5. Paranormalno

Koncept “dokumentarističkog” horora popularizirala je još 1999. godine razvikana Vještica iz Blaira, ali taj film se ipak vrti oko dobrog starog motiva uklete šume. Paranormalno (2007.) u režiji Orena Pelija odvija se pak u modernoj kući iz predgrađa u koju se useljava mladi par čiju svakodnevicu počinju remetiti zle demonske sile. Ključan motiv pritom postaje videokamera kojom glavni junaci snimaju neobjašnjive događaje u svom domu, pa film poprima oblik svojevrsnog nadnaravnog reality showa. Stvari postaju posebno jezive u trenucima kada kamera bilježi situacije kojih protagonisti u tom momentu nisu uopće svjesni, primjerice kada se nalaze u dubokom snu, dok gledatelj istodobno, htio ili ne htio, postaje voajer pred čijim se očima odvijaju uznemirujući prizori… Paranormalno je svojim stilom i tematikom savršeno pogodio duh vremena, pretvorivši se u hit i polučivši još četiri iznimno profitabilna nastavka, a novo poglavlje u franšizi stiže u kina iduće godine.

4. Tetsuo, željezni čovjek

Crno-bijeli uradak japanskoga redatelja Shin’ye Tsukamota iz 1989. godine uistinu je teško opisati i žanrovski odrediti, ali ljubitelji pomaknutih i nadrealnih filmova svakako će doći na svoje. Mješanac tjelesnog horora, cyberpunka i eksperimentalnog filma prati čovjeka koji se postupno pretvara u stroj, točnije u ljudsko-metalni hibrid, a rezultat svega je serija bizarnih i krajnje uznemirujućih prizora koji će vas često potaknuti da se zapitate ”što to zapravo gledam?”. Zbog radikalnog pristupa i unikatnog vizualnog stila film je brzo zaradio kultni status i proslavio njegova redatelja u međunarodnim okvirima, a poslije su uslijedila još dva manje uspjela nastavka.

3. Poltergeist

Ako ste Poltergeista (1982.) prvi put gledali u mladim danima, vjerojatno ste se neko vrijeme ustručavali uopće sjesti ispred svog televizora. Za to su naravno bili zaslužni jezivi prizori u kojima djevojčica Carol Anne (Heather O’Rourke) komunicira s duhovima putem TV-a na čijem ekranu se vidi samo “snijeg”. Film redatelja Tobea Hoopera u produkciji Stevena Spielberga jedan je od najpoznatijih i komercijalno najuspješnijih horora osamdesetih (u međuvremenu se pretvorio u trilogiju), premda iz današnje perspektive više ne djeluje toliko stravično kao nekad. Međutim, ono što je uistinu uznemirujuće je činjenica da je dvije mlade glumice iz Poltergeista (O’Rourke i Dominique Dunne) kasnije zadesila prerana smrt, što je stvorilo urbanu legendu o ukletosti filma koja se održala do današnjih dana, premda je očito riječ o nesretnim podudarnostima. Holivudske producente pak priče o ukletosti pretjerano ne brinu s obzirom na to da je za iduću godinu najavljen reboot franšize, a zasad nije poznato hoće li se u njemu zadržati motiv “opsjednutog” televizora.

2. Krug

Ako vam je Krug svojedobno prouzročio mnoge besane noći, danas ste sigurno zahvalni što videokasete više nisu u upotrebi. Doduše, sigurno povremeno sa skepsom gledate na svoj televizor, u strahu da vam iz ekrana ne izađe osvetoljubiv duh crnokose djevojčice. Sve je počelo 1998. godine kada je japanski redatelj Hideo Nakata snimio originalnu verziju Kruga, inače ekranizaciju istoimenog romana Kōjija Suzukija, potaknuvši trend atmosferičnih urbanih horora u japanskoj kinematografiji. Hollywood nije mogao ostati imun na zastrašujuću priču o ukletoj videokaseti i četiri godine poslije snimljen je vrlo dobar američki remake Kruga u režiji Gorea Verbinskog s Naomi Watts u glavnoj ulozi, koji je svakako jedan od vizualno i ugođajno najupečatljivijih horora s početka stoljeća. Komercijalan uspjeh holivudske inačice polučio je niz remakeova drugih novovalnih horora s Dalekog istoka (Kletva, Impuls, Mračne vode) te potaknuo veliko zanimanje za azijsku žanrovsku kinematografiju, ali slabiji nastavak (američkog) Kruga u konačnici je nagovijestio zasićenje cijelim trendom.

1. Videodrom

“Paklena naranča osamdesetih” – tako je slavni Andy Warhol opisao Videodrom (1983.) Davida Cronenberga, jedan od najbizarnijih i najšokantnijih filmova tog desetljeća, koji se na kraju pokazao iznenađujuće proročanskim i vizionarskim. Priča Videodroma prati šefa male televizijske postaje (James Woods) koji postaje opsjednut piratskim TV programom iznimno nasilnoga sadržaja, što rezultira nadrealnim situacijama u kojima nestaju granice između stvarnosti i svijeta iza ekrana, a ljudsko tijelo i tehnologija doživljavaju grozomornu fuziju, stvarajući “novo meso”. Cronenberg se u svom kultnom djelu dotiče motiva medijske kontrole, reality-televizije, ovisnosti o tehnologiji, tjelesnih implantata, tehnofetišizma, opsjednutosti nasiljem i još koječega, pri čemu gledatelj iz 21. stoljeća ostaje zapanjen ne toliko količinom morbidnosti koliko činjenicom da film gotovo savršeno ocrtava stanje suvremenog društva. I to je zapravo najveći horor.