Postoji mnogo jestivih plodova palmi (kokos, acai bobice itd.), a najrašireniji je među njima plod datuljine palme koji kuhinje afričkoga sjevera te bliskoistočnih zemalja obožavaju. U tim regijama svijeta čine jednu od prehrambenih osnova jer su sposobne opstati u vrlo suhim i vrućim pustinjskim uvjetima, ali čak i za hladnijih uvjeta do minus deset Celzija. Datulja se uzgaja osam tisuća godina, a krenula je s Arapskog poluotoka osvajajući nepca mnogih.

Palmi datulje čak i odgovara suha, rigidna klima. Španjolska je jedina europska zemlja koja ih uzgaja, a većina plodova koje možete naći na policama naših supermarketa je iz Tunisa, Libije ili Maroka, dok ih Egipat, Saudijska Arabija i Iran (tim redoslijedom) godišnje proizvedu najviše.

Uzgoj (kvalitetnih) plodova fizički je prilično zahtjevan proces ne samo zbog pomoći pri reprodukciji već i zbog brojnih drugih zadataka, poput uklanjanja debelog, čvrstog trnja i suhoga lišća koje usporava rast i proizvodnju bobičastih plodova visoke palme. Između ostalog, potrebno je zaštititi plodove od ptica i insekata, što se često radi pokrivanjem platnenim vrećama. Pretpostavlja se da se otprilike milijun ljudi bavi uzgojem palmi datulje, koje se još od doba Babilona ručno oprašuju. Palme datulje dijele se na muška i ženska stabla – jedna muška palma može oploditi do pedeset ženskih palmi, koje nerijetko treba ručno oprašivati barem dva do tri puta, pa i više.

Prosječnoj palmi treba otprilike sedam godina da bi počela davati plodove koji, ako niste znali, sadrže po jednu veliku sjemenku iz koje bi se načelno mogla uzgojiti palma, premda tako uzgojena palma ne jamči istu kvalitetu ploda. Češće se sadi reznicama. Težina uroda po palmi može varirati između 70 i 180 kilograma. No neki plodovi će prilikom branja trebati odstajati na suncu kako bi tijekom mjesec dana sazreli do kraja i postigli prepoznatljivu tamniju boju i slatkoću. Zbog toga, ali i zbog sprječavanja pucanja ploda branje datulja vrši se ručno.

Datulje se dijele prema stupnju mesnatosti na meke (Medjool, Halawy, Khadrawy, Barhee), polusuhe (Deglet Noor, Dayri, Zahidi) i suhe datulje (Thoory). Moram napomenuti da kultivara i formi datulja ima više od stotinu diljem svijeta. Što mekanije, odnosno mesnatije, to imaju više glukoze i fruktoze, dok one suše imaju viši postotak sukroze.

Premda čak osamdeset posto jestivoga ploda čine šećeri, datulje sadrže bjelančevine, masnoće, vitamine, minerale i donose brojne zdravstvene blagodati. Marketinške superlative na stranu, datulje su krcate antioksidansima – vitaminom C i karotenoidima, luteinom i zeaksantinom – kao i kompleksom vitamina B koji zajedno (po)održavaju zdravlje tijela i metaboliziranje (upotrebu) ugljikohidrata te kontroliraju razinu glukoze u krvi. Zbog sastava tih antioksidansa i vitamina mogli bismo reći da mogu zaštititi od nekih vrsta raka te da čine dobro očima. Neprobavljiva vlakna u datuljama pružaju blago laksativno djelovanje, a može ih biti do osam grama na sto grama ploda. Sadrže pristojnu razinu željeza, pa su dobre i za ljude koje muči anemija. Od minerala još sadrže kalij, kalcij i cink. Također sadrže fluor koji jača zubnu caklinu i kosti, a koji ne bismo smjeli brkati s vrlo otrovnim fluoridom.

Datulje su izvrsne za brzu obnovu energije prilikom jačih fizičkih aktivnosti. U nekim se zemljama vjeruje da će mljevene datulje u kozjem mlijeku s dodatkom meda i kardamoma pojačati seksualnu potenciju. Također se vjeruje da će olakšati porođaj ako ih se jede mjesec dana prije zakazanog termina poroda. Na vama je da isprobate obje tvrdnje.

Sorta Deglet Noor najraširenija je u nas, a sve popularnije su i datulje sorte Medjool. Razlika u njima je prije svega u veličini/težini te mesnatosti ploda. Medjool su veće i tamnije. No ako gledamo gram po gram, tada Deglet Noor imaju više kalorija od datulja Medjool. Nutritivno gledano, značajne razlike nema.

Pazite li na liniju, znajte da jedna datulja Deglet Noor ima otprilike 56 kcal, od čega 14,5 grama šećera, 1,5 grama vlakana, 0,5 grama bjelančevina, 1 posto dnevne potrebe za željezom i kalcijem te 120 mg kalija. U toj količini masnoća ima manje od grama.

Prije konzumacije ih svakako operite pod mlazom vode te prije jedenja otvorite kako biste izvadili košticu te eventualno provjerili da nema crva u mesu voćke. Sušene datulje skladištite u zatvorenoj posudi da se ne presuše – tako će stajati do godinu dana.

Zapravo sušene mogu trajati i godinama, a da se ne pokvare, ali bi se mogle sasušiti. Ako vam se to dogodi, sameljite ih u snažnom mikseru ili mlincu za kavu, tako ćete dobiti odličan prah sličan melasi koji možete koristiti kao izvrsnu zamjenu za šećer. Okus mu je predivan! Ja ponekad ubrzam proces te ih narezane na četvrtine lagano prepečem ili osušim u pećnici. Kava ili čaj zaslađeni šećerom od datulja predivno je novo iskustvo.

Od datulja možete pripremiti vino, sirupe, kolače i sladolede, a možete ih dodati i u slana jela za dobivanje dubine okusa.

Dobar tek!