Najveći filmski skladatelji
- 11. srpnja 2014.
- #Alfred Newman — #Bernard Herrmann — #Ennio Morricone — #filmski skladatelji — #Hans Zimmer — #Max Steiner — #soundtrack
Brojni filmaši tvrde kako je zvuk pola filma. Mnoge filmske naslove obilježili su nezaboravni glazbeni brojevi, u ovom kontekstu tradicionalno zvani ”teme”, za koje su zaslužni ljudi čija imena rijetko kada dospiju na plakate. U ovome tekstu pročitajte kratak presjek rada petorice najvećih u biznisu filmske glazbe te njihova utjecaja na filmsku umjetnost, a i šire.
Max Steiner
Zovu ga ocem filmske glazbe. Bio je čudo od djeteta: u dobi od 12 godina skladao je svoju prvu operetu, a s 15 je započeo profesionalnu skladateljsku karijeru. U samo godinu dana završio je četverogodišnji studij glazbe u Beču, a privatne lekcije davali su mu Gustav Mahler i Robert Fuchs. Dobitnik je Oscara za filmove Prokazivač (1935.), Now, Voyager (1942.) i Otkako si otišao (1944.), ali najpoznatiji je po radu na filmovima King Kong (1933.), Little Women (1933.), Prohujalo s vihorom (1939.) i Casablanca (1942.).
Nemoguće je u ovih nekoliko redaka sažeti rad velikoga Maxa Steinera, stoga svima koje zanima više preporučujemo odličan dokumentarac The Sound of Hollywood: Max Steiner and His Legacy.
Ennio Morricone
Poznat i kao Maestro, ovaj talijanski skladatelj, orkestrator, dirigent i trubač smatra se jednom od najutjecajnijih figura u povijesti filmske glazbe. Slavu su mu donijele suradnje s nekim od najvećih američkih redatelja, kao što su John Carpenter, Brian De Palma i Oliver Stone.
Autor je i službene himne Svjetskog nogometnog prvenstva 1978. godine., a 2007. dodijeljen mu je počasni Oscar za izuzetan doprinos umjetnosti filmske glazbe.
Žanr koji je najviše profitirao od Maestrova rada svakako je vestern (Leoneov Za šaku dolara, Za dolar više, Dobar, loš, zao, Bilo jednom na Divljem zapadu). Veliki ljubitelj špageti-vesterna Quentin Tarantino za svoje je filmove Kill Bill, Otporan na smrt, Nemilosrdni gadovi i Odbjegli Django posudio neke Morriconeove skladbe, napravivši im tako mjesta i u pop-kulturi današnjice. The Ecstasy of Gold iz Dobar, loš, zao jedna je od najpoznatijih filmskih tema:
Alfred Newman
Od svih filmskih skladatelja Alfred Newman dobitnik je najviše Oscara (9 nagrada i 45 nominacija) i treći je po redu pojedinac s najviše Oscara u svim kategorijama u povijesti dodjeljivanja ove nagrade (Walt Disney 26, Cedric Gibbons 11). Između 1938. i 1957. svake je godine imao barem jednu nominaciju. Osmislio je tzv. Newmanov sustav za sinkronizaciju filma s glazbom, koji se i danas koristi u svim filmskim studijima.
U razdoblju od 1930. do 1970. (kada je umro) Alfred Newman napisao je glazbu za više od 200 filmova u svim žanrovima. How The West Was Won smatra se njegovim najboljim djelom, premda za njega nije nagrađen Oscarom.
Bernard Herrmann
Alfred Hitchcock kultnu je scenu ubojstva u svojem filmu Psiho namjeravao ostaviti bez glazbe, a upravo ga je Bernard Herrmann odgovorio od te zamisli i scenu pod tušem potencirao vrištećim violinama, stvorivši tako jedan od najpoznatijih momenata u povijesti filmske glazbe. Herrmann je Hitchcocka zadužio i radom na filmovima Vrtoglavica, Ptice i Sjever-sjeverozapad.
Bernard Herrmann također potpisuje glazbu za klasik Građanin Kane Orsona Wellesa. Ta je suradnja vjerojatno imala udjela u njegovu kasnijem angažmanu na soundtracku Bitke na Neretvi (u verziji za englesko govorno područje). Sir George Martin, producent grupe The Beatles, ističe da je Herrmann imao velik utjecaj na njegov rad, pogotovo pri orkestraciji pjesme Eleanor Rigby. Poznat po maštovitom recikliranju gotovo zaboravljenih naslova, Tarantino u Kill Bill zgodno (i pomalo jezivo) koristi Herrmannovu temu originalno napisanu za Twisted Nerve.
Posljednji film na kojem je radio bio je Taksist. Umro je prije premijere pa je Scorsese film posvetio Herrmannu, na zanimljiv mu način odavši počast u jednoj sceni.
Hans Zimmer
Zimmerova kompanija Remote Control Productions trenutačno vlada tržištem glazbe za vizualne medije. Pod svojim krovom okuplja kolektiv profesionalaca koji stvaraju zvučne kulise za najveće filmske, televizijske i gaming naslove: iz njihove radionice potekla je glazba za naslove Kapetan Amerika, Igra prijestolja, Kućanice, Glee, Assassin’s Creed III, Kick-Ass 2, Različita…
Prije negoli je zavladao industrijom filmske i TV glazbe, Zimmer je svirao klavijature i bio producent u nekoliko bendova tijekom 70-ih. Surađivao je, između ostalih, s grupom The Buggles u čijem se spotu za pjesmu Video Killed The Radio Star nakratko pojavljuje. Prateći naslov pjesme, Zimmer se iz sviranja u bendovima orijentirao na skladanje za televiziju, prvo na jingleove za reklame. Početkom 80-ih udružuje se s etabliranim filmskim skladateljem Stanleyem Myersom s kojim surađuje na nekoliko filmova, a već 1987. dobiva Oscara za Posljednjeg kineskog cara. Prekretnicu u njegovoj karijeri označio je rad na filmu Kišni čovjek 1989. nakon čega su ponude samo pristizale: Vozeći gospođicu Daisy, Thelma & Louise, Kralj lavova (prvi animirani film na kojem je radio; osvojio Oscara, Zlatni globus, dva Emmyja i kasnije Tony za najbolji mjuzikl), Grimizna plima (Oscar za najbolju originalnu glazbu).
Još neki od filmskih hitova za koje je Zimmer napisao glazbu su Gladijator, Hannibal, Posljednji samuraj, Madagaskar, Da Vincijev kod, Simpsoni: Film, Anđeli i demoni, Sherlock Holmes, Pirati s Kariba (svi dijelovi osim prvog Prokletstvo Crnog bisera; u trećem nastavku Na kraju svijeta u jednoj je skladbi iskoristio sample Morriconeove A Man with Harmonica), Batman: Početak i Vitez tame.