Najbolji i najgori digitalni efekti

Specijalni efekti neizostavan su dio sedme umjetnosti još od njezinih početaka, ali upravo su oni računalni omogućili filmašima da prikažu sve što im padne na pamet. Digitalni efekti posljednjih su dvadesetak godina neizbježna pojava u Hollywoodu i jedan od ključnih mamaca publike u kina, premda svi znamo da vizualno impresivne scene ne jamče uvijek dobar film. Međutim, ni obilato korištenje računalnih efekata ne jamči uvijek vizualno besprijekoran uradak.

Digitalni efekti smatraju se dobrima ako pružaju visoku razinu uvjerljivosti i ako su skladno uklopljeni u ostatak filmske slike, ali ograničeni budžeti ili problematična produkcija ponekad rezultiraju filmovima na čiju tehničku izvedbu mnogi gledaju s podsmijehom. Prisjetimo se nekoliko holivudskih filmova koji su nas svojih digitalnim efektima zapanjili i nekoliko onih koji baš i nisu…

Najbolji digitalni efekti

7. Smrt joj dobro pristaje (1992., r. Robert Zemeckis)
Zemeckisova fantastična komedija danas je već pomalo zaboravljena, ali svojedobno je napravila pravu malu revoluciju na području digitalnih efekata, prvenstveno zbog realistične animacije ljudske kože. Zahvaljujući tome Meryl Streep mogla je zaokrenuti glavu za 360 stupnjeva, a da to izgleda sasvim uvjerljivo.

6. Terminator 2: Sudnji dan (1991., r. James Cameron)
”Tekući” Terminator u izvedbi Roberta Patricka glavna je atrakcija nastavka kultnoga Terminatora, a film tehnički izgleda toliko dobro da bi ga se bez problema moglo i danas pustiti u kina. Uz film Bezdan (1989.), također u režiji Jamesa Camerona, Terminator 2 najavio je kako će izgledati budućnost sedme umjetnosti. Naravno, slavni je redatelj i u nastavku karijere nastavio pomicati digitalne granice na filmu.

5. Svemirski vojnici (1997., r. Paul Verhoeven)
Krvavi i beskompromisni Verhoevenov spektakl vrvi odličnim specijalnim efektima, ali posebnu pozornost plijene izvanzemaljski kukci, koji su kreirani kombinacijom animatronike i digitalne animacije. Za njihovu realizaciju zaslužan je Phil Tippett, stručnjak za efekte koji je svoj zanat pekao još na prvim Ratovima zvijezda.

4. Matrix (1999., r. Larry i Andy Wachowski)
Inovativna tehnika snimanja, nazvana bullet time, u kombinaciji s digitalnim efektima pretvorila je Matrix u jedan od vizualno najimpresivnijih filmova u povijesti, premda je, nažalost, njegova estetika poslije imitirana do zasićenja. Kvaliteta digitalnih efekata ovdje posebno dolazi do izražaja u scenama s ”lignjastim” robotima te odličnoj sekvenci obrušavanja helikoptera na zgradu, uz pucanje stakala na način koji prkosi svim zakonima fizike.

3. Jurski park (1993., r. Steven Spielberg)
Prije Jurskog parka za kreiranje filmskih dinosaura koristila se tehnika stop motion animacije, koja nije pružala gotovo nikakvu razinu realističnosti. Nakon Spielbergova filma stvari su se promijenile iz korijena. Zahvaljujući digitalnim efektima studija Industrial Light & Magic (ILM), ali i animatronskim modelima Stana Winstona dinosauri su dobili dotad neviđenu razinu uvjerljivosti, a gigantski gmazovi i slična čudovišta poslije su postali česta pojava na filmskim platnima. Trend je potrajao i do današnjih dana kada u kina stiže nova Godzilla, a za iduću godinu najavljen je i četvrti nastavak Jurskog parka.

