pojavio se 1969. godine, a crtali su ga, naravno, Magnus i Bunker. Za domaće ga je tržište prilagodio Nenad Brixy, a uz grupu TNT odrasle su mnoge generacije. Uz glavne junake (Alan Ford, Bob Rock, Broj Jedan, Klodovik, Sir Oliver, Šef i Jeremija) niz je sporednih likova kojima smo se veselili, od Superhika do prelijepe Baby Kate. Strip je to koji se i danas rado citira: “Bolje živjeti sto godina kao milijunaš, nego sedam dana u bijedi!”, “Ne vjeruj ženi koja laže”, “Halo Bing, kako brat?”, “Bolje nečastan uzmak nego častan poraz”. Od stripova nastalih u šezdesetima ne treba zaboraviti ni Zagora (1961.), Komandanta Marka (sredina šezdesetih) i ostale junake (Lunov magnus strip i Zlatna serija).

Surogat
Godine 1962. Oscar je prvi put dodijeljen animiranom filmu koji nije bio snimljen u Sjedinjenim Američkim Državama. Autor Surogata je Dušan Vukotić, poznat kao jedan od velikih imena Zagrebačke škole crtanog filma. Te je godine i u toj kategoriji pobijedio Chucka Jonesa i Walta Disneya. Osim ovog animiranog filma, Vukotić je snimio i nekoliko igranih, od kojih izdvajamo Akcija stadion i znanstveno-fantastični Gosti iz Galaksije. Iako najpoznatija, Oscar nije bila jedina nagrada koju je Vukotić primio. Sam Surogat duhovito je izvedena globalna metafora o ispraznim užicima otuđenog suvremenika koji barata surogatima ne samo u materijalnoj, nego i u emocionalnoj sferi, pisao je film.hr. Godine 1961. Andrić je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Bitka na Neretvi
Istog desetljeća (točnije, godinu kasnije) za Oscara je nominiran, ali ga nije osvojio, film Bitka na Neretvi Veljka Bulajića (1969.). Ovaj je film bio najambiciozniji projekt u Europi i jedan od naših najprofitabilnijih filmova uopće. Uz domaće zvijezde glumila je i nekolicina stranaca, poput Yula Brynnera, Orsona Wellesa i Franca Nera; većina ga je učenika osnovnih i srednjih škola gledala na kolektivnom odlasku u kino, kao što su, uostalom, gledali i druge partizanske filmove. Od zanimljivosti vezanih uz ovaj film svakako valja izdvojiti kako je plakat za film radio Picasso, a i kako je sam film imao doista velik uspjeh širom svijeta. No, kako je kolega Žmirić na Popcorn siteu napisao, neke fore (Preko vode do slobode), danas zvuče smiješno.

Ježeva kućica
Po šumi, širom,
bez staze,
puta,
Ježurka Ježić
povazdan luta.

Vještak i majstor
u poslu svom,
radi i čuva
rođeni dom.

Za to vrijeme…
U dalekoj Americi ljubav se slobodno vodila, hipici su pjevali neka bude sunca i protestirali protiv rata u Vijetnamu. Znak za mir krasio je pola svijeta, glazbenici kojima se danas klanjamo tek su počinjali svirati. 1962. predstavljena je prva računalna igra Spacewar!, a pred kraj desetljeća na svijet je došao Internet (hura!). I naravno, 1969. godine napravili smo mali korak za čovjeka ali veliki za čovječanstvo, kročivši na Mjesec.

Sedamdesete

Zdravko Čolić
Priča se kako smo baš na njegovoj turneji ’77 vidjeli prvi laser na stadionskom koncertu i da je skoro ljubovao s Fridom iz Abbe. Iako je karijeru pokušao napraviti i na inozemnom tržištu (pod imenom Dravco, jer je njemačkim urednicima Zdravko bilo prekomplicirano) na našem mu je ipak bolje išlo – punio je stadione i slamao ženska srca. Jedan je album,  Ako priđeš bliže, prodao u 900 tisuća primjeraka (s hitovima poput Produži dalje, Pjevam danju, pjevam noću, Glavo luda, nije ni čudno). Bio je i ostao jedna od najvećih zvijezda bivše nam države. Na turneji o kojoj govorimo, a i nekim drugim nastupima, pratila ga je plesna grupa Lokice, još jedan važan dio momačkih života u sedamdesetima.

