Ekonomija dijeljenja mijenja svijet

Pojava mobilnih aplikacija i internetskih platformi pogodovala je većoj popularnosti ekonomije dijeljenja.

Ruku pod ruku s tehnološkim napretkom uvijek su išle inovativne i alternativne ekonomske strukture, a jedna od njih je i ekonomija dijeljenja, odnosno sharing economy. U tom vidu ekonomije dijeljenjem određenih resursa među korisnicima se stvara sustav zasnovan na povjerenju. Pojednostavljeno rečeno, riječ je o tome da su vlasnici usluga i proizvoda voljni posuditi ih, iznajmiti ili darovati za određenu materijalnu ili nematerijalnu naknadu. Razvoj takve razmjene resursa ne čudi, pogotovo u digitalnome svijetu gdje je sve dostupno u samo nekoliko klikova, pa zašto onda ne bi postojala i politika koja to sve objedinjuje.

Iako neki smatraju kako je ekonomija dijeljenja, zbog navodnoga nepovjerenja i apatije njezinih sudionika, odnosno ljudi koji bi trebali razmjenjivati usluge, već proživjela svoj vrhunac te lagano krenula prema raspletu, vjerujemo da je tek na početku svojega dugog puta.

Kad se govori o ekonomiji dijeljenja, posebno je važno istaknuti već svima poznati Airbnb, servis što su ga razvila dva cimera koji su odlučili iznajmljivati svoje zračne madrace jer nisu imali novca za stanarinu. Ideja je poslije izrasla u posao vrijedan 10 milijardi dolara, a danas je prisutan u više od 190 zemalja i 13 tisuća gradova. Putem Airbnba možete iznajmiti svoju kuću, stan ili sobu dok ste odsutni ili pak unajmiti prenoćište ako ste na nekom putovanju. Iako sama ideja da svoj dom iznajmite potpunome strancu zvuči pomalo zastrašujuće, ako pristupite tome kao poslovnoj suradnji, cijela priča dobiva sasvim drukčije svjetlo.

Još jedan reprezentativan primjer ekonomije dijeljenja je Uber, koji je odnedavno prisutan i u Hrvatskoj te je u samo dva tjedna u Zagrebu privukao oko 8000 novih korisnika (ali i uzburkao duhove na tržištu klasičnih taksi-usluga). U segmentu usluge prijevoza u našoj zemlji djeluje i BlaBlaCar, servis koji vozače sa slobodnim sjedalima povezuje s putnicima koji traže prijevoz na duljim rutama.

Glavna razlika između klasičnih prijevozničkih usluga i onih nastalih u okvirima ekonomije dijeljenja je decentraliziranost, brzina te pristupanje usluzi preko mobilnih aplikacija i internetskih servisa. Ustvari, cijela strategija ekonomije dijeljenja bazirana je na decentralizaciji razmjene usluga. Glavna joj je prednost suradnja među sudionicima, pristupačnost i nepostojanje posrednika, čime se vrijeme između traženja i dobivanja usluge znatno smanjuje. Internet kao takav pogoduje toj vrsti poslovanja zbog jednostavnosti korištenja, ali i praćenja svih segmenata u stvarnome vremenu.

Osim smještaja ili prijevoza, usluge poput podučavanja, čuvanja djece ili soboslikarstva također se mogu pronaći u ponudi specijaliziranih internetskih servisa, kao što je primjerice Thumbtack koji omogućuje korisniku da upiše točno određenu uslugu koju traži te u roku od 24 sata dobije više ponuda na izbor.

Mnogi će reći kako je ovakva vrsta razmjene, na ovaj ili onaj način, već odavno u upotrebi. Međutim, pojava mobilnih aplikacija i internetskih platformi pogodovala je njezinoj većoj popularnosti, ali i potrošnji. Ova alternativna ekonomska grana sasvim će se sigurno nastaviti razvijati samim razvojem tehnologije te rastom potražnje za inovativnim ekonomskim rješenjima jer, u krajnjoj liniji, olakšava život i čini ga jednostavnijim te pruža praktične usluge, nerijetko uz povoljniju cijenu.


Propustili ste