Jednom davno, u vrijeme kada smo redovito kupovali tiskane dnevne novine, posebno drag i važan dan bio je petak. Zanemarili bismo tada sve političke krize, gluposti i nepravde, ne bi li se dočekali Njega – sedmodnevnog TV vodiča. Vlasnici i urednici novina trljali su ruke jer su naklade petkom brzo bile rasprodane, a u dnevnom boravku vodili su se pravi mali ratovi – jer su svoje tjedne TV aktivnosti htjeli isplanirati i baka i mali unuk. Na stranicama istog vodiča moglo se gdjegod pročitati kako buja nekakav internet i da svi novi modeli televizija imaju mogućnost teleteksta, ali na njima nije bilo moguće zaokružiti serije koje će se gledati. Moji križići i kružići redovito su se nalazili ispred humorističnih serija i komedija, a budući da je devedesetih must have tehnologija postala satelitska antena, ponude nije manjkalo. U pauzama između igranja Super Marija i Duke Nukema 3D, tražilo se nešto duhovito, pa su nerijetko za vikend „padale“ posudbe i po četiri VHS kasete s komedijama!

No uzmimo isti takav današnji TV vodič u ruke i prebrojimo količinu humorističnog sadržaja. Fascinantno, jel’da? Pribrojimo tome gomilu videa s You Tubea čija je jedina svrha postojanja humoristična bizarnost, stranice iz bookmarka s omiljenim odredištima viceva, svemoćne torrente… Još fascinantnije, zar ne? Čúla su nam toliko bombardirana humorom da na određeni način ostajemo prebrzo imuni na sadržaj koji nam je do jučer bio urnebesan. Ne bismo li pronašli trunku mira, prošetali smo galerijom humora 20. stoljeća i istražili domaće točke smijeha, optimizma i vedrine. Parafrazirajući Camusa i poznatu izreku o Sizifu, našalimo se: „Čak i Hrvata treba zamisliti nasmijanog.“

6:00 – Ankete

U brojevnim pokazateljima dobivenim istraživanjem tržišta – teško nalazimo smijeh i zadovoljstvo (osim ako nam je to posao), premda brojke točno utvrđuju želje i nadanja ispitanika. Već je šezdesetih godina prošlog stoljeća Ured za studij programa Televizije Zagreb provodio opsežna ispitivanja gledatelja o kvaliteti programa. Znakovito, godine 1970., uvjerljivo najviše ispitanika, čak trideset posto, vjerovalo je da je najveći nedostatak premalo humorističko-satiričkih emisija i igranih filmova. Također, istraživanjem je tada i empirijski potvrđeno vjerovanje Hrvata da Televizija Zagreb kreira preozbiljan program i mnogo lošije humoristične serije od Televizije Beograd! Pokazat će se da su stvaralaštvo humorističnih serija i filmskih komedija sve do kraja države doista i obilježili uglavnom proizvodi iz smjera Srbije. Pogledati program u 19:30 i 00:15.

7:45 – Berekin

Priča o splitskom humoristično-satiričkom listu najbolja je ilustracija društvene i ljudske snage humora. Iz uvoda prvog broja zrače simpatične misli: „Zato sam ja doša na svit: ne da vas činim patit i puno mislit, nego da vam širim usta od uva do uva dok vas ne zabolu“, što ne čudi kada su na njemu, među ostalima, radili iskusni autor komedija Miljenko Smoje i mlađi Ćićo Senjanović. Teška političko-ekonomska situacija ranih osamdesetih teško je mogla podnositi ismijavanja i prava ruganja političarima, pa su zabrane bile redovita pojava. Najveću frku izazvao je novogodišnji broj 1984. godine, koji se zato nije pojavio na kioscima! Naime, u satiričkom kontekstu objavljen je popis Splićana koji su dobivali kredite uz simbolične kamate, što je aferu uzdiglo na razinu države. Možete li zamisliti da Obama zabrani Jona Stewarta? Nisam ni sumnjao.

8:00 – Čovječe, ne ljuti se!