Polet
U jednoj rečenici, Polet je bio revolucija na tadašnjoj medijskoj sceni. Neopterećen ideologijom i uglavnom slobodan, i grafički i tekstualno se razlikovao od svega drugog viđenog. Za to je bio zaslužan glavni urednik Zoran Franičević, koji je ohrabrivao ne samo novinare nego i pokrete koji su nastajali u to doba: Novi val, Novi kvadrat i slične, izazivajući gotovo svakim brojem pokoju kontroverzu. Kroz njega su prošle novinarske legende svih formata, pa i neki današnji medijski magnati. Zbog Poleta je novinska fotografija dobila potpuno novo značenje; nulti je broj objavljen 1976. Upravo je nevjerojatno da ga se sjete samo kad treba izvući kakav skandal s njegovim bivšim zaposlenicima, poput spomenutog, a zaslužuje naše duboko poštovanje.

Stonesi u Zagrebu
Godine 1976., 21. i 22. lipnja, mega rock atrakcija s Mickom Jaggerom na čelu, The Rolling Stones, zasvirali su u Zagrebu. Novinari su se nakon koncerta raspisali kako su demolirali sobe, srušili cijeli hotel skoro, ali više je to bilo napuhavanje priče negoli istina. Nije da se članovi benda nisu veselili, ali svjedoci kažu da su uredno sve i platili. Cijena karte se kretala oko 15 nečega, što god je tada bilo aktualno, a oba dana u Domu sportova bila su potpuno rasprodana. Nastup je bio dio turneje kojom se promovirao novi album, Black and blue. Koncertu je prisustvovao i kritičar Igor Mandić te tada doživio “razdjevičenje ušiju”.

Televizija u boji
Sandokan, Sandokan, giorno e notte la forza mi da, tako je nekako išla lako pamtljiva naslovna tema serije Sandokan, koja je žarila i palila u sedamdesetima na našim (RIZ?) TV uređajima u boji. U istom su se desetljeću počeli prikazivati i crtani filmovi u 19 i 15, program naše mladosti, i ta je praksa potrajala prilično dugo. S tehničke strane, spomenut ćemo i da je kamen temeljac za zgradu HRT-a na Prisavlju postavljen 2. travnja 1975. godine, dok je krajem tog desetljeća uveden sustav elektroničkog prikupljanja vijesti, poznati ENG (Electronic News Gathering). Zemljom je, inače, ’72. harala variola vera, sjećamo se i karantene na Sljemenu, pa je TV dobro došao u trenucima kada se nije mnogo izlazilo.

Boom festival
U glazbenom su smislu sedamdesete bile doista napredne. Pokrenut je Boom festival (prva tri su se dogodila u Ljubljani), na kojem se okupljala krema rock and rolla, a većina ih je zabilježena i na posebnim albumima. Debitantske albume 1972. godine snimaju Time, Korni grupa i YU grupa. Godinu dana kasnije izlazi konceptualni album Dnevnik jedne ljubavi Josipe Lisac, a 1974. prvi album Bijelog Dugmeta, Kad bih bio bijelo dugme. Za nas je najvažnija ipak 1977., koja se smatra početkom punka; Pankrti i budući članovi grupa Azra i Film sviraju na otvaranju izložbe Mirka Ilića. Godinu dana kasnije oformljen je nama najdraži punk bend s ovih prostora – Pekinška patka.

Strip Art
Prvi broj Strip Arta pojavio se krajem 1971. godine, pokretač je bio Ervin Rustemagić, “The Promotor” stripa u ex-Yu. Tiskan je u 40 tisuća primjeraka, osim stripova objavljivani su i tekstovi na temu stripa, a kasnije je rođena i Strip Art Features agencija. Nakon četrdeset i pet brojeva prestao je izlaziti, no kasnije je oživio i osvojio Yellow Kida, priznanje koje se dodjeljuje najboljim strip-revijama. Rustemagić je ovu nagradu dobio 1984. godine na festivalu u Lucci u Italiji. Agencija Strip Art Features i danas radi, a uredi su joj smješteni u Celju. Prema glasovitom stripu Jeremiah autora Hermanna Huppena snimljena je i serija.

