Japanski bonton, II. dio

U prvom dijelu japanskog bontona poučili smo vas osnovama; prilikom upoznavanja, izbora poklona i prvog posjeta japanskoj obitelji u njihovom domu. Ovaj put nastavljamo s nešto izmijenjenom situacijom, nalaženjem na neutralnom mjestu, poput restorana.

Stvarno su rijetke situacije kada će vas japanski domaćin ugostiti u svom domu, prije će to biti restoran ugodne atmosfere, već osobno isproban, jer ako ste zaista dragi gost ništa neće biti prepušteno slučaju. Većina restorana nema klasične zapadnjačke jelovnike već izloge sa plastičnim modelima jela koje poslužuju tako da gost može točno vidjeti kako jelo izgleda, koju će količinu dobiti i koliko će sve to na kraju platiti. S pojavom zapadnjačkih turista japanski restorani uveli su i jednostavne jelovnike no zaista rijetko će biti na engleskom jeziku. Lanci jeftinijih restorana imaju na ulazu male automate na kovanice i novčanice koji na pritisak gumba izbacuju papiriće sa otisnutim imenima jela. Njih predajete konobaru i čekate vašu narudžbu.

Za vašim stolom dočekat će vas oshibori – vruća tkanena salveta za brisanje ruku i čaša vode. Čim ispijete vodu vrijedni konobari će vam je ponovo napuniti. Iako se u novije vrijeme stranim gostima poslužuje i zapadnjački pribor za jelo, u japanskim restoranima se jede na tradicionalni način, štapićima hashi. Nemojte se iznenaditi ako ne dobijete ni žlicu za miso ili juhu ramen, ona se ispija ravno iz posudice u kojoj je i servirana. Mljackanje, srkanje i podrigivanje je stvar prošlosti, nitko tako ne jede danas u Japanu; izuzetak je jedino ramen koji se servira vruć pa je srkanje rezanaca jedini način da ih ohladite prije nego što vam opeku usne.

Korištenje štapića hashi se nauči uz malo prakse, no bitno je znati što se sa njima ne smije činiti. Izuzetno je nepristojno pokazivati njima ili bosti hranu. Štapići zabodeni u zdjelicu riže dio su pogrebnih običaja. Ako ste naručili neko piće nikad ga ne točite sami sebi već drugima, i oni će natočiti vama. Nazdravlja se uz uzvik kampai, a čaše se kucaju u istoj razini. Jedino na poslovnim večerama niže rangirani zaposlenici će svoju čašu postaviti niže nego njihovi nadređeni. Kada želite privući pažnju konobara možete podići vaše štapiće i prekrižiti ih, time dajete do znanja da ste završili s objedom i da želite platiti. Običaj po kojem Japanci sami plaćaju svoj račun u restoranu također je sve više i više stvar prošlosti. Bez obzira plaćate li novcem ili karticama, koristite plastičnu posudicu. Ideja je izbjeći dodirivanje ruku, ali sve je i više nego pristojno, jer blagajnik uzima novac ili karticu objema rukama i naglas govori koliko iznosi račun, način na koji plaćate i koliko vam je izvratio, odlažući ostatak s računom u istu posudicu.

Japanci smatraju nepristojnim piti i jesti, a u novije vrijeme i pušiti u pokretu. Postoji velik broj automata s pićima, no gotovo nikad nećete vidjeti Japance kako pijuckaju u hodu. Pristojno je sjesti na klupu ili stajati pored samog automata gdje ćete jedino i moći baciti praznu limenku pića u određenu kantu za otpatke. Isto važi i za hranu. Ako putujete nekamo i ogladnite, pristojno je kupiti obento – japanski lunchbox i pojesti ga negdje u miru. Željezničke stanice nisu mjesta za takav putni obento, ali u vlaku, na mjestu gdje sjedite vam to nitko neće zamjeriti. Japanska vlada također ratuje s ovisnicima o duhanu. Možete očekivati visoke kazne ako ne pušite na za to predviđenim mjestima. U zatvorenim prostorima to mogu biti čak i pravi mali stakleni kavezi.

Pogledajte Kako jesti sushi i Kako servirati sake.


Propustili ste