U ljeto 1968. godine prosvjedi anarhista užarili su europske ulice, ali i dnevne boravke Jugoslavena. Od smijeha. Naime, tada se pojavio koncept famozne skrivene kamere, snimanja običnih ljudi u namještenim neugodnim situacijama. Ideju Allena Funta sa CBS-a u domaće je vode prenio tada 22-godišnji Dubravko Pitzko, snimio pedesetak skečeva emitiranih u večernjim satima prije Dnevnika, i za to pokupio pohvale poput: „Emisija nas sve više zagrijava kao veselo ogledalo naših malih slabosti.“ Uspjeh Čovječe, ne ljuti se dokazao je kako se tuđim nespretnostima i nevoljama volimo slatko nasmijati, a sudbina emisije ukazala je na naš jal. Naime, unatoč izazvanom smijehu, rasplamsala se rasprava oko optužbe da je Pitzko plagijator! Ah…

9:00 – David

Iako stalno brujanje marketinških stručnjaka s tvrdnjama da je humor najbolji prodavač doživljavamo relativno modernim fenomenom, zameci pojave stari su nekoliko desetljeća. Kampanja za brandy David požeškog Zvečeva najbolji je dokaz tome. Krajem šezdesetih kroz Vjesnik, najprodavanije dnevne novine, čitatelje su uveseljavale komične karikature potrošača Davida. David je bio svemoguć – rješavao je zubobolju, davao snagu u sportu, uklanjao tremu, pružao hrabrost u šarmiranju djevojaka…

9:30 – Englezi

„Engleski je humor omiljen u nas“ – zaključio je još sredinom sedamdesetih novinar Studija. Temelji ovakve tvrdnje nalazili su se u realnoj popularnosti i stalnom otkupu engleskih humorističnih serija, pa su redom nedugo nakon nastajanja prikazivane U autobusu, Dok nas smrt ne rastavi, Dombey i sin, Muškarac u kući… Čak se sjećam da se i moja pokojna baka, inače ne baš duhovita osoba (čemu u prilog svjedoče polomljene kuhače), smijala na ponovljena prikazivanja U autobusu.

10:00 – Fadil Hadžić

Zbog prirode filmskih uradaka po kojima je najprepoznatljiviji, Hadžića je ponekad čudno staviti u istu rečenicu s humorom, ali je riječ o autoru šezdeset kazališnih komedija, koji je svojevremeno određivao standarde smiješnoga. Osnivač je Kerempuhovog vedrog kazališta i poprilično popularnog lista Kerempuh. U vrijeme njihova osnutka Hrvati su TV mogli vidjeti samo u izlogu, pa je impozantna količina duhovitih priča, karikatura, kratkih stripova i viceva bila prava bomba humora i šarenila. Kerempuh je angažirao gotovo sve relevantne karikaturiste, strip-crtače i scenariste, a jedino što njegov humor kompromitira – snažna je ideološka funkcija. No o tome više u 11:00, 11:30, 17:00, 19:00 i 20:10.

10:45 – Gruntovčani

U najatraktivnijem mogućem terminu, nedjeljom navečer prije novih radnih pobjeda, u jesen 1975. godine na RIZ televizore stigla je humoristična svakodnevica Dudeka i Regice. Sjajan svakodnevni humor i životne situacije kvalitetno su dočarani isključivo zbog angažmana scenarista i redatelja Mladena Kestnera, koji je srastao s Podravinom. Naime, mjesecima prije snimanja s magnetofonom, fotoaparatom i bilježnicom skitao je podravskim krajem, pa mu se na radnom stolu našlo tisuće fotografija i bilježaka! Gruntovčani su bili zabavni premda dobar dio zemlje nije razumio njihov dijalekt, ali su izrazi njihovih lica i mimika bili utoliko urnebesniji. „Isusek, Isusek, kaj bu ve Regica rekla?“

11:00 – Hruščov

Socijalizmu usprkos, u Jugoslaviji stav prema Sovjetima nikada nije bio jednoličan ni apsolutno pozitivan. Nakon famozne Rezolucije Informbiroa preko Kerempuha je pokrenuta rijetko viđena kampanja protiv Sovjeta, bazirana na humoru i ismijavanju, pa su dojučerašnji prijatelji prikazivani čak i kao bezosjećajni glupavi roboti! Ipak, normalizacijom odnosa nije bilo nikome do šale – kada je Reisinger godine 1958. nacrtao Hruščova uz komentar: „Hoćemo li brijati ili ostaviti brkove“, čime se aludiralo na Staljina, broj Vjesnika u srijedu koji je donio tu karikaturu – bio je zabranjen.

