15 filmova koje smo gledali najviše puta

Unutar našeg redakcijskog tima proveli smo malu anketu na temu filmova koje smo odgledali najviše puta u životu!

Svi mi imamo omiljene filmove koje smo u stanju gledati bezbroj puta. Ponekad su to nezaboravni filmovi iz djetinjstva koje doživljavamo potpuno subjektivno, ponekad je riječ o djelima koja uvijek iznova gledamo zbog omiljenih glumaca, zanimljive priče ili čak upečatljive glazbe, a nerijetko su to i naslovi koji uvijek iznova pružaju dobru zabavu i bijeg od krute stvarnosti. Kako i mi u Planu B jako volimo sedmu umjetnost (a kako drukčije?), odlučili smo unutar našeg redakcijskog tima provesti malu anketu na temu filmova koje smo odgledali najviše puta u životu. Svatko od nas izabrao je po tri naslova, a rezultat je pred vama!

ANA MILAS

Prljavi ples (Dirty Dancing)

Prljavi ples pogledala sam više od 60 (slovima: šezdeset) puta i mogla bih ga gledati još toliko. Film kao film nije visoka umjetnost, ali Patrick Swayze, genijalna glazba i još bolji ples super su kombinacija za “pustiti mozak na pašu”.

Mala miss Amerike (Little Miss Sunshine)

Sljedeći film na ljestvici najgledanijih je Mala Miss Amerike koji me je toliko očarao da sam ga čak pogledala 20 puta, a duže vrijeme sam se mijenjala svoje ime na Facebooku prema likovima iz filma (Dwayne Hoover <3).

Miris žene (Scent of a Woman)

Na kraju, moram spomenuti Miris žene koji bih mogla gledati svakih tjedan dana samo da me podsjeti na savršenu filmsku priču koja nije mogla biti jednostavnija, inspirativnija i dirljivija nego što jest. Film sam odgledala više od deset puta i sigurno će se naći na mojoj “watch listi” u budućnosti.

BORIS LIČINA BORJA

Briljantin (Grease)

Teško je reći koliko sam puta gledao Briljantin, ali dovoljno da znam napamet dijaloge. Zašto ga volim? Sviđa mi se kultura pedesetih i šezdesetih i redoviti sam posjetitelj takvih tematskih događanja. Osim toga, muzika je odlična – cijeli soundtrack je fenomenalan. Toliko volim taj film, da sam nedavno gledao na YouTubeu snimke Briljantin predstava koje su radile naše škole.

Asovi s Aljaske (Mistery, Alaska)

Osim retro kulture, fascinira me sve što je vezano uz “small town USA”. Redovito pratim koja su najbolja mala mjesta za život pa tako volim i filmove koji su vezani uz njih. A najbolji film o tome je sportska komedija Asovi s Aljaske. Događa se u malom zabačenom gradiću na Aljasci u kojem se svake subote održava hokejaški meč! Kada ih odaberu za utakmicu s New York Rangersima, koja će se prenositi uživo, kreće komedija i drama. Film naravno nije samo o hokeju, već o međusobnim odnosima i životu u jednom tako malom gradu.

Družba Goonies (The Goonies)

Ultimativna “80’s avantura” u Spielbergovskom stilu u kojem dobro pobjeđuje, za mene, koji sam odrastao u osamdesetima, podsjetnik je na sretno djetinjstvo. Ali i dobra formula za svaki avanturistički film toga tipa – zato sam i pogledao Stranger Things u jednom dahu! Za one koji ne znaju, priča je to o ekipi prijatelja koja, kako bi spasila svoje obiteljske domove od rušenja, kreće u potragu za izgubljenim piratskim blagom.

JOVANA ZOROE

Forrest Gump

Forresta Gumpa gledala sam dosad sigurno 7-8 puta i svaki put jednako uživam u njemu. Ne znam što više volim u ovom filmu – glumu Toma Hanksa, naraciju koja cijelom filmu daje posebnu notu ili one silne pouke na koje uvijek potajno uzdahnem iako nakon toliko gledanja djeluju već potrošeno. Jedna životna priča ispričana vrlo detaljno na nadrealan način, a opet nosi suštinu svega što nas ograničava i sputava u životu.