Jadranski susreti
Iako su se događali i prije sedamdesetih, mi ih pamtimo iz ovog desetljeća pa smo ih tu i ugurali. Riječ je o našoj inačici Igara bez granica. Jadranski susreti održavali su se diljem obale, gotovo u svakom gradu i seocetu na moru, a igre su bile razne, od povlačenje konopa preko skidanja pršuta s jarbola, sve do pokazivanja kojekakvih vještina u bazenu (plivanje zavezanih ruku i nogu, na primjer). Susreti su se prenosili i na malim ekranima, pa je sve bila dosta dobra zabava i za goste i za domaćine. U ovom desetljeću pokušalo ih se obnoviti ali, koliko nam je poznato, bez većeg uspjeha. Ribarske su fešte preživjele.

Košarka
Među naše najranije uspomene spadaju, uz odlaske u kino, i utakmice Cibone; čak i neke crno bijele fotografije imamo, pa i staru iskaznicu kluba. Tih godina košarka je bila, možda i ne samo u našim očima, najpopularnija stvar na svijetu. Iako smo danas odani drugim sportovima, valja odati počast našem najvećem košarkašu, čija je karijera uzlaznom putanjom krenula 1977. godine, kad je počeo s košarkaškim treninzima, a čije nastupe je nacija sljedećih dvadesetak godina s jednakim zanimanjem pratila. Riječ je, dakako, o našem Amadeusu, Draženu Petroviću. Protekle godine u Zagrebu je otvoren memorijalni centar “Dražen Petrović” te košarkaška dvorana koja nosi njegovo ime.

Borosane
Nosile su ih tete u trgovinama i konobarice u gostionicama. Uz startasice, špagerice, espadrile, zepe, koledžice i mungosice nezaboravan su modni trenutak proteklih desetljeća. Toliko nezaboravan, da je Nina Violić prije nekoliko godina odigrala predstavu “Rad borosana na sebi” koja je, pisali su mediji, “multimedijalna avantura autopredstavljanja i autokomentiranja vlastitog scenskog istraživanja”. Koledžicu je u popularnu kulturu uvrstio Robert Knjaz svojim nedavno pokrenutim serijalom Koledžicom po svijetu. Mi se, pak, možemo pohvaliti da smo imali svaki od navedenih primjeraka obuće (osim borosana); startasice su nam nekako ostale najdraže.

Za to vrijeme u…
… Svijetu se plesalo na disco glazbu, a rock zvijezde šezdesetih lagano su odlazile (Morrison, Joplin, Hendrix, Presley). U tom desetljeću počelo je rađanje računala – Intel je predstavio 4004, razvijen je programski jezik C, počela je proizvodnja prvih osobnih računala. Također, počela je i era videoigara i igraćih konzola (yeee), pojavio se videorekorder te je počeo lagani proboj elektroničke glazbe. U već odmakloj svemirskoj utrci, oči su bile uperene u program Voyager i zlatnu ploču na kojoj je bio spremljen “pozdrav” izvanzemaljskom životu, a koju je nosila jedna od letjelica.

Osamdesete

Novi val
Počeci novog vala nalaze se u sedamdesetima, no boom i prepoznavanje od strane javnosti dogodilo se početkom osamdesetih. U Beogradu je ključan bio album Paket Aranžman objavljen 1981., na kojem su se našli Šarlo akrobata, Idoli, Električni orgazam. U Zagrebu su ovaj pokret predstavljali Prljavo kazalište, Film, Haustor, Patrola i Azra. I oni i ekipa oko njih definirali su desetljeća pred nama i povijest će ih zauvijek pamtiti. Za one koji žele znati više, preporučujemo dokumentarni film Sretno dijete. I dok je Zagrebom i Beogradom harao Novi val, u Sarajevu se pojavio pokret New primitives, uz koji se razvila i proročanska serija Top lista nadrealista, koja se i danas rado citira. Vojo, Nietzhe!

Redukcije struje
Dobro pamtimo jednu scenu. Cijela obitelj na prozoru novozagrebačkog naselja gleda kako ostali kvartovi, po nekom redu, dobivaju struju. U naše, posljednje u nizu, struja je dolazila zadnja, ali ipak točno na početak Dinastije, sapunice koje je tog desetljeća harala našim krajevima. Osim redukcija struje, pamtimo i nestašice raznih stvari. Danas to zvuči nevjerojatno, ali dobro se sjećamo kako nije bilo kave, banana, deterdženta (svatko je imao pravo na kilogram) i kako se benzin kupovao na bonove. Danas, ipak, možeš pričati klincima kako si izrezivao poster Nene iz Brava u prirodnoj veličini, dok je svijeća tinjala negdje pokraj, i kako, dok si ti bio mali, Interneta nije bilo! Tako je to, naši su preci hodali stotine kilometara do škole, njihovi jeli koru s drveća – uvijek nešto.

