Nakon vinilnog paketa Bijelo dugme – Box set deluxe i pripadajućih izdanja (SACD Kad bi’ bio bijelo dugme, DVD s najuspješnijim videozapisima benda…) te izložbe Istočno od raja Sanje Bacharach Krištofić i Marija Krištofića koji prati istoimena extended play kolekcija sa snimkama rock-začinjavaca na ovim prostorima, diskografska reminiscencija na dane bolje glazbene prošlosti, Croatia Records, zaokružuje kompilacijom Electronic Jugoton. Posrijedi je dvostruki disk s podnaslovom Synthetic Music from Yugoslavia 1964 – 1989, a kompilaciju su složili Višeslav Laboš i Željko Luketić.

Dvojac nije imao jednostavan zadatak, a pristupio mu je očito s velikom studioznošću, zahvativši širok raspon izvođača koji u svome izričaju ističu sintesajzere/računala ili barem u svom repertoaru imaju takve skladbe. Pritom se nisu zadržali samo na pjesmama iz pop-miljea, raširili su priču i na rock-izvođače koji su u jednom trenutku gitare zamijenili sequencerima, ali i na izvođače suvremene klasične glazbe, kao i na radove za djecu. Da su još zagrabili i na područje filma (npr. glazba Tomislava Simovića iz filma Gosti iz galaksije), opus bi bio kompletan. Doduše, na kompilaciji se nalazi skladba Florianna Igora Savina skladana za potrebe Festivala animiranog filma u Zagrebu. Autori su gotovo isključivo kopali po arhivi Croatia Recordsa (negdašnjega Jugotona) tako da je jedina posuđena snimka ona Zdenke Kovačiček sa Savinovom skladbom Elektra, posuđena iz depoa beogradske diskografske kuće PGP RTB.

Iza izvrsno dizajniranoga ovitka, koji potpisuje Nikolina Steković, nalaze se bilješke o kompilaciji i izvođačima na engleskom jeziku, što znači da je kompilacija namijenjena međunarodnom tržištu. To ne čudi, jer sve se češće događa da DJ-i iz inozemstva posežu upravo u elektroničku zaostavštinu bivše Jugoslavije kako bi napravili neki hype remiks ili jednostavno ukalkulirali takve skladbe u svoje DJ setove.

Kompilaciju povremeno presijecaju skitovi preuzeti sa singlova Jugoton Express, namijenjenih radijskim postajama gdje se predstavljao određeni projekt putem razgovora s izvođačima. Na kompilaciji se tako nalaze kratki isječci koji prethode pjesmama Laboratorije, Denis’n’Denisa, Olivera Mandića, Doriana Graya i Zane. Autori kompilacije zaključili su kako Laboratorija, Zana, Data i Beograd zaslužuju po dvije skladbe na kompilaciji.

Laboratorija je predstavljena pjesmama Devica 69 i Otkucavanje (s albuma Nevinost) koje je odmiču od prpošnih narodskih koketiranja s različitim stilovima. Zana je predstavljena s obje pjesme na prvome singlu On/Ti si neko staro lice kada je bend nastojao izričaj predstaviti elektronikom, sve dok nije otkrivena čarobna pop-formula singlom Leto. Beograd je početkom osamdesetih objavio prvi singl kreiran s pomoću računalnih programa TV/Sanjaš li u boji i obje pjesme nalaze se na kompilaciji. Bend je poslije za drugu diskografsku kuću izdao jedini album Remek-depo, no skladbe s tog albuma su izostale.

Grupa Data u tom je razdoblju objavila i album na kojemu je osobito popularna bila pjesma Neka ti se dese prave stvari, koja je zapravo prilično slobodno interpretirana skladba Depeche Modea See You bez navođenja autorstva. No s obzirom na računalno pionirstvo, grupi Data ovo se nije suviše zamjeralo. Zanimljivo, isti ljudi stoje i iza projekta The Master Scratch Band koji je više bio usmjeren prema hip-hopu, a jedna njihova pjesma nalazi se i na ovoj kompilaciji.

Denis’n’Denis, srećom, nisu predstavljeni notornim evergreenom Program tvog kompjutera, nego vrlo dobrom skladbom Ti i ja. Da su autori posegnuli za još kojom skladbom s nastupnog albuma benda Čuvaj se, zacijelo ne bi pogriješili, jer dvojac je 1984. zaista bio na svjetskoj razini: kreativne autorske zamisli Davora Tolje i senzualan glas Marine Perazić spojili su elektroniku i seksepil kao što je Vince Clarke u Yazoou spojio elektroniku i emociju putem glasa Alison Moyet te izgradio ultimativnu karijeru. S obzirom na isticanje kvalitetnih materijala, a ne najvećih hitova, možda bi konceptu odgovarala pjesma Mala noćna zadovoljstva koja je u demoverziji pridodana kasetnoj verziji mini LP-ja Ja sam lažljiva.

Potpuni stilski odmak od opće percepcije stila benda ima i Pekinška patka, koja je svoj karikaturalni pankerski izričaj s prvog albuma na drugome zamijenila elektroničkim dark pristupom, što nije naišlo na podršku publike pa se bend razišao. Skladba Sive eminencije II dokazuje kako nije posrijedi potpuni promašaj. Isto vrijedi i za drugi album Doriana Graya, Samo za tvoje oči. Današnji fanovi Massima Savića u skladbi Tonemo u mrak s tog albuma Doriana Graya imaju rijetku priliku čuti kako njihov ljubimac pjeva u falsetu od početka do kraja.

Zanimljivo je da na nekoliko snimaka sintesajzere svira pokojni Laza Ristovski, klavijaturist Smaka i Bijelog dugmeta, pokazavši da je riječ o jednom od najinovativnijih klavijaturista s ovih prostora. Druga osoba koja se osobito ističe na kompilaciji je Igor Savin: osim vlastitih izvedbi, potpisuje i prepoznatljivu temu Elektra, koji je pojačao izvanserijski vokal Zdenke Kovačiček na njezinome nastupnom albumu iz 1978.

Kompilacija uključuje i dvije funkom obojene pjesme – sjajnu Romance beogradskog ansambla Du-Du-A (posrijedi je njihov jedini singl za Jugoton, dva albuma objavili su za druge diskografske kuće) i Noć, ča, ča, ča s drugog albuma skupine U škripcu. Također, tu je i dvojac izvođačica koje su karijere ostvarile na potpuno drukčiji način od prezentiranoga. Milka Čakarun Lenac jedna je od simbola Melodija Istre i Kvarnera, a njezine skladbe Nevera s Kvarnera i Ča je ča (nema veze s navedenom pjesmom grupe U škripcu), primorski su evergreeni. Na kompilaciji je zastupljena disko pjesmom Andreja Baše Ponoćni express. Dubravka Jusić danas ima zavidnu PR karijeru, a u karijeri je objavila četiri albuma i mnoštvo singlova. Na kompilaciji je zastupljena skladbom Harakiri.

Među izvođačima zateći ćemo poznatoga književnika Mladena Kušeca s njegovom izvanvremenskom Tonkicom Palonkicom frrr, kao i nadahnuto čitanje Opomene Antuna Branka Šimića uz elektroničku pozadinu (čitač je – Fabijan Šovagović).

Jedina dosad neobjavljena pjesma jest Ti me uči splitskoga benda Tužne uši u kojemu su svirali Željko Serdarević, dizajner iz studija Imitacija života, Mladen Đikić koji je u prošlom desetljeću zabilježio neke od najupečatljivijih izdanja hrvatske elektroničke scene pod imenom NoNameNoFame, kao i pjevač Dinko Fazinić koji je paralelno gradio i karijeru novinara u Omladinskoj iskri. Izvrsna pjesma još jedanput otvara pitanje zašto ovaj bend nikada nije imao službeno izdanje.

Electronic Jugoton sadrži još nekoliko bisera (u prvom redu obrada pjesme benda Šarlo akrobata Mali čovek u aranžmanu i izvođenju Borghesije) i sigurno je da zaziva nastavak koji bi vjerojatno obuhvaćao i posezanje u arhive drugih diskografskih kuća. Pjesme kao što su Robot Ljupke Dimitrovske, Ostavi sve skupine Max & Intro, Detektivska priča Videosexa ili Javna kupatila Parafa jednostavno žude da se nađu na jednoj ovakvoj kompilaciji. Zapravo, Electronic Jugoton iskazuje svu svježinu ideja pa bez obzira na kvalitativne oscilacije, osim dokumenta vremena predstavlja i prilično originalne glazbene pristupe kojima vremenski odmak u rasponu od četvrt do pola stoljeća uopće ne šteti. Štoviše, upravo suprotno.