Igra skrivača (Hide and Seek)

Ovaj film pogledala sam preko pet puta što je čudno s obzirom na to da je to ona vrsta djela koja više nisu zanimljiva nakon što se dogodi rasplet – jer čitav film gubi poantu ako znate što će biti na kraju. Psihološki horor triler u kojem glumi Robert De Niro natjerao me toliko puta na gledanje samo da bih mogla vidjeti reakcije ljudi na njega, a poseban je baš zato što se na kraju događa nešto što ne biste nikad očekivali. Zastrašujuć je ako ga gledate sami u mraku i niste tolerantni na iznenadne scene.

Hrabro srce (Braveheart)

Hrabro srce volim zato što mi se sviđaju životne drame, pogotovo ako se odvijaju u nekom prošlom vremenu. Glazba iz filma je nešto što me potpuno opčinilo i natjeralo da ga još nekoliko puta pogledam. Soundtrack savršeno dočarava škotsku dramu i nosi neku posebnu emociju. Ne pamtim koliko sam puta pogledala Hrabro srce, ali dovoljno da ga znam napamet.

NIKOLINA BOGDANOVIĆ

Robin Hood

Prilično sam sigurna da je film koji sam najviše puta pogledala u životu Disneyjev crtić Robin Hood. Imala sam ga na VHS kazeti i znala ga napamet. Doduše, tada još nisam govorila engleski pa sam fonetski pjevala pjesme, što je zvučalo kao “robinhudenlilđonvokintudefores”. Znala sam stavljati maminu suknju na glavu i trčati po parku praveći se da sam Lady Marianne.

Očnjak (Kynodontas)

Po broju gledanja slijedi grčki film Očnjak, koji je već godinama vrlo uvjerljivo moj najdraži film. Od tada sam ga gledala desetak puta, i dalje mislim da je savršen od prve do posljednje scene. Prilično sam sigurna da mogu biti prijatelj sa svakom osobom kojoj je taj film super.

Taksist (Taxi Driver)

Mislim da ga po gledanju slijedi film Taksist, koji sam pogledala više od pet puta. Travis Bickle je najbolji lik u povijesti filma!

TOMISLAV HRASTOVČAK

Alien 2 (Aliens)

Teško mi je zapravo reći jesam li više puta gledao “jedinicu” ili “dvojku”, ali čini mi se da nabrijani akcijski spektakl Jamesa Camerona ipak drži malu prednost. Izvrstan nastavak izvrsnoga originala odgledao sam vjerojatno više od 20 puta, ali uvijek me iznova jednostavno “zgrabi” i ne pušta sve do odjavne špice. Što posebno volim u ovome filmu? Zapravo sve – ikoničnu pojavu Sigourney Weaver, cijeli ansambl slikovitih likova, Cameronovu majstorsku režiju, “edge of the seat” finale, aliensku kraljicu, glazbu Jamesa Hornera… Klasik samo takav!

Istrebljivač (Blade Runner)

I Istrebljivač se pred mojim očima odvrtio dvadesetak puta, ali Los Angeles 2019. godine toliko je bogat i istančan da prilikom svakog gledanja gotovo uvijek otkrijem nešto novo (možda ima nešto i u tome da iste filmove različito doživljavamo u različitim fazama života). Vizualno impresivan, krcat simbolikom i skrivenim značenjima, nevjerojatno atmosferičan, intrigantan, inteligentan i iznimno utjecajan – film Ridleyja Scotta sve je to i još puno, puno više. Istina, poprilično strepim od nadolazećeg nastavka, ali duboko u sebi se ipak nadam da ćemo u konačnici dobiti film koji se može pogledati više od jednog puta.

Batman se vraća (Batman Returns)

Ekranizacije Batmana u režiji Tima Burtona spadaju u kategoriju filmova koji su obilježili moje djetinjstvo, a ni u ovom slučaju nisam potpuno siguran jesam li više puta gledao prvi ili drugi dio. Međutim, siguran sam da mi je nastavak, Batman se vraća, malo draži od originala jer je tako prokleto – drukčiji. Ustvari, ni dan-danas mi nije sasvim jasno kako je jedan tako morbidan, mračan i uvrnut film uopće mogao nastati u proračunatom Hollywoodu. Očito, prije dvadesetak godina “tvornica snova” funkcionirala je malo drukčije i jako sam zahvalan tome. Uostalom, možete li uopće zamisliti noviju filmsku povijest bez Žene mačke u maestralnoj izvedbi Michelle Pfeiffer? Ni ja isto.


Magazin za bolje sutra :)

Propustili ste