Sve što ste željeli znati o sapunicama

Ne postoji televizijski žanr koji je istovremeno toliko obožavan i prezren kao što su to sapunice. Ako niste dokona kućanica, vjerojatno nećete priznati da uživate gledati ih, a ako i priznate, zasigurno ćete ih opisati kao guilty pleasure kojem jednostavno ne možete odoljeti. Kao eurokrem koji jedemo žlicom ravno iz teglice.

sapunice

No bez obzira jeste li otvoreni ili prikriveni obožavatelj sapunjavih serija, sigurno vam nije poznato da su one kompleksniji i dublji društveni i kulturni fenomen nego što se to na prvi pogled čini. Počevši od njihovog naziva, pa preko podjela i utjecaja, sapunice su odigrale ključnu ulogu u razvoju televizijskog programa i izdržale pedeset i više godina podsmijeha – premda pomalo neopravdano, jer nisu baš sasvim zaslužile da ih se ubraja u ruglo televizije i trpa u isti koš zajedno s reality showovima, kataloškom prodajom i raznoraznim kunolovcima.

1. epizoda: Sapunice ili telenovele?

Ono što mi nazivamo sapunicama zapravo se može podijeliti u dvije jednako velike i moćne kategorije: jednu čine upravo sapunice (soap operas), a drugu telenovele (doslovno: televizijski romani). Ljudi ih obično miješaju ili smatraju jednim te istim, premda postoje ključne i velike razlike između ova dva televizijska žanra.

Podjela nije samo regionalna, premda se o telenovelama uglavnom govori kao o serijama koje su porijeklom iz Latinske Amerike, dok su sapunice karakteristične za SAD. Glavna razlika među njima je ono što ih i najviše označuje i karakterizira, a to je trajanje. Telenovele su konačne serije sa zadanim brojem epizoda i unaprijed strukturiranim početkom, sredinom i krajem, dok su sapunice beskonačne, neograničene i mogu, ako treba, trajati desetljećima. Porijeklo im je isto, a zanimljivo je da su ljudi i prije nego što su se sapunice počele razvijati imali potrebu za povremenim serijaliziranim melodramatskim izbojima, pa se preteče sapunica i telenovela mogu naći još u europskoj književnosti 19. stoljeća, točnije u feljtonima, a neki se elementi mogu pronaći čak i ranije, u melodramama.

217. epizoda: Nastanak

Feljtoni, odnosno serijalizirani romani i priče, koji su u nastavcima izlazili u novinama, dijele sa sapunicama i telenovelama mnoge karakteristike: bile su to složene priče s mnogim melodramatskim elementima kakve danas viđamo na televiziji, koje su na pomalo pretjeran način prikazivale zbilju. Feljtoni su sredinom 19. stoljeća postali jako popularni u Latinskoj Americi, pