Domaćica iz kolekcionarskog ormara
- 24. siječnja 2014.
- #domaćice — #kolekcionarske priče — #Kristian Benić
Domaćica s interneta
Svakoga puta iznova me fascinira pogled na jedanaestu stranicu Plavog vjesnika iz šarene strip faze na kojoj su iznad uratka Zvonimira Furtingera i Zdenka Svirčića ‘U ledenoj pustinji’ pod nazivom rubrike adresar nabacane adrese desetaka klinaca s kolekcionarskom zanimacijom – Ana skuplja marke, Ćiro turističke prospekte, Nataša slike glumaca… S blagodatima interneta i aukcijskim portalima kolekcionarstvo je ušlo u potpuno novu, definitivno manje romantičnu i izazovnu, ali značajno pragmatičniju fazu. U virtualnim prostranstvima, u ponudi svog omiljenog prodavača / kolekcionara Pelisopolisa, sjajnog lika iz Siska koji nudi sve od prvog jugoslavenskog izdanja ‘Družbe Pere Kvržice’, pa do domaće knjige o televiziji iz 1962. godine, naišao sam i na specijalno izdanje časopisa Žena s naslovom ‘Konzerviranje povrća – 100 recepata’.
Dva klika mišom na neromantični naslov i kupljen je vremenski portal prema slojevima prošlosti. ‘Povrće mora da se nađe svakog dana na našem jelovniku (…) ali da bismo ga mogli uvrstiti u jelovnik cijele godine, spremamo ga ili konzerviramo za zimu na razne načine’, poručeno je iz uvoda tisućama jugoslavenskih domaćica. Zimnica, taj uzbudljiv koncept koji su nam gotovo potpuno, ovisno o mjestu stanovanja i obiteljskoj tradiciji, istrgnuli trgovački centri gotovo kao da nikad nije ni postojao u našim udžbenicima iz Prirode i društva kraj Pucka i Bibe ili u vremenskim kalendarima što smo ih marljivo crtali.
Godine 1971, u isto vrijeme kada je Žena objavljivala ovakve vrijedne dodatke, Gavrilović je objavio monografiju u povodu 150 godina postojanja, ponosno okitivši izdanje fotografijama proizvoda u konzervama – pašteta, šunki, punjenih paprika, graha, rižota… Kroz jedan knjiški događaj svjedočimo fenomenalnom sukobu dvaju koncepta življenja. Inače, iz iste Ženine serije izdanja stigla su i ‘Pravila lijepog ponašanja’, čime je domaćica saznala kakvim se bontonom koristiti u konzumaciji pripremljenog.
Domaćica kod prijatelja
Trenutak Borisova ulaska u moj tada šestogodišnji život ostat će uvijek obilježen uspomenom na prizor uparkiravanja njihovog zelenog ‘fiće’. Boris je živo kat iznad mene, a dok mu je majka radila u Brodokomercu (živući lokalni retro fenomen), mi smo po dnevnom boravku igrali stolni tenis i nogomet razbijavši Oriolik ormare… U vitrini jednog od njih stajala je knjiga ‘Jugoslavenska kuhinja’ za koju tadašnji mali Kile (tek je nužnost registracije na Twitter dodala i ‘100’) nije ni slutio da će mu jednog dana predstavljati kolekcionarsko čudo. Autorica luksuznog izdanja iz 1983. godine je Olga Novak Marković, a objavljivanje je rezultat nevjerojatne bratstvo-jedinstvene kolaboracije izdavača iz Ljubljane, Novog Sada, Skopja, Zagreba, i Beograda.
Konačni proizvod je impresivan – zemlja koja je upravo ulazila u fazu raspadanja dobila je djelo u kojem su receptima predstavljena i atraktivno vizualno ilustrirana jela iz svih republika – šarplaninska janjeća čorba, ohridski čumlek, dubrovačka mineštra, sevdidžan, kosovski čevap… ‘Jugoslaveni su vrlo gostoljubivi, pa će stoga obvezno ponuditi gosta dobrim jelom, a uz to i odličnim domaćim pićem’, kaže indikativna natuknica o rakijama. Svakako bi bilo zanimljivo razraditi kvalitetnu nutricionističku analizu svih predstavljenih jela te usporediti sa suvremenim ‘light’ shvaćanjima prehrane.
