Nakon poduljeg premišljanja, dana i dana pronalaženja razloga zašto to ne učiniti, sasvim otvorenog kritiziranja (da ne kažemo – pljuvanja) nelogičnosti i mana, uvjeravanja da nam kraj drugih gadgeta i pametnih telefona doista ne treba još jedan, pa čak i pokušaja privremenog zatomljivanja ovisnosti o gadgetima kupovinom LG-jeve Prade, konačno smo podlegli svom kroničnom gadgetitisu i – iz SAD naručili Appleov Jesus-ph… pardon iPhone. Da, da, slabi smo, nekarakterni i licemjerni, ali što sad…

Ako išta, barem smo napravili društveno korisnu radnju, jer vas sad, dragi čitatelji, nakon poduljeg i intenzivnijeg druženja s Appleovim najnovijim tržišnim, marketinškim i tehnološkim fenomenom možemo upoznati sa svim njegovim specifičnostima – prije nego što se on konačno pojavi i na našem tržištu.

Kao što je svima već poznato, iPhone je prvi Appleov pametni telefon, prvenstveno orijentiran na multimediju i pristup internetskim uslugama, a osim pedigrea i dizajna specifičnim ga čini jedinstven amalgam nejedinstvenih modernih tehnologija. Izuzmemo li ekran, koji je doista prvi takve vrste – jer nije riječ tek o touch screenu, nego o multi-touch screenu, koji je sposoban detektirati položaj više prstiju na ekranu odjednom i temeljem površine kojom prst dotiče ekran razlučiti slučajne od namjernih dodira – doista ništa novo, pogotovo u usporedbi s vrhom ponude starih, oprobanih proizvođača poput Nokije, Samsunga, Sony Ericssona ili Motorole.

Ono nešto…

iPhone 1

No što je unatoč tome tako specijalno, zanimljivo i “drugačije” na iPhoneu – shvatit ćete čim ga uzmete u ruke – neuhvatljiva kategorija poznata pod nazivom user experience. Ili, drugim riječima, točno ono po čemu je Apple postao i poznat. Liste, web stranice i ikone scrollaju se glatko i poput fizičkih objekata (moguće ih je “šutnuti” prstom, pustiti da se “vrte”, pa zatim zaustaviti ponovnim, laganim pritiskom prsta), sve je prekrasno dizajnirano i animirano, a opet posve nenametljivo u svakodnevnom radu, aplikacije se pokreću trenutačno, a multimedijske funkcije, obogaćene odličnim coverflow 3D prikazom i akceleriranim dekodiranjem MPEG4 filmova u VGA razlučivosti, jednostavno posve nedostižne po jednostavnosti, efektnosti i goloj upotrebljivosti. A tu su i sitni detalji koji će vam prvih tjedan dana otkrivanja vašeg novog gadgeta pružati sate i sate zabave – poput malenog narančastog aviončića koji kod uključivanja i isključivanja avionskog moda dolijeće i odlijeće s ekrana.

Nikako ne valja u ovoj kategoriji propustiti spomenuti i web browser – Safari je jedan od definitivnih killer appova na ovom uređaju. Premda smo dosad već vidjeli nekoliko mobilnih browsera koji stranice prikazuju baš kao i stolna računala (poput Opere na Nokijinom Internet Tabletu ili Nokia S60 Browsera, koji se temelji na istom kôdu na kojem i Safari), nijednog do sada nije bio ovoliki užitak koristiti. Zahvaljujući jedinstvenoj “gesti” za zoomiranje (slike, stranice, dokumenti, karte i mailovi se na iPhoneu, naime, mogu povećati i smanjiti jednostavnim skupljanjem i razmicanjem dva prsta po ekranu) i odličnim performansama, u 99% vremena zagarantirano ćete zaboraviti da u ruci držite mobilni telefon. Upravo zahvaljujući sučelju i user experienceu bit ćete u većini slučajeva skloni oprostiti iPhoneu na tome što nema 3G podršku, nego samo zastarjeli i sporuckavi EDGE.

Ono zašto

Iako su, dakle, upravo sučelje i user experience dva razloga zbog kojih iPhone čak i najveći njegovi kritičari kad-tad zavole (makar na trenutak, kada ga prvi put uzmu u ruke), Appleu se ne može poreći da je napravio i niz praktički početničkih gafova. Od funkcionalnih propusta, poput izostanka podrške za standarde ili MMS-a, push e-maila ili razmjene kontakata i kalendarskih unosa SMS-om, preko teških gafova, do nemogućnosti uporabe Bluetootha za išta osim handsfree slušalice (zaboravite na Bluetooth stereo, prijenos datoteka ili upotrebu iPhonea kao modema), do nelogičnosti u sučelju, kakve su nepostojanje funkcije pretraživanja telefonskog imenika ili pristup proširenoj tipkovnici u vodoravnoj orijentaciji ekrana, do koje je moguće doći samo i jedino u web browseru. Opravdanje za sve to leži u činjenici da je ovo tek prvi Appleov iPhone i prvi mobilni telefon uopće.