Radio 101
Legendarni zagrebački radio, od milja zvan Radio 101, a službeno Omladinski radio, osnovan je 1984. godine kao službeni radio Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka. Do 1987. djelovao je u studentskom domu Stjepana Radića, kasnije je preselio u OKC u Gajevoj. U osamdesetima je unio potrebnu svježinu – ono što je Polet dao prethodnom, Stojedinica je svojim kontroverznim emisijama i temama dala ovom desetljeću. Dokaz odanosti ovom radiju dobili smo 1996., kad mu je aktualna vlast htjela oduzeti koncesiju, a tome se na Trgu usprotivilo 120 tisuća građana, među kojima smo i sami bili. Na ovom su radiju rođena i Zločesta djeca, snimke su kružile gradom. Danas, priznat ćemo, i ne slušamo ga previše – ovo je vrijeme Last.fm-a.

Commodore 64
U osamdesetima su do naših krajeva počela stizati prva računala, Commodore 64 i ZX Spectrum (koji je bilo lakše prošvercati), kao i prve igraće konzole. I danas imamo Atari 2600 konzolu i jedan primjerak igre Asteroids. Na njima su se kalili budući programeri, novinari i svi ostali. Javnost se tada više zabavljala darkerima i skupinom Crna ruža. Pred kraj desetljeća vođom te skupine proglašen je Željko Malnar. Pričalo se da organizira sotonističke seanse te da mladi darkeri izvršavaju samoubojstva – koja se naravno, uopće nisu događala. Poznavatelji razdoblja kažu da se nikada nije obračunavalo s jednom supkulturnom grupom kao tada s darkerima, koji su se okupljali u kultnoj Jabuci.

Kulušić
Osim Jabuke još je jedno mjesto zauvijek ostavilo svoj trag u povijesti, a radi se o “glazbeno-scenskom centru” Kulušić. Vjerujemo da mnogi od vas i danas ljubomorno čuvaju “Live” izdanja iz ovog kluba (EKV, Azra, Le Cinema, Haustor i drugi). Nešto kasnije i sami smo bili redoviti gosti petkom, programa Blue Moon, na kojem smo uhvatili prve djevojke i našli prijatelje koje smo, dvadesetak godina kasnije, natjerali da svakako kupe Plan B. Uz Kulušić, obavezno je mjesto izlaska bio i Klub 101 Press. Od modnih detalja mi bismo se uvijek kladili na Starke (All Stars) koje smo osamdesetih kupovali u Trstu, a koje su s trona skinule duboke Puma tenisice. Pitamo se ima li ih negdje još za kupiti, čuva li ih itko?

Kino Lika
Doista ne znamo je li smrt Druga Tita 1980. zaslužna za pojavu programa za odrasle, ali prašnjavi povijesni zapisi pokazuju kako je u Kinu Lika sredinom desetljeća prikazan film Strasti. Neki od nas kasnije su ga gledali na videorekorderu (popularnom VHS-u). Taj smo uređaj dobili dosta rano, također negdje ’86, a prvi prikazani film u kućnom kinu bio je Smokey and the Bandit, koji se u jednom danu odvrtio tri puta. Top Gun, crno bijeli sa slovenskim prijevodom, gledali smo s prijateljima. Bilo je to zlatno vrijeme videoteka, autorska su prava bila nepoznat pojam, snimke teški piratluk – kao da gledaš kodirani p0rn kanal – ali nismo se žalili.

Zabavno-glazbeni program
I prve kablovske programe dobili smo u osamdesetima Gledao se najviše Sky TV, a nešto smo i snimali na taj spomenuti VHS (znali smo i jednog čovjeka koji je imao Betamax uređaj). Od domaćeg programa, u lijepom su nam sjećanju ostale serije Jelenko, Smogovci, Nepokoreni grad, glazbena emisija Hit meseca koju je vodila Dubravka Marković, a koja je promovirala dosta dobre domaće glazbe, Nedjeljno popodne u kojem smo gledali Davea Allena i Bennyja Hilla i Nedjeljni zabavnik i Muzički tobogan, za klince. Bila je tu negdje i prva domaća sapunica, Bolji život, a kao točka na i revijalnog programa bila je pobjeda grupe Riva na Euroviziji. Tih godina u Zagrebu se pojavio i Hambi, naš McDonalds, dok se u trgovinama mogao kupiti Majburger.