11:30 – Ico

Još jedan genijalan karikaturist ponikao iz atmosfere Kerempuha, gdje je i stvorio najuspješniji lik Grge, koji je desetljećima iz raznih tiskovina nasmijavao Hrvate. Pedesetih objavljuje po Globusu, ne birajući žrtve – ismijava Djeda Mraza, papu, Zagrebački velesajam…

12:00 – J*****

S procesom seksualne liberalizacije, koji se očitovao i pojavom eksplicitnih fotografija, mijenjao se i humor. Više nije bilo dovoljno do apsurda dovesti društvenu situaciju ili kroz šalu kritizirati novi model EI Niš televizije, nego je na tapetu stigao i seks. Start objavljuje famoznu seriju Pata Malleta s izvanzemaljcem čije spolovilo npr. ismijava zgodna Zemljanka. Osamdesetih pojavom časopisa Erotika, uz koji izlazi i posebno izdanje Erotika humor, s gomilom seksualno eksplicitnih priča, viceva i karikatura, erotskom humoru pružena je nova dimenzija. „Ne brini se draga, koliko čujem – djeca igraju stolni tenis“, kaže tekst pod jednom karikaturom. Zacijelo ne treba objašnjavati da slika nije prikazivala stolni tenis.

12:45 – Koprive

Koprive su središnje mjesto konzumacije humora tijekom cijele prve polovice 20. stoljeća. Novo čitanje većine njih najčešće isključuje pojavu smijeha, s obzirom na to da je gomila šala, viceva i karikatura uronjena u društveno-političke odnose. Koprive su pomalo nalik dnevno-političkim novinama pretvorenima u jedan veliki vic. Kao osnova posebne serije karikatura nastao je i danas u vicevima često prisutan lik Štefa, a ima i onih kojima vrijeme ne smeta. „Sudac pita: jeste li već kad prije bili kažnjeni?, a optuženi odgovara: Nikad prije, uvijek istom poslije.“ Ne izaziva valjanje po podu, ali diskretan smiješak svakako.

14:30 – Luigi i Bepina

Apsolutni humoristični hit u hrvatskim vodama od početka sedamdesetih do danas, što dovoljno govori samo za sebe. No vrijedi napomenuti da je kroz njih lijepo vidljivo već spomenuto povezivanje veze slavnih, humora i marketinga. Naime, kako su osvajali simpatičnošću, gotovo su svi likovi dobili mjesto u reklamama, pa je Roko završio na omotu istoimenog vina, poštar dostavljao salame Sljeme, Bepina začinjavala Vedom, a zajednički su poticali na upisivanje zajma za izgradnju autoputa Split-Zagreb. Luigi je čak Bepini obećao da će fićom stizati do Zagreba za samo dva i pol sata!

15:30 – Marsijanci

Uspavani tisak valjalo je stalno osvježavati novim rješenjima. Pred gašenje to je pokušavao i Plavi vjesnik, koji je organizirao svojevrsnu novinsku skrivenu kameru. U jednom od takvih skečeva ekipa njegovih novinara odjenula se u odijela prema predodžbi Marsijanaca iz SF filmova, te prošetala stazama Joševice, sela pokraj Gline, ne bi li ismijali neukost seljana. Drugom prilikom zabilježena je prodaja bingl vodice, smjese za sprječavanje otpadanja iglica bora, a ustvari razrijeđenog benzina. Gospođe su kupovale, aparati i novinari bilježili, a čitatelji se smijali.

17:00 – Neradništvo

Osim MMF-a, koji nas redovito podsjeća da smo neradnici koji samo sjede u kafićima, kroz humor to desetljećima radimo i sami. Ismijavalo se radno vrijeme kioska od 11 do 14 sati, birokrate u uredu koje se dosađuju, a Icin Grga Protokol je, simbolizirajući sve neradnički raspoložene Jugoslavene, u jednoj karikaturi imao čak 172 neradna dana!

18:00 – Osa

Nije dobila priliku pošteno nasmijati Jugoslavene, ali je televizijski primjer Berekina. Stvorio ju je Pajo Kanižaj, a trebala je biti satirička serija s puno šansona i duhovitih skečeva. Nakon redovitih kontrola i cenzura skinuta je s programa, no službeno se govorilo da su tekstovi još uvijek prilično papirnati.

18:30 – Policijska akademija

Neobičan gost u ovom društvu domaćih humorističnih proizvoda, ali nezaobilazan element svake priče o humoru u ovim krajevima. Naime, prema statistici riječkih kina, Policijska akademija je najgledanija komedija u povijesti, dok je po ukupnoj gledanosti od nje „jača“ samo Bitka na Neretvi. Od nama bližih humorističnih uradaka pobjednici su Tesna koža i Hajde da se volimo. Naravno, srpski filmovi. Pogledati opet sadržaj u 6:00.

19:00 – Reisinger

Legenda. Reisinger je humorom karikatura i doskočica obilježio cijelo razdoblje postojanja Jugoslavije, komentiravši sve – od politike i seksa do svakodnevice. Posebno se ističe lik Pere, običnog čovjeka sa čijim su se nevoljama svi mogli identificirati. „O, susjede, zar je i vaša žena prolongirala proslavu 8. marta do subote?“ – pita Peru susjed, tresući tepih.