Za unos teksta, međutim, nemamo nikakvo opravdanje. Umjesto klasičnom tipkovnicom, tekst je u iPhone moguće unositi isključivo putem virtualne – što je korak unazad, iako Jobs Ameriku pokušava uvjeriti u upravo suprotno, te premda je virtualna tipkovnica na iPhoneu napravljena nešto pametnije od onih na PocketPC ili Palm OS uređajima. Sposobna je, naime, korelirati položaj tipaka na ekranu s vjerojatnošću da se pojedina slova pojave na pojedinim mjestima u riječi te tako ispravljati pogreške prilikom tipkanja – barem na engleskom. Pišete li na hrvatskom, najbolje je isključiti svu “pamet” i potruditi se istrenirati prste da preciznije nabadaju sićušne pravokutničiće na ekranu. Isključivanje prediktivnog unosa teksta, usput budi rečeno, nije moguće out of the box, već je za uključivanje te opcije potrebno instalirati odgovarajući hack ili malo kopati terminalom po datotečnom sustavu iPhoena.

Mazanje očiju

Jedna od najvećih kontroverzi prilikom objave iPhonea svakako je bio izostanak podrške za dodatne aplikacije. Jest da je iPhone prvenstveno križanac telefona i iPoda, kao što Apple apologeti poput pokvarenih ploča opet i opet naglašavaju, ali posve je besmisleno tvrditi da ga se ne smije i ne može promatrati i kao pametni telefon ili ručno računalo. Naposljetku, čak ga je i Apple kao takvog inicijalno reklamirao, a i hardver ugrađen u njega sasvim očito nije zamišljen tek za slušanje pokoje pjesme, surfanje i telefoniranje. Dodamo li tome i činjenicu da iPhone ipak pogoni varijanta Mac OS-a X, sa svim pogodnostima koje on programerima donosi (Objective C, gotovi frameworkovi za komplicirane multimedijske operacije, integrirano razvojno okruženje Xcode…), posve je jasno zašto su se mnogi developeri, napredniji korisnici i geekovi osjetili izdanima u trenutku kad je Jobs objavio da će se za iPhone aplikacije moći pisati – ali na webu. Raspravljati o prednostima pravih, native aplikacija nad web stranicama (koliko god one zahvaljujući Web 2.0 tehnologijama poput AJAX-a, XML-a i JavaScripta bile napredne i privlačno dizajnirane) – posve je bespredmetno.

Hakeri spašavaju stvar

iPhone 1

Srećom, nedugo nakon te porazne Jobsove objave, zahvaljujući trudu i genijalnosti hakera i programera širom svijeta, prve su se dodatne aplikacije za iPhone ipak pojavile – bez Appleovog blagoslova. Štoviše, Mac OS geekovi napravili su tako dobar posao da sumnjamo da bi ga i Apple bolje odradio: ljudi koji se do pojave iPhonea nikad nisu niti upoznali, a kamoli radili zajedno, uspjeli su se dogovoriti oko standardnog instalacijskog formata i zajedničkog repozitorija, pa je sve što vam je za postavljanje novih aplikacija danas potrebno – jedan jedini program (Installer.app) koji se brine i za instalaciju i deinstalaciju i skidanje instalacijskih datoteka s Interneta (putem WLAN-a ili EDGE-a) i osvježavanje aplikacija novim verzijama. Zahvaljujući Installeru, na našem se iPhoneu već koju minutu nakon aktivacije i unlockanja našlo 15-ak poprilično korisnih novih aplikacija, među kojima i emulator Nintendo Entertainment Systema, svakom geeku nužan Terminal te VNC i FTP klijenti, zatim ToDo aplikacija i program za crtanje, ili bolje rečeno, šaranje (koje je Apple nekako uspio zaboraviti napraviti), pa još čitač e-knjiga, rječnik, instant messenger… Sve u svemu, sasvim dovoljno toga da svakom gadget freaku odmah zaigra srce.

Borba protiv vjetrenjača

Nedugo nakon što je iPhone konačno softverski potpuno otključan, a svijet (besplatnih) native aplikacija procvjetao punim sjajem, Apple je konačno odlučio izdati novu inačicu firmwarea za svoj mobilni uređajčić s nizom dugo iščekivanih ispravaka i nadogradnji, ali i posebnim “poklonom” – izmijenjenom enkripcijom firmwarea, zahvaljujući kojoj su otključavanje datotečnog sustava, a time i instalacija novih aplikacija, postali nemogući. Uz posve očekivano žamorenje i rogoborenje, većina je naprednijih korisnika iPhonea odlučila ne instalirati nadogradnju (unatoč nekoliko zgodnih, ali ne vitalnih novotarija, poput iTunes WiFi Storea) na verziju 1.1.1, a zajednica iPhone hakera ubrzo je našla i način za downgrade (“degradaciju”) natrag na prethodnu verziju (1.0.2).

Zašto ovo spominjemo? Zato što će firmware u europskom (i hrvatskom) iPhoneu, koji bi se trebao pojaviti krajem ove ili početkom sljedeće godine, posve sigurno biti upravo 1.1.1 ili još noviji, pa će – ako se u međuvremenu ne nađe način za aktivaciju i “otključavanje” njegova datotečna sustava, a korisnik odluči proširiti njegove mogućnosti dodatnim aplikacijama – biti potrebno napraviti downgrade.