2. Gospodar prstenova: Dvije kule (2002., r. Peter Jackson)
Premda cijela trilogija Gospodara prstenova obiluje složenim specijalnim efektima i zapanjujućim masovnim prizorima, drugi film u serijalu zaslužuje posebno mjesto jer smo u njemu prvi put vidjeli Golluma u punome sjaju. Zahvaljujući motion capture tehnici snimanja i računalnim majstorima iz novozelandske tvrtke Weta Digital, Gollum je postao jedan od najživotnijih digitalnih likova na filmu te neizbježan dio moderne pop-kulture.

1. Avatar (2009., r. James Cameron)
S Cameronom smo počeli, s njime ćemo i završiti. Uz Spielberga, ”željezni Jim” sasvim je sigurno najveći vizionar modernoga Hollywooda, koji svakim svojim novim filmom podiže razinu specijalnih efekata. Nakon Titanica čekali smo punih 12 godina na njegovu sljedeću vizualnu poslasticu, no čekanje se na kraju isplatilo. 3D spektakl Avatar odveo nas je na fascinantnu Pandoru, planet koji djeluje vrlo živopisno i stvarno premda je gotovo u cijelosti kreiran na računalu. Imaginarni svijet i njegove stanovnike također je stvorila tvrtka Weta Digital, ali zbog velike količine specijalnih efekata bile su angažirane i brojne druge kompanije, uključujući i legendarni ILM.

Najgori digitalni efekti

7. Duboko modro more (1999., r. Renny Harlin)
Harlinova posveta Raljama definitivno ima svojih trenutaka, ali to nisu specijalni efekti. Digitalni morski psi djeluju krajnje neuvjerljivo i pomalo karikaturalno, što je posebno vidljivo u razvikanoj sceni u kojoj psine iznenada proždru brbljavog Samuela L. Jacksona, a koja je više smiješna nego dramatična. Možda je to bio i cilj.

6. Povratak mumije (2001, r. Stephen Sommers)
Prva Mumija bila je zabavna pustolovna fantazija, ali nastavak je pravi dokaz kako više efekata ne znači nužno i bolje. Kako odmiče, film se sve više pretvara u demonstraciju prenaglašenih digitalnih efekata, a sve kulminira uistinu smiješnom pojavom Kralja škorpiona.

5. Ja sam legenda (2007., r. Francis Lawrence)
Premda je riječ o solidnoj ekranizaciji klasičnoga romana Richarda Mathesona, neuvjerljivost računalno kreiranih zombija jednostavno bode u oči, što pogotovo dolazi do izražaja u prizorima kada u hordama napadaju Willa Smitha. Ništa bolje ne djeluju ni digitalne životinje koje tumaraju pustim postapokaliptičnim gradom.

4. Zvuk grmljavine (2005., r. Peter Hyams)
Ako volite dinosaure na filmu, Zvuk grmljavine slobodno preskočite jer su drevni gmazovi ovdje prikazani daleko ispod razine koju je postavio Spielberg. Problematična produkcija, brojne odgode i nedostatak novca uzeli su danak Hyamsovu uratku, koji je odmah potonuo u zaborav, i to ne samo zbog loših efekata.

3. Spawn (1997., r. Mark A. Z. Dippé)
Ekranizacija kultnoga stripa ostavila je poprilično gorak okus u ustima fanova, a jedan od razloga su i suviše očiti računalni efekti koji ne daju nikakav dojam realističnosti. To poprilično čudi s obzirom na to da je redatelj filma, Mark A. Z. Dippé, priznati stručnjak za posebne efekte koji je radio na spektaklima kao što su Bezdan i Terminator 2. Možda su mu trebali dati veći budžet.

2. Tamnice i zmajevi (2000., r. Courtney Solomon)
Filmsko uprizorenje popularne role-playing igre školski je primjer kako ne bi trebali izgledati računalni efekti. Sve u ovome filmu djeluje jeftino i nedovršeno, što posebno vrijedi za zmajeve, koji izgledaju kao da su došli iz neke videoigre.

1. Anakonda (1997., r. Luis Llosa)
Lov na divovsku zmiju zvuči kao dobra ideja za uzbudljiv, pustolovan film. No stvari više nisu tako zanimljive kada je uvjerljivost zmijurine na razini crtanoga filma. Doduše, ljubitelji B-filmova i trash estetike ovdje će doći na svoje.


Propustili ste