19:30 – Sedmorica mladih

Svima mlađima od 35 savjetujem googlanje i youtubanje ovog imena – bit će vam jasnije o kakvom spomeniku humora i zabave je riječ. Izrazito svestrani glazbenici, izvodili su, uz humoristične tekstove, sve – od šansona do punokrvnih narodnjaka. Pravi urnebes izazivali su skečevi poput npr. ismijavanja popularne Dinastije, a pjevali su i uvodnu špicu Pozorišta u kući, jedne od najpopularnijih domaćih humorističnih serija.

20:00 – Šiljak

Njegov duboki glas i brk ne otkrivaju na prvi pogled da je riječ o poprilično komičnom čovjeku, izvanredno važnom za razvoj zabave i humora. Šiljak je krajem šezdesetih pokrenuo i vodio revolucionarnu radijsku emisiju Taxi za Babilon. Po prvi puta slušatelji su se mogli javiti u eter bez provjere izravno telefonom, kao podloga voditelju išla je glazba, a općenito ju je karakterizirala do tada nezamisliva ležernost i sloboda razgovora, kroz koji bi isplivali i pokoja šala, vic, anegdota… Šiljak se i danas bavi prikupljanjem viceva.

20:05 – Telop

Kako su prekidi TV programa uslijed tehnoloških ograničenja bili poprilično česti, Televizija Zagreb je kratkotrajne pauze ponekad gledateljima skraćivala blagom dozom komike. Sedamdesetih su tako, u slučaju prekida programa, gledatelji mogli vidjeti fotografije Željke Marković-Fattorini, u obradi akademskog slikara Dalibora Martinisa. No granica je ipak postojala: Željkine telop-fotografije s dodanom bradom i prekriženim ustima nisu dozvoljene jer su neduhovite, ali ih je ipak objavio Studio.

20:10 – Ugostiteljstvo

Cijeli koncept turizma i ugostiteljstva koji treba puniti državni proračun, prakticiran i u Jugoslaviji, nailazio je na humoristične reakcije. Kroz komične karikature i viceve kritiziralo se veličanje stranih gostiju i deviza, ali i sama ideja života od ugostiteljskih djelatnosti. Poneke karikature čak su i danas aktualne, poput one pod nazivom Razvoj privrede, prema kojoj je svaki novopokrenuti posao – buffet! Povezati sa sadržajem u 17:00.

20:15 – Vicevi

Još od tridesetih godina, novine koje su barem malo držale do sebe morale su uvesti posebnu stranicu na kojoj se nalazio i stupac s vicevima. Osvojio me jedan iz 1936. godine, nazvan Reklama: „Upravo je stiglo ovo pismo – izvještava sekretarica šefa tvornice lijekova Bubabalzam i pruži mu list papira. Na njem je stajalo: Ne razumijem takvu bezobraštinu, kako možete prodati tu bezvrijednu medicinu po 50 dinara… U redu, reče šef, prekrižite riječi ‘takvu bezobraštinu’ i ‘bezvrijednu’ i uvrstite pismo među priznanja!“ Nama vic nije nešto posebno smiješan, ali bila je to sasvim prirodna reakcija na životnu činjenicu – najreklamiraniji proizvodi tridesetih uz kozmetiku bili su svemogući lijekovi raznih opskurnih proizvođača!

23:00 – Zabavno veče

Ono što je Kerempuh bio u svijetu tiskanog humora, Zabavno, Veselo ili Vedro veče (korištena su sva tri izraza, ovisno o narječju) bili su u radijskom, pri čemu treba razumjeti da su se pedesetih cijele obitelji skupljale oko „kutije koja govori“. Zabavno veče emitirano je subotom od 20:50 do 21:30, humorom se kritiziralo neradništvo, birokracija, imperijalizam, a povremeno su šalom okrznuta i jaka politička imena. Čak je i Tito na kongresu AFŽ-a izjavio da “uživa kad nekad sluša Vesele večeri jer voli da negdje nekog pecnu kad nepravilno radi.”

00:15 – Život je lijep

Humoristična serija koja je trebala nadomjestiti uspjeh Pozorišta u kući, u čemu je i uspijevala, te ju je samo u Srbiji gledalo gotovo 2,5 milijuna ljudi! No ni to nije bilo dovoljno da ostane upamćena poput „starije sestrice“, ali zbog optimističnog naziva zaslužuje mjesto u odjavi ovog imaginarnog TV programa našeg negdašnjeg humora.