ITD
Osim čitave serije stripova poput Stripoteke, Eks Almanaha (Spiderman protiv Srebrnog Letača), Stripa 81 (potpuno neobičnog formata), Lunove Magnus serije, tih su se godina čitali magazini Super ITD (prve erotske priče) i mali ITD. Omiljena rubrika bila nam je Mislim da nalikujem na…, gdje je ekipa slala svoje fotke – većinom su bili “isti” Bruce Lee! Uz ove, vrlo je popularan bio i njemački Bravo, iako nismo znali njemački. Hit-brojevi su bili oni s posterima u prirodnoj veličini već spomenute Nene, Limahla, Nicka Kershawa i slične ekipe. Izrezivali smo i manje, i na radost roditelja lijepili po zidovima. Od ostalih magazina, čitala se sarajevska Arka koja se bavila NLO-ima, misterijima i sličnim conspiracy temama.

Stereovizija
Zagrebački je TV studio sredinom osamdesetih pokrenuo glazbenu emisiju Stereovizija, na čijoj je izradi sudjelovala ekipa sa Stojedinice. I sami je se dobro sjećamo, i sa sigurnošću možemo reći kako je bila poprilično neobična, i za to vrijeme progresivna. Uz mlade je bendove promovirala i nove voditelje, glumce, buduće zvijezde – pa je tako Davor Gobac glumio Milana Blentona (autora Milana Trenca). Stereovizija je osvojila niz nagrada. Televiziju je inače, još od ’64., pratio magazin Studio (najveća naklada 313 956, 1972. godine), iz kojeg i danas pamtimo legendarne filmske ocjene “Pogledati ako se baš mora” i “Izbjeći pod svaku cijenu”.

Za to vrijeme u…
… Berlinu se rušio zid. Sredinom desetljeća i dalje je vladala nuklearna paranoja, sjajno prikazana u filmu Dan poslije. Srećom, svijet je polako ulazio u informatičko doba, među hit-proizvode spadao je i Walkman; svaki yuppie koji je držao do sebe slušao ga je na joggingu. Tehnologijom su se počeli baviti i na filmu, pa je danas jedan od kultnih uradaka naš omiljeni film Ratne igre, snimljen 1983. godine. Godina 1984. nije bila tako strašna kako je Orwell zamislio – njegova se vizija ostvarila nešto kasnije.

Devedesete

Internet
Dok je Hrvatskom bjesnio rat, u pojedine institucije 1991. godine se nenametljivo počeo uvlačiti Internet. Nama su ga prvi put spomenuli u jednom intervjuu 1994. godine, a malo kasnije i sami smo ga počeli koristiti, što nam je u potpunosti promijenilo živote. Na IRC-u (chat) smo znali razgovarati danima, počeli bismo popodne i završili sljedeći dan, u večernjim satima. Prvi site napravili smo 1997. godine, i nakon toga bi život bio svakim danom postajao sve ljepši – da Internet nije bio skup, a veza prespora. U devedesetima je održan i jednodnevni štrajk Internet korisnika nazvan “Dosta”, kojim su se tražile niže cijene i veće brzine. Svejedno, bilo je to lijepo, pionirsko doba Interneta u Hrvata.

Mobiteli
Krajem devedesetih, mobilni su uređaji postali nešto rašireniji, počele su nicati prve mreže. Tada je potpuno suludo zvučala ideja da će mobiteli jednog dana imati integrirane kamere ili da ćemo njima surfati Internetom, a kamo li da će svaki uređaj imati najmanje pedesetak megabajta prostora za pohranu podataka. Trendovski raspoloženi kakvi jesmo, mobitele smo brzo prihvatili, a još su brže postali važan statusni simbol. Treba li uopće govoriti kako su cijene bile sve samo ne prijateljske, barem dok se nisu pojavili novi operateri. Mnogi od uređaja koje smo tada koristili ne samo da danas ne postoje, nego su propale i kompanije koje su ih proizvodile (ili barem njihov mobilni sektor). A danas smo u laganom 3G-u.

