Govor tijela – zašto više nikada ne biste trebali prekrižiti ruke

Govor tijela stariji je i ''urođeniji'' ljudima od govornog jezika i facijalnih ekspresija. Ljudi koji su rođeni slijepi rade jednake tjelesne geste kao i ljudi koji vide, one su (pre)programirane u naš mozak. Primjenjujući najnovija znanstvena otkrića o govoru tijela možemo biti uspješniji u ostvarivanju vlastitih ciljeva

Nema sumnje da govorne sposobnosti svake osobe igraju veliku ulogu u njihovim životima. Dobri govornici često ”bolje prolaze”, prije će dobiti posao, biti izabrani na važne pozicije, dobiti popust pri kupnji, osvojiti simpatije drugih. Ali treba uzeti u obzir i to da je sam govor, odnosno izgovaranje riječi, samo jedan dio procesa komuniciranja. Osim govorom, velik dio poruka prenosimo i govorom tijela, i to često nesvjesnim kretnjama ili zauzimanjem određene poze.

Istraživanja znanstvenika iz British Columbije i Sveučilišta u Princetonu pokazala su da naša tijela bolje izražavaju emocije nego naša lica. Do tog su zaključka došli provodeći jednostavan eksperiment: ispitanicima su pokazali tri seta fotografija, jedan s izrazima lica, drugi s tjelesnim gestama, a treći s kombinacijom izraza lica i tijela, te zatražili od ispitanika da procijene koje su emocije izražene na fotografijama. Ispitanici su u većem postotku točno prepoznali emocije na fotografijama koje su prikazivale tjelesne geste ili kombinaciju izraza lica i tijela nego na onim fotografijama koje su prikazivale samo izraz lica. Znanstvenici iz British Columbije u ovu su svrhu također proučavali Paraolimpijske igre i uočili da sportaši koji ne vide slave pobjedu na jednak način kao i sportaši koji nisu slijepi (podizanjem ruku iznad glave u obliku slova V).

U svom Ted Talku  Amy Cuddy s Harvarda govori o high-power i low-power pozama. Low-power poze su uglavnom one u kojima kao da se pokušavamo zaštititi, povući u sebe – prekriženih nogu, ruku, uvinutih leđa. Suprotno tome, ljudi high-power pozama kao da žele ”zauzeti što više prostora” – ruke o bokovima ili opuštene, uspravno držanje. Zanimljivo je da samim zauzimanjem high-power poze možemo pozitivno utjecati na svoje samopouzdanje, dakle samom fizičkom promjenom držanja ili stava utječemo na svoje unutarnje, prvenstveno emocionalno stanje.

Sa znanstvenog stajališta, na samopouzdanje (koje često povezujemo s asertivnošću) utječu dva hormona: testosteron i kortizol. Testosteron je ”hormon moći, snage” koji pomaže da se osoba osjeća kao vođa i bude usredotočena. Kortizol je ”hormon stresa” koji čini osobu osjetljivijom, podložnijom stresu, potiče osjećaj nemoći i uznemirenosti u stresnim situacijama. Dakle, kod dobrog vođe nije potrebna samo visoka razina testosterona, već u isto vrijeme i niska razina kortizola.

Prema istraživanju Amy Cuddy, održavanje high-power poze samo dvije minute rezultira znatnim povećanjem razine testosterona i smanjenjem razine kortizola. Do tog je otkrića došla jednostavnim eksperimentom. Dvije grupe ispitanika podvrgnute su vrlo stresnom razgovoru za posao (a koji to nije?). Jednoj je grupi bilo rečeno da prije intervjua dvije minute stoje u high-power pozi, dok je druga grupa prije intervjua dvije minute provela u low-power pozi. Nakon intervjua ispitivači su trebali odlučiti koje će ispitanike zaposliti. Ispitivači su bili neutralni, dakle nisu znali koji od ispitanika su prije intervjua bili u high-power, a koji u low-power pozi. Unatoč tome, ispitivači su izabrali sve one koji su prije intervjua bili u high-power pozi.

Poboljšajte govor tijela

Budući da ste, nadam se, uvidjeli njegovu važnost, evo nekoliko savjeta kako popraviti govor tijela, ali i bolje razumijevati tuđi.

1. Usredotočite se na poziciju svojih stopala

Carol Kinsey Goman objašnjava: ”Priđete li dvjema osobama koje razgovaraju, prema položaju njihovih stopala možete procijeniti žele li da im se pridružite u razgovoru ili ne. Ako im stopala ostanu u mjestu, a samo im se torzo okrene u vašem smjeru kad im se približite, to znači da zapravo ne žele da im se pridružite. Ako im se i stopala okrenu prema vama, tada ste zaista pozvani.” Na sličan se način mogu raspoznati i znakovi sugovornika da je razgovor za njih završen: ”Kada razgovarate s nekim i čini vam se da vas taj pažljivo sluša, okrenut je čitavim gornjim dijelom tijela prema vama, pogledajte kamo su mu usmjerene noge i stopala. Osobi koja zapravo želi završiti razgovor i otići noge će biti usmjerene prema izlazu, čak i ako su joj noge prekrižene.” Zato uvijek pokušajte sugovornicima pridavati svoju potpunu pažnju, od glave do pete.

Picture2

2. Prakticirajte high-power poze prije važnih sastanaka

Dovoljno je zadržati se u nekoj od high-power poza 2-3 minute kako biste se osjećali spremnije i samopouzdanije. Isprobajte ih na nekom mirnom mjestu i provjerite imaju li i na vas povoljan učinak.

Picture3

3. Prilagodite položaj tijela onome vašeg sugovornika

Ako vaš sugovornik sjedi, smanjit ćete tenzije u razgovoru u napetim situacijama ako i vi sjednete. Također, ako se prvi put sastajete ili upoznajete s nekim, prilagođavanje svog položaja tijela – tako da su vam ramena otprilike na istoj razini i da ste okrenuti točno prema sugovorniku – može biti od velike pomoći.

4. Snizite ton glasa dubokim disanjem

Ovaj savjet možda nije u kategoriji govora tijela, ali svakako može pomoći u društvenim interakcijama. Smatra se da muškarci i žene s dubljim tonom glasa češće zauzimaju vodeće pozicije i percipira ih se kao autoritete. Da biste snizili ton svog glasa prije važnoga sastanka, nekoliko puta duboko udahnite, iz trbuha. Tako ćete opustiti područje grla koje se u stresnim situacijama najčešće steže i time povisuje ton glasa.


Propustili ste