Ne možete reći da ih niste vidjeli. Osim ako za frendove na društvenim mrežama nemate isključivo svoje roditelje i bivše profesore, na vaš Facebook newsfeed i/ili Twitter timeline svakodnevno pristižu novi, zanimljivo uokvireni tonovi određene boje (ponekad i dvije ili čak više njih) raspoređeni tako da se među njima stvara jak kontrast, a ispod kojih se pomnijim promatranjem, doduše mutno i suviše eksponirano, može razabrati lice vaše prijateljice ili prijatelja.

Skrolajući, zasigurno ćete naići na mnoštvo sličnih primjeraka, a neće vam promaknuti ni ako bacite pogled na tuđi zaslon. Vrlo je vjerojatno da se u vašoj blizini nalazi netko tko na svom iOS ili Android mobilnom uređaju upravo odabire kojom će kombinacijom filtera i okvira uljepšati svoju netom snimljenu fotografiju (najvjerojatnije samoga sebe).

Nedavno je objavljen podatak da je 2012. godine, prvi put u povijesti interneta, broj na internetu objavljenih fotografija snimljenih mobilnim telefonima premašio broj fotografija snimljenih fotoaparatima. Tome je bitno pridonio nagli rast popularnosti instant-photo aplikacija poput Instagrama i Hipstamatica, koje korisnicima omogućavaju trenutačno dodavanje različitih filtera i efekata na fotografije. Nije potrebno nikakvo poznavanje tehnike fotografiranja ni obrade fotografija, filteri su predefinirani i nije ih moguće podešavati. Upravo takve fotografije dobivaju najviše pažnje odnosno lajkova i komentara na društvenim mrežama, obeshrabrujući tako pokušaje originalnosti i odstupanja od takvog stila. Potiče li trend takvih instant ”no-brainer” aplikacija kreativnost ili je ubija?

U ne tako dalekoj prošlosti, točnije prije dvadesetak godina, započeo je sličan trend kada je na tržište izašao prvi komercijalno dostupan digitalni fotoaparat Dycam Model 1 (poznatiji kao Logitech Fotoman). Digitalna fotografija značila je da više nema filma koji se treba štedjeti i nositi na razvijanje, zbog elektroničkih komponenti i ugrađenoga softvera optika je postala jednostavnija, kućište manje i jednostavnije za proizvodnju, jeftinije i time pristupačnije širokim masama. Ubrzo svi počinju fotografirati, i to mnogo. Zbog (gotovo) neograničenog prostora za pohranu snimljenih fotografija, prestalo je biti važno što se, kako i koliko fotografira. Suviše eksponirana fotografija? Loše kadriranje? Teta nije dobro ispala? Nema veze, obrisat ćemo.

Kao i u glazbi, i u fotografiji postoji polemika “analogno protiv digitalnog”. Unatoč blagodatima digitalne fotografije, mnogi profesionalni fotografi i dalje preferiraju analogni pristup. Jedan od najčešćih argumenata za takav stav jest činjenica da je digitalnoj fotografiji “teško vjerovati” – softver za obradu fotografija toliko je napredovao da je danas sve moguće “kasnije popraviti” ili urediti tako da se drastično izmijeni sadržaj slike (analognu je fotografiju također moguće ”editirati”, ali o tom potom). Osnovni cilj fotografije bio je zabilježiti najvjerniju moguću sliku trenutka, kakva god ona bila. Napredna manipulacija fotografskim sadržajem omogućila je ljudima da stvaraju “savršene” fotografije kakve vidimo na reklamama i u časopisima, zapravo posvuda. Manipulacijom fotografije želi se postići savršenstvo, idealna fotografija koju je nemoguće dobiti “ravno iz fotoaparata”. Znači li to da je idealna slika današnje mladeži, prema mišljenju njih samih, ona s color leakovima, cross process efektom i vignettama? Je li nam draže sebe vidjeti polovično, mutno i kroz sepiju?

Predstavlja li to svojevrstan bijeg od stvarnosti, taj masovan pokret mladih koji imaju potrebu sakriti se iza filtera? Ili se jednostavno radi o lijenosti – kao što je slučaj s mnogo stvari u današnje vrijeme, serviran nam je alat koji jednim klikom, odnosno dodirom prsta, ”uljepšava” naše fotografije. Kriterij “lijepoga”, kojemu se bez pogovora pokoravaju milijuni mladih, odredili su tvorci aplikacije koji su i dizajnirali 14 predefiniranih filtera. Iz predodređenih okvira teško je izaći jer mnogi koji pokušaju nailaze na neodobravanje ili pak postaju potpuno neprimjetni, namjerno ignorirani od strane “kreativaca” koji na svome profilu štancaju super fotke, lajkaju super fotke drugih kolega kreativaca i čekaju da im lajkovi budu uzvraćeni.

Jesu li, udruživši se u diktiranju novoga stila, Instagram i Facebook “ubili” kreativnost? Ili je pak potpuno suprotno: ovaj trend potiče ljude da fotografiraju više, bilježe svaki trenutak svojih života stvarajući tako veliku zalihu materijala za pregledavanje budućim generacijama. Kao što danas znamo s roditeljima ili bakama i djedovima listati obiteljske albume i prisjećati se prošlih vremena kroz te male isječke, trenutke iz života, tako ćemo u budućnosti sjesti sa svojom djecom i unučadi i pokazivati im znatno modificirane i unificirane grafike formata 1:1, koje predstavljaju sliku naše mladosti.