Filmovi koji zaslužuju veću ocjenu na IMDb-u
- 21. srpnja 2015.
- #filmovi
Priznajte i sami, kada ste u dilemi koji film pogledati, zasigurno se često ”konzultirate” s IMDb-om, vjerojatno najpopularnijom internetskom stranicom među filmofilima. Svi naslovi na stranici dolaze s prosječnom ocjenom registriranih korisnika, a mnogima je upravo ona jedno od ključnih mjerila kvalitete nekog filma. U pravilu, ultimativni klasici i kritičarski favoriti redovito premašuju ocjenu 8 (od maksimalnih 10), dok se solidni i vrlo dobri filmovi drže oko ”sedmice”. Prema uvriježenom mišljenju sve ispod toga već zalazi u rang prosječnih ili slabijih djela, dok uratke s rejtingom ispod 5 uglavnom prati reputacija katastrofe.
Međutim, ocjene na IMDb-u ipak treba uzeti s rezervom s obzirom na to da je velik dio korisnika stranice naklonjen srednjostrujaškim filmovima i holivudskim blockbusterima, pri čemu malo drukčiji i neshvaćeni uradci nerijetko završe s manjom ocjenom nego što su zaslužili. Donosimo izbor nekoliko filmova za koje smatramo da imaju nepravedan status na IMDb-u!
Barbarella (5,9)
Vjerovali li ne, ali kultna Barbarella (1968.) na IMDB-u ima ocjenu manju od 6! Doduše, lakonotna SF komedija Rogera Vadima ne može se pohvaliti nekom posebno dobrom režijom ili glumom, ali riječ je o filmu koji je lansirao karijeru Jane Fonde, ostavio ogroman pečat u pop-kulturi te poslužio kao vizualna inspiracija mnogim kasnijim filmašima. Niska ocjena ipak se može djelomično objasniti činjenicom da vrijeme nije bilo blagonaklono prema filmu, ali bez obzira na to, Barbarella svakako ima svojih zabavnih trenutaka i staromodnog šarma.
Zardoz (5,8)
Bez sumnje, Zardoz (1974.) Johna Boormana vrlo je čudan film, a već sama pojava Seana Conneryja u neopisivo bizarnom kostimu mnoge će natjerati na smijeh. Premda na prvi pogled djeluje kao tipičan predstavnik SF trasha, Zardoz je ipak mnogo više od toga – film koji obiluje intrigantnim idejama, egzistencijalističkim motivima i zanimljivim vizualnim rješenjima, a valja spomenuti i upečatljivu upotrebu klasične glazbe (točnije Beethovenove 7. simfonije). Zbog svega toga Boormanov film zaslužuje barem ocjenu više.
Tommy (6,6)
Tommy (1975.) u režiji Kena Russella slovi kao jedan od najpoznatijih rock-mjuzikala u povijesti sedme umjetnosti, ali njegov status na IMDb-u to uopće ne pokazuje. Široj publici vjerojatno nije sjela pomaknuta atmosfera filma i brojni avangardni prizori, ali ljubitelji rocka i grupe The Who svakako bi ga trebali pogledati, ako još nisu.
Moć razaranja (6,8)
David Cronenberg spada među najcjenjenije moderne redatelje horora (premda je njegov opus žanrovski širi), a jedno od njegovih najboljih djela je kultna Moć razaranja (1981.), eksplicitna priča o ljudima s telekinetičkim moćima. Ipak, ”eksplodirajuće” glave i ostali ”tjelesni” horor očito nisu za svačiji ukus pa film ima relativno nizak rejting na IMDb-u, barem u odnosu na status koji uživa. Cronenbergu za utjehu ipak ostaje činjenica da njegov Videodrom kotira osjetno bolje – s ocjenom 7,3.
Gremlini 2 (6,3)
Prvi Gremlini bili su velik hit, ali nastavak iz 1990. godine poprilično je podbacio, ponajviše zbog toga što je redatelj Joe Dante napravio drastičan zaokret i cijelu priču začinio satirom, postmodernističkim referencijama i autoironijom. Premda svjež i zabavan, takav pristup nije se previše svidio ljubiteljima originalnog filma, a i čini se kako se do danas nije puno toga promijenilo.
Alien 3 (6,4)
Alien 3 Davida Finchera ne spada u vrhunce slavnoga serijala, ali nije ni lako nastaviti stazama koje su utabali Ridley Scott i James Cameron. Unatoč problematičnoj produkciji i činjenici da je riječ o redateljevu prvijencu, treći Alien na kraju je ispao sasvim solidan uradak koji se pamti po unikatnom vizualnom stilu i vrlo opipljivoj atmosferi, kao i iznenađujućem finalu. Fincherov film stoga svakako zaslužuje bolji status na IMDb-u, tim više što omraženi prequel Aliena, Prometej, istovremeno ima ocjenu 7!
Samo Bog prašta (5,7)
Danski redatelj Nicolas Winding Refn postao je poznat široj javnosti nakon iznimno hvaljenog art-krimića Drive (2011.) u kojemu je, pomalo neočekivano, glavnu ulogu dodijelio holivudskom miljeniku žena Ryanu Goslingu. Popularnog glumca angažirao je i na svom sljedećem projektu, Samo Bog prašta (2013.), ali reakcije su ovoga puta bile sasvim oprečne. Filmu se uglavnom prigovaralo da je prespor, hladan i suviše nasilan, premda je bilo i onih koji su u startu tvrdili kako je riječ o neshvaćenom djelu i budućem kultu. Kako bilo, Gosling je i ovdje odradio odličan glumački posao, dok se Refnovoj preciznoj režiji i vizualnom stilu malo što može prigovoriti, pa je sasvim moguće da se niska ocjena na IMDb-u s vremenom popravi.
Ispod kože (6,3)
Ispod kože (2013.) jedan je od onih filmova koje kritičari neizmjerno hvale, dok je publika uglavnom suprotnog mišljenja. Neobično SF djelo Jonathana Glazera tako vrlo visoko kotira na Rotten Tomatoesu, stranici koja prikuplja filmske recenzije, dok je situacija na IMDb-u osjetno drukčija. Razlog hladnoga prijema publike vjerojatno leži u tome što je riječ o artističkom filmu sporoga ritma u kojemu nema akcije, eksplozija niti složenih specijalnih efekata, premda se u glavnoj ulozi bezosjećajne izvanzemaljke pojavljuje holivudska heroina Scarlett Johansson. Zbog njezina angažmana mnogi su možda pomislili kako je riječ o sasvim drukčijem tipu filma, a pomalo je ironično da je upravo ovdje ostvarila vjerojatno najbolju ulogu u svojoj karijeri.
Noa (5,9)
Redatelj Darren Aronofsky (Pi, Rekvijem za snove, Crni labud) u svom je opusu imao i boljih trenutaka, ali Noa (2014.) definitivno ne zaslužuje lošu reputaciju koju ima. Poznatoj biblijskoj priči Aronofsky je pristupio na hrabar i revizionistički način, angažiravši vrhunsku glumačku ekipu (Russell Crowe, Jennifer Connelly, Emma Watson), ali i vrhunske stručnjake za specijalne efekte. Rezultat je neobičan (i na trenutke neujednačen) holivudski spektakl koji istodobno djeluje i kao art-drama i kao fantastičan ep. Mnogim gledateljima takav pristup nije najbolje sjeo, ali u svakom slučaju riječ je o filmu kakav se ne viđa svaki dan.