FAQ – Putovanje kroz vrijeme
- 9. studenoga 2015.
- #putovanje kroz vrijeme
Prisjetili smo se nekih najčešćih nedoumica i razjasnili ih uz pomoć svjedočanstava nekolicine iskusnih putnika
Kako se stvari mogu zakomplicirati ako želim ispraviti nepravde iz prošlosti?
Mi ljudi ne možemo spriječiti poriv za ispravljanjem krivih drina, posebno ako su se one iskrivile preko naših pleća. Svatko bi od nas, da mu se pruži mogućnost putovanja u prošlost, pokušao ispraviti neku pogrešku koju je učinio ili koja je bila učinjena njemu. Međutim, postoji problem. Naime, fizičari kažu da svemir ne dozvoljava zatvorene vremenske petlje. Dakle, ako se iz sadašnjosti vratimo u prošlost, ispravimo nepravdu koja nas muči, to ne jamči da će povratak u sadašnjost biti moguć. Drugim riječima, čak i ako je nepravda ispravljena – moramo živjeti s posljedicama novostvorene stvarnosti. Sve je to zorno prikazano u filmu Prava frekvencija (2000.), u kojem junaci, doduše, ne putuju fizički kroz vrijeme, no u mogućnosti su djelovati na zbivanja izvan svog vremena te ubrzo počinju uviđati da svaka akcija ima i reakciju i da zbilja vrijedi ona stara poslovica o putu za pakao.
Namjeravam li putovati kroz vrijeme, što treba odjenuti?
Ako je ikako moguće, treba se, naravno, odjenuti u skladu s vremenom u koje se putuje. Toga se pravila ne treba striktno držati ako se, primjerice, putuje u blisku budućnost jer čak i odjeća iz minulih stoljeća može proći kao simpatična ekscentričnost (kao primjerice u filmu Kate i Leopold iz 2001.), no izuzetno je preporučljivo biti u skladu s vremenom ako se putuje u manje tolerantnu, čak ne nužno predaleku prošlost. Pitajte samo Martyja McFlya kako se proveo kad je u prvom dijelu Povratka u budućnost završio u 1955. godini u proturadijacijskom odijelu ili se skitao svojim gradićem noseći „prsluk za spašavanje“.
Želi li mi sudbina nešto poručiti ako me muče snovi i halucinacije povezani s mojim putovanjem kroz vrijeme?
Imate li čudne snove i/ili halucinacije u vezi svoje prošlosti ili budućnosti i k tome se poigravate s putovanjem kroz vrijeme, da, vrlo je vjerojatno da vam sudbina pokušava nešto poručiti. Nešto ne baš dobro. James Cole u Dvanaest majmuna (1995.) neprestano je sanjao kako kao dječak promatra ubojstvo čovjeka na aerodromu, za kojeg se ispostavi da je on sam koji je iz budućnosti doputovao u prošlost. Donnieja Darka u istoimenom filmu iz 2001. muče vizije divovskog čovjekolikog zeca Franka koji mu poručuje da će za 28 dana, 6 sati, 42 minute i 12 sekunda sustići svoju sudbinu. U oba je slučaja predsudbinski paradoks uhvatio glavne junake u petlju i oni ne mogu pobjeći od onoga što im je predodređeno. Ovo pravilo nije uklesano u kamen, ali bolje ga je imati na umu.
Čega se trebam paziti ako ne želim iznenada završiti u nekom drugom vremenu?
Ovo je područje koje se još uvijek istražuje, tako da će s vremenom sigurno biti još primjera. Ali možemo sa sigurnošću upozoriti na dvije stvari: jacuzzi i najpoznatiju pjesmu Bonnie Tyler. Skupina prijatelja iz filma Hot Tub Time Machine (2010.) vrati se u svoju prošlost u 1986. godinu nakon lude noći provedene u jacuzziju. Na jednako se nerazjašnjen način Pete iz filma ČPP o putovanju kroz vrijeme (2009.) nađe u budućnosti dok obavlja nuždu u WC-u engleskog puba i pjevuši Total Eclipse Of The Heart. Ne kažemo da trebate u potpunosti izbjegavati jacuzzije i Bonnie Tyler, no nemojte reći da vas nismo upozorili.
Kojeg se paradoksa još treba čuvati?
Efekt poznat kao „djedov paradoks“ jedan je od onih logičkih začkoljica zbog kojih je putovanje kroz vrijeme komplicirano i s filozofske strane. Naime, putovanjem u prošlost mogli bismo, primjerice, ubiti svoga djeda ili spriječiti da se naši preci upoznaju i osujetiti vlastito rođenje, a time i samo putovanje u prošlost. S tim se suočio naš Marty McFly kada je svojom pojavom u prošlosti spriječio svoje roditelje da se zaljube, što ga je zamalo koštalo života. Nije paradoks koji treba ovlaš shvatiti – pitajte samo nekog mudrijeg od sebe, primjerice svoga djeda.