Pet minuta i ShoutEm narasli su u velike tvrtke. U čemu je najveća razlika, osim u količini posla i broju ljudi, sada i prije pet godina?
Da. Narasli smo s dvoje na više od 70 ljudi u sedam godina. Dosta toga se promijenilo u smislu menadžiranja firme i ljudi, ali najbolja stvar je što sada imamo ljude, znanje, a i financije da ostvarimo mnogo veće ambicije nego prije. Postavljamo si veće ciljeve nego ikad, željeli bismo i dalje nastaviti brzo rasti i s konzalting, a posebno s product dijelom poslovanja. Možda ne toliko s brojem ljudi koliko sa zaradom i profitnim marginama.

Koja je razlika između njujorške startup scene i naše? U jednom razgovoru zaključili smo da je ponekad jedina razlika što su oni tamo, a mi ovdje.
Ja sam i dalje uvjeren da je najveći problem naše startup scene upravo malo tržište na koje izbacujemo proizvode. Puno je lakše testirati i rasti inicijalno na domaćem tržištu nego na stranom. No naše je tržište premalo, a na stranom smo autsajderi. Naravno, ako se preskoči ta psihološka barijera i čovjek se odvaži krenuti na američko ili neko drugo veće tržište, samo nebo je granica. No nitko ne kaže da je to lako. Zapravo to je noćna mora, ali se isplati. U najgorem slučaju razbija dosadu naše svakodnevice.

Koji su sljedeći veliki trendovi u mobilnom svijetu?
Lokacijske aplikacije, e-trgovina i loyalty su najčešći pojmovi koje mi čujemo. Mislim da će se u pozadini mnogo raditi na big data miningu sa svrhom da rezultat za krajnjega korisnika bude optimalan i personaliziran. Meni se jako sviđa što po tom planu radi Foursquare.

Koliko često ohrabruješ ljude da se presele u SAD? Tamo je velikakonkurencija, ali i dalje se čini nekako lakše. Je li stvarno tako?
Ja najviše ohrabrujem ljude da obavezno provedu neku veću količinu vremena u SAD-u, jer jedino tako mogu razumjeti tržište, ljude, kulturu i sve ostalo što im treba da bi uspješno poslovali. Prodavati softver na američkom tržištu, a provesti tamo ukupno tjedan dana u životu ne čini mi se kao najlakši put. Premda uvijek ima outliera, kao npr. beogradski Nordeus.

Penješ se po stijenama i vrlo aktivno trčiš. Razmišljaš li tada o poslu, dobivaš super ideje ili ti to jednostavno služi da isprazniš glavu od posla?
Meni je sport inspiracija. Nakon dosta godina rekreativnog bavljenja pomaknuo sam svoje granice više nego što sam mislio da mogu – istrčao sam polumaraton za 1h 27m, maraton za 3h 29m i popeo smjer težine 7b. Naučio sam iz tog iskustva da rezultati uglavnom ovise o tome koliko redovno i naporno treniraš. Prenesem li tu filozofiju na posao, ispada da je dovoljno samo raditi, redovno trenirati mozak, postavljati si uvijek nove i veće ciljeve i stvari će se događati same od sebe. Penjanje mi je vjerojatno sport broj jedan, tamo negdje uz skijanje, a volim ga jer nije pretjerano komercijaliziran i njime se bave uglavnom hard core zaljubljenici u prirodu i sport. Nažalost posljednjih se godina sve manje penjem zbog obitelji i obaveza, a čekam i da mi klinci narastu pa da se idem s njima penjati po Velebitu. Trčanje mi je meditacija i obično odem 3 do 4 puta tjedno, a pomaže mi da ostanem u dobroj formi i zdrav. Često mi tijekom dužih ruta na pamet padnu i odlične ideje ili rješenja nekih problema.

Zašto misliš da bi se ljudi, odnosno tvrtke koje razvijaju mobilne aplikacije trebale prijaviti za nagradu SoMo Borac koju dodjeljujemo na Weekend media festivalu?
Uvijek je dobro inicijalnu ideju pokazati što većem broju ljudi i dobiti feedback. Startupe je u početku dobro prezentirati na što više konferencija i radi feedbacka, ali i promocije. WMF je uglavnom prilično dobro posjećen festival, s ljudima iz industrije, i ja definitivno ne bih propustio ovakvu priliku da sad lansiram neki novi projekt.