Domaćica kod poznanika
Iako spomenuta knjižica o bontonu tvrdi da je u gostima nepristojno ‘njuškati’, s obzirom na čest stav domaćina ‘glupe knjige od bake su tu samo da popune policu’, često zanemarujem to pravilo. Među tim ‘glupim’ knjigama se krije često pravo blago. Tako je bilo i kod poznanika Hrvoja na čijoj polici je mjesto pronašla ‘Knjiga za svaku ženu’, temeljni uradak i djelo u posjedu svakog pravog jugoslavenskog domaćinstva i domaćice pedesetih godina!
Riječ je o uratku koji na sustavan i analitičan način tretira dužnosti domaćice u obitelji uz obilje savjeta o njihovu kvalitetnijem obavljanju. Saznajemo tako o čišćenju, kuhanju, šivanju, odgoju djece… ‘Svako zanimanje traži više-manje čitavog čovjeka, a domaćica ima nekoliko raznih zanimanja. Ona se mora uživjeti u svako zanimanje jer ne može se vršiti bolničarski posao kako bilo, isto će tako kuća loše proći, ako se domaćica ne uživi uz kućno knjigovodstvo’, nedvosmisleno se poručuje iz uvoda. Pravi interpretativni vrhunac s aspekta feminističke teorije ustvari je činjenica da su od devet suradnika u izradi samo tri žene, a i glavni urednik je muškarac! ‘Za zdravlje obitelji kuhajte na Zvijezda ulju’, obećala je priložena reklama jasno ilustrirajući razlike prema današnjim stavovima o zdravoj hrani.
Domaćica kod punice
Ah punice… O toplini njihova doma ne treba trošiti suvišne riječi, pogotovo kada se kao kod moje u vitrini pronađu dva sjajna izdanja o kuhanju iz pedesetih godina! Autorica ‘Kuharstva’ je Mira Vučetić, vjerojatno najznamenitija domaća ličnost koja se profesionalno bavila obrazovanjem domaćica, pa je tako i tvorac priručnika za učenice u osnovnoj školi ‘Ja sam mala kuharica’ iz 1963. godine. Mirinom vodiču kroz gomilu recepata i analizu prehrane valja vjerovati, ipak ‘kao domaćica i stručna učiteljica kućanstva skupljala sam znanje i sticala iskustva u kuharskoj struci’. Iz istog razdoblja potječe i ‘Praktična kuharica’ Paule Zakonjšek, sličnog koncepta, ali s hrabrijim zaključcima poput ‘fizičkom radniku potreban je obilniji obrok nego čovjeku intelektualcu, koji radi umom i mnogo sjedi’.
Domaćica s ulice
Iako može zazvučati perverzno, ali najljepši stari knjiški i časopisni komadi obično se nalaze na improviziranim štandovima, među klošarima, sirotinjom, pijancima… Gospodin na Brajdi, poznatom riječkom lokalitetu s opisanom vrstom prodavača, izložio je tako golemo bogatstvo skupljenih knjiga, među kojima je stršio naslov ‘Savršena domaćica’ autorice Gertrud Oheim! Pijani, jedva budni prodavač samo je prozborio – pet kuna. Investicija se emocionalno isplatila odmah nakon što sam pročitao autoričinu poruku u uvodu – “Savršena domaćica želi da i vama postane prijateljem”.
No što je točno 1966. godine, u trenutku domaćeg prijevoda knjige, značilo ‘savršena’? U suštini, to da je na ženi sada i golemi zadatak brige za hladnjake, električne štednjake, strojeve za pranje rublja (….) dok je u svemu ostalom to ista ona domaćica koja se brine za nabavku hrane, odgoj djece, čišćenje, šivanje, pa čak i za pravilno spremanje suprugove kravate! ‘Žena je oduvijek bila njegovateljica i čuvarica kuće’, da zaključimo autoričinim riječima.