Društvene su mreže za mnoge korisnike, pa tako i za tvrtke, stvorile nove izazove na području etičkih normi i dolazi vrijeme kada bi vlasnici tvrtki trebali ozbiljno razmisliti o uključivanju smjernica korištenja društvenih mreža svojih zaposlenika.

Privatni profil na Facebooku ili Twitteru svaki korisnik doživljava kao svoju slobodnu oazu za iznošenje mišljenja i sadržaja prema vlastitoj želji. Međutim, ono što smatramo svojom privatnom online sferom, u smislu odvojenosti od posla i nadređenih, javlja se kao oksimoron tehnološkog doba, jer danas ono što je privatno također je i javno i ta granica je poprilično zamagljena.

Kada zaposlenik iznese negativan komentar na račun tvrtke u kojoj je zaposlen, time izravno nanosi potencijalnu štetu poduzeću. Kako je internet još uvijek najslobodniji medij na kojem je dozvoljeno mnogo toga, poslodavcima je često nejasno kako reagirati u takvim situacijama. Trebaju li pozvati na razgovor zaposlenika koji putem privatnih profila na društvenim mrežama iznosi svoje mišljenje, treba li ga otpustiti i kosi li se to s čovjekovim pravom i slobodom izražavanja?

Slučajevi otpuštanja radnika zbog neprimjerenih tvitova ili Facebook statusa češći su u Americi i ostalim stranim zemljama, a svaki od njih uzrokovao je podvojena mišljenja. Oni koji su bili protiv uglavnom su kao svoj glavni argument navodili izravno kršenje slobode govora. Kao i svi ostali ustavi, i onaj Republike Hrvatske jamči slobodu izražavanja i govora, međutim uz uživanje ovih prava također dolazi i odgovornost od nanošenja štete drugima i njihove povrede ugleda i časti.

Tako će HRT u novu verziju etičkog kodeksa implementirati odredbe European Broadcasting Uniona (EBU) koje će urednike i novinare ograničiti u izražavanju stavova na društvenim mrežama koji štete tvrtki ili dovode u pitanje njezinu neovisnost i nepristranost. Najava ove odluke naišla je na kritike, a najvećim dijelom zato što korisnici društvenih mreža još uvijek misle da ono što se ondje događa, ondje i ostaje te da im internet daje apsolutno pravo na svakojaka ponašanja, čak i ona manje prihvatljivija.

Početkom 2012. godine ERC (Ethics Resource Center) najstarija američka neprofitna organizacija posvećena istraživanju etičkih standarda u javnim i privatnim institucijama, objavila je rezultate svoga istraživanja o mogućoj vezi između etike i društvenih mreža. Rezultati su pokazali da aktivni korisnici društvenih mreža pokazuju višu toleranciju za radnje koje se inače smatraju neetičnima, odnosno nalaze se u sivoj zoni. Društvene nas mreže čine opuštenijima oko nekih stvari, daju nam više hrabrosti kada smo ”skriveni” iza monitora, a velik dio internetskih korisnika još uvijek ignorira činjenicu da ono što je neprihvatljivo u offline sferi, ne može biti tolerirano niti online. Razlog zašto nas čeka sve više rasprava o ovom pitanju je vidljivost i javnost društvenih mreža. Koliko god personalizirani naši profili bili, oni nikada neće biti privatni u potpunosti. Ono što se događa na Facebooku, ondje i ostaje – i internetom se širi dalje.

Gotovo svaka tvrtka njeguje neka svoja načela koja su njezini zaposlenici također dužni poštivati i tako djelovati u javnosti, čak i privatno, bez obzira na platformu. Zaposlenici trebaju imati na umu da su ogledalo tvrtke u kojoj su zaposleni i neprestano su na pozornici, a tako se trebaju i ponašati. Oni su ambasadori tvrtke i brenda. Kako su društvene mreže postale važan segment privatne i poslovne sfere mnogih, a njihov utjecaj i važnost još će rasti, za tvrtke je nužno razvijanje smjernica za zaposlenike. Kreiranje naputaka prihvatljivog nastupa na društvenim mrežama ne znači da bi tvrtke trebale određivati kako će njihovi zaposlenici koristiti privatne profile na društvenim mrežama, već će im dati smjernice koja ponašanja i iznošenja informacija o samoj tvrtki su dopustiva.