Playstation 1
Igraća konzola koje je promijenila svijet. Godine 1994. predstavljena je u Japanu, a godinu dana nakon toga u Sjedinjenim Državama. Zbog nje su, vjerujemo, brakovi skoro pucali, padali su se razredi, ali ništa nije moglo stati na put ISS tekmi s prijateljima. Oni koji nisu igrali igre na Playstationu vjerojatno su zaigrali Doom na računalima, pucačinu u kojoj ste točno znali iza kojeg zida se tko krije, a od koje vas je (možda) boljela glava nakon višesatnog igranja. Sama igra izazvala je kontroverze i jedna je od onih koje se redovito navode kao uzrok kakve pucnjave u nekoj od američkih škola. U isti žanr spada i jednako omiljen Quake.

Motovun film festival
Prvi Motovun film festival dogodio se 1999. godine i može se reći da je okupio, uz dobre filmove, ekipu/posjetitelje nezadovoljne stanjem u državi. Aktualnoj se vlasti nije svidjela ideja takvog festivala pa se, u pauzi između praćenja novinara, u Motrištima zamjerilo što nije bilo intoniranja himne i što nije podignuta zastava, odnosno što se na festivalu nije našlo mjesta za “neke hrvatske redatelje”. Mi smo, naravno, bili tamo. Danas je Motovun film festival institucija, kultno okupljanje koje se iz godine u godinu jednostavno ne propušta, te brdo ljubitelja filma i filmova, koje je ugostilo doista velika svjetska filmska imena.

Prvi techno party
Prvi techno party u Hrvatskoj održao se u KSET-u 26. prosinca 1991. godine, čime je ova vrsta elektroničke glazbe na mala vrata ušla u tek nastalu državu. Među važnijim DJ-ima, u počecima techno pokreta, bili su Kiki, Frajman, Mary (koji je i organizirao prvi party), DJ Ed (prvi label Loving Ed Records), dok od glazbenika treba spomenuti Unreala (Dundov), Cortex Thrilla i svakako Naomija i Omni Modea (čiji su se spotovi prikazivali na MTV-ju). Prvi veliki – da ne kažemo gigantski party – dogodio se u tunelima ispod Zagreba 1993. godine. Nazvan je bio Under City Rave. Narednih je godina uslijedilo nekoliko FutureShock partya, a klubovi koji su se posjećivali bili su Aqaurius, Gjuro 2 i Kašina. Party kojeg se najradije sjećamo bio je onaj na Proizdu, Korčula.

Kontrapunkt
Naše najdraže klupsko događanje iz devedesetih (uz Gjuru 2 četvrtkom), svakako je Kontrapunkt, koji živi i danas, a na kojem je tada promovirana house glazba. Pokrenut je 1999. godine, a zahvaljujući Eddyu i Dusu slušali smo doista najveća imena – Gilesa Petersona, Kyoto Jazz Massive, Azymuth, Da Latu, Gotan Project, Nu spirit Helsinki, Jazzanovu i mnoge druge. No, prije svega, najviše pamtimo live nastupe: Eddy na gramofonima, Dus na klavijaturama, a sa strane su povremeno nastupali Krešo Tomec (bas), Neven Mijač (usna harmonika), Valerija Nikolovska (vokal), Igor Geržina (tenor saksofon), Franciska Fis (vokal), Hrvoje Rupčić (konge i latino-udaraljke), Zdravko Tabain (bubnjevi i timbalesi), Matija Dedić (glasovir), te Kadri-bassic (bas).

Arkzin
Godine 1996. pokrenute su prve studentske novine u samostalnoj nam Hrvatskoj, Homo Volans. Da to razdoblje i nije najbolje za izdavaštvo, znali smo i sami – Homo Volans i nije plaćao najbolje, redovito ili uopće. Ipak, u tih godinu dana koliko je izlazio formirao se tim koji je pokrenuo sljedeći projekt, magazin Nomad, čiji je prvi broj izašao 1997. godine, a kroz koji su prošla danas poznata novinarska imena. No revolucija se tih godina zvala Arkzin, fantastično dizajniran i osmišljen magazin, potpuno ispred svog vremena, i na potpuno drugoj strani u odnosu na aktualne vlasti (zbog čega su članovi i često pozivani na informativne razgovore). Prvi broj izašao je 1991. godine kao fanzin, ’93. počinje izlaziti kao magazin.

