O etici na društvenim mrežama gotovo da se i ne raspravlja. Kako su društvene mreže dio interneta koji je najdemokratičniji medij, rijetko se pod povećalo stavlja njihova etička strana. Međutim, cijela stvar je veoma jednostavna jer na internetu, i na društvenim mrežama, vrijede ista etička pravila kao i u offline svijetu.

Na društvenim se mrežama javljaju standardna kršenja temeljnih zakonskih i etičkih pravila, u što najvećim dijelom ulazi – krađa. Ako prikupljate, pohranjujete i dijelite sadržaj koji pronalazite na internetskim tražilicama, pritom bez pravnih sankcija, ne znači da biste to trebali nastaviti raditi. Ipak, većina to radi, a brojka se korištenjem društvenih mreža abnormalno povećava i širi svake sekunde. Za to vrijeme nitko se ne preispituje oko takvih radnji – neki to rade premda znaju da ne bi trebali, dok se drugi pak ne trude niti informirati.

No, kršenje tuđih prava nije jedino s čime se ovdje susrećemo. Svako dijeljenje sadržaja na raznim internetskim platformama ima svoja dva lica. Dok korisnicima otvara mnoge mogućnosti za povezivanje i odašiljanje vlastitog (ali i tuđeg) sadržaja na velik broj adresa, s druge strane korisnici se često, u velikom broju slučajeva i bez svog znanja, djelomično odriču prava vlasništva. Besplatno korištenje online platformi poput društvenih mreža korisnika stavlja u nepovoljan položaj, jer se nalazi na tuđem teritoriju na kojemu vrijede tuđa pravila.

Da je i o ovoj značajki društvenih mreža informirano premalo ljudi – pokazuje Instagram. On je suptilno svojim korisnicima pokušao “podvaliti” korištenje njihovih fotografija u promotivne svrhe, i to bez ikakve novčane naknade autorima odnosno korisnicima tog fotografskog servisa. Logično, korisnici su se pobunili protiv odluke koja izravno krši njihova autorska prava. Ali u pravilima korištenja svake društvene mreže, pa tako i ove, stoji stavka koja se tiče upravo ovog djela i kaže da je mreža slobodna koristiti sav uploadan sadržaj svojih korisnika sve dok su oni članovi te mreže, no naravno, ne u takve komercijalne svrhe.

Facebook u svome pravilniku ima istaknuto da mu korisnik na sav sadržaj koji je zaštićen pravima na intelektualno vlasništvo daje dopuštenje za korištenje bilo kakvog IP sadržaja koji objavi na njegovoj usluzi, s pravom podlicenciranja i bez naplate naknada za intelektualno vlasništvo, što je valjano širom svijeta. Ta IP licenca prestaje važiti u trenutku kada korisnik izbriše IP sadržaj ili svoj račun. Sve to naravno uz poštovanje postavki zaštite privatnosti i postavki aplikacije. U ovaj dio također ulazi i ustupanje određenih privatnih podataka oglašivačima zbog što kvalitetnijeg i personaliziranijeg načina oglašavanja. Ipak, broj korisnika društvenih mreža svakodnevno raste, a otkrivanje i dijeljenje privatnih podataka više gotovo nikome ne predstavlja prepreku.

Sve ovo nam ukazuje na to da dolazi do nove vrste konzumenata koji pretjerano ne mare za autorska prava, čak ne poštuju niti se dovoljno informiraju o vlastitim pravima dok su online, te sve zahtijevaju odmah i besplatno.

If you’re not paying for it, you’re not the customer, you’re the product being sold – rečenica je koju bi bilo dobro zalijepiti na vrh monitora da nas u svakom trenutku podsjeća na prirodu odnosa na društvenim mrežama i internetu.

Bez obzira na sve navedeno, naoružani informacijama ili ne, korisnici pristaju na takve uvjete. Oni se mijenjaju, a u današnje vrijeme prihvaćaju više zakonskih i etičkih ograničenja s premalo kritičkog promišljanja o tome, kao što krše tuđa prava bez svjesnosti da rade nešto loše. Nove tehnologije koje su u neprestanom razvoju postavljaju nove etičke izazove, ali i proširuju prostor poštivanja odnosno kršenja istih. Čini se da ljude treba podsjetiti na temeljne etičke norme, bolje ih informirati o novim pravilima na internetu, a o ovoj temi svakako više raspravljati i educirati javnost.