Hip Hop
Istovremeno s probojem techno glazbe, i hip hop utjecaji postajali su sve vidljiviji na domaćoj sceni. DJ Frx i Phat Phillie pokrenuli su 1993. godine na Radiju 1 Blackout Rap Show; u klubu Radija 1 u zagrebačkom Neboderu četvrtkom sviraju Frx i Phillie, a kasnije se program (koji i danas traje) seli u Aquarius. Phat Phillie zasigurno je jedan od najvećih promotora hip hopa u nas, ne samo zbog gostiju koje je doveo (Jeru The Damaja, Jazzy Jeff), intervjua koje je vodio (Wu Tang Clan, 50 Cent), već i zbog kuće Blackout Entertainment Croatia. Ovog su se desetljeća pojavile i prve hip hop skladbe i albumi (“Blackout Project: Project Impossible”, “Čovječe ne ljuti se”, Tram11).

Mondo Bobo
Konačno film. Tako su vjerojatno mnogi reagirali na film Gorana Rušinovića, Mondo Bobo (1997), koji je osvojio i nekoliko nagrada (Golden Moon of Valencia, Don Quixote Award). Rađen na pomalo tarantinovsku foru, ovaj je krimić bio dobro prihvaćen i zbog odlične glazbene podloge koja ga je pratila, a na kojem su se našle i danas odlične skladbe Zatapatique Central Problema i Sadness-Tristeza Bastardza. Kako je Dragan Antulov napisao, Mondo Bobo konačno je unio malo nezavisnog vjetra u ustajalu domaću kinematografiju. Godinu dana ranije snimljen je film Kako je počeo rat na mom otoku, komedija koja je vratila smijeh (i publiku) u kino dvorane, kada su domaća djela u pitanju.

Za to vrijeme u…
… svijetu mnogi su bili zabrinuti Y2000 problemom, na koji danas samo možemo reći LOL. Poput nas, i vani su se zabavljali Internetom, GPS (Global Positioning System) postao je operativan, klonirana je ovca Dolly i počeo Human Genome projekt. Slušao se grunge, gledali Friendsi, Seinfeld, Simpsoni i 90120. Godine 1992. počinju i prvi temelji reality televizije, i to na MTV-ju, s programom Real World. Osim igara koje smo spomenuli, igrao se Warcraft: Orcs & Humans, Tomb Raider, Diablo, StarCraft i igra koje je promijenila žanr, Half life. Možda je ipak najvažnije reći kako smo bjesomučno downloadali glazbu s Napstera, prvog p2p programa, i kako je MP3 postao najomiljeniji format na svijetu.

Prvo desetljeće

FAK
U veljači 2000. je Nenadu Rizvanoviću i Hrvoju Osvadiću pala na pamet zamisao organizirati festival književnosti u osječkom kafiću Wodoo. Festival alternativne književnosti, kako su ga nazvali, održan je u svibnju u spomenutom Wodoo baru. Nastupili su Krešimir Pintarić, Tatjana Gromača, Boris Maruna, Ante Tomić, Tarik Kulenović, Drago Orlić, Zoran Ferić, Zorica Radaković, Edo Popović, Đermano Senjanović i Borivoj Radaković. Kroz druge festivale prošli su Miljenko Jergović, Senko Karuza, Jurica Pavičić, Robert Perišić, Roman Simić, Goran Tribuson, Simo Mraović, Franci Blašković i drugi. FAK je smišljen kao festival javnog čitanja, a pokazao je da imamo i publiku i pisce.

Blog
Iako su se prvi blogovi u nas počeli pisati krajem devedesetih, tek se u ovom desetljeću događa njihov pravi boom i to 2004. godine, kad se otvaraju prvi blog servisi. Danas se izrodila blogerska proza, nekoliko zbirki priča, popriličan broj kvalitetnih web odredišta i kolaborativnih blogova. Ipak, najvažnije je da smo s blogovima dobili alternativu mainstream medijima i da su se aktivirali mnogi autori, preko čijih blogova smo saznali za afere aktualne vlasti o kojima se inače ne bi pisalo. Iako će se u velikom broju blogova teško razlučiti oni kvalitetni, sa sigurnošću možemo reći kako će ovaj format i u budućnosti igrati značajnu ulogu u našim životima.

Žuti mediji
Prošlo desetljeće promijenilo je novinarstvo i novinarski svijet. I nevjerojatno je da dio zasluga za to preuzima dio nekadašnjih autora Arkzina, Poleta i sličnih magazina kojima smo se divili. Senzacionalizam gotovo da izvire sa svake stranice, kupuje se cijela istina za pola cijene, na naslovnici više puta objavljuju bombastični naslovi o stvarima koje su se dogodile prije godinu i više dana. Da ne govorimo o tome kako svakodnevno čitamo o takozvanim celebrityima, a za mnoge od njih nikada nismo čuli, niti znamo što rade i kako su uopće dobili prostor u novinama. No, nisu novine krive, već publika koja baš takve teme i traži – najvažnije je znati čija je sisa ispala i gdje.

Gej je OK
I dok je prvi (navodno) gay bar u Zagrebu otvoren još u osamdesetima (Bacchus), u ovom se desetljeću, točnije 2002. godine, dogodio prvi Zagreb Gay Pride. Okupilo se tu i nešto političara, poput tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Šime Lučina, prisutni su bili i saborski zastupnici Đurđa Adlešić, Vesna Pusić te Furio Radin. Uz njih, povorci su se pridružile i druge poznate osobe (Dražen Šimleša, Borivoj Radaković, Silvana Menđušić, Ida Prester, Igor Hajdarhodžić, Juan Pablo Ordonez, Mario Kovač), navodi se na službenim stranicama. Taj je prvi Pride izazvao dosta pažnje, a kako je vrijeme odmiče, okružuje ga sve manje kontroverzi.

Brzi Internet
U ovom smo desetljeću konačno (!) dobili brže Internet veze, bilo da je riječ o ADSL-u ili vezama preko kabela; kako god bilo, lakše dišemo. I iako se brojka broadband korisnika kreće oko 250 tisuća, do kraja desetljeća će, nadamo se, skočiti za još toliko i stići do ruralnih krajeva. Riječ je jednostavno o nečemu što je obaveza – od brzih će Internet veza svi građani Hrvatske imati višestruke koristi, nema tu nikakve misterije. Također, u se ovom desetljeću počeo pojavljivati video on demand, što će uzrokovati pad prometa u videotekama, ali je definitivno nešto na što ćemo se svi zajedno lako naviknuti. Naravno, i tu smo tek na počecima, pa kroz godinu-dvije očekujemo pravi boom.

YouTube
Koliko smo ga već puta spomenuli, i nama ga je dosta. Ali vjerujemo da će povijest pamtiti ovaj servis kao ključan u daljnjem učenju demokracije u našim krajevima. Sada, naime, sve što političar obeća ostaje zauvijek, ili barem do kraja svijeta, negdje (uglavnom na YouTubeu) i zabilježeno. Da ne govorimo o gerilskim akcijama različitih korisnika, od kojih je svakako najpoznatiji BijesPrvi, a koji je više puta razotkrio ministra Kirina, i ne samo njega. I sve one koji vrijedno bilježe i nas, narod s relativno kratkim pamćenjem, redovito podsjeća što se kada dogodilo, odnosno što je tko govorio. Osim toga, YouTube je izvor svakodnevne zabave, pregršt je to ludih videozapisa za pogledati, što je već dovoljno da ga uvrstimo u ovaj popis.

Zagreb film festival
Prvi Zagreb film festival održan je 2003. godine i riječ je o međunarodnom festivalu debitantskog filma. Godine 2005. posjetilo ga je 27 tisuća posjetitelja. Nama se sviđa jer osim filmova promovira te ohrabruje nove tehnologije koje se koriste prilikom izrade filmova (riječ je bilo o DECro01 festivalu unutar festivala) i da ne spominjemo gomilu popratnih glazbenih i sličnih događanja na kojima se svi izvrsno zabavljamo. Tih je dana Zagreb obavezno mjesto za posjetiti.

iPod
The gadget. Prvi je model predstavljen 2001. i od tada do danas njegov put popločan je uspjehom. Možda je to zato što Steve Jobs uvijek radi fenomenalnu dramu, a možda i zbog činjenice da se uistinu radi o revolucionarnom uređaju. Ne samo da je tehnički odrađen odlično, već je i tiha patnja svih ljubitelja lijepog. Posljednji modeli imaju mogućnost reprodukcije videozapisa i prikazivanja fotografija, a Sljedeća Velika Stvar je iPhone, predstavljen početkom godine. Ne treba nikako zaboraviti ni iTunes, servis koji je donio pravu revoluciju u digitalnu distribuciju glazbe, i kojim se diskografskim kućama pokazalo kako se sve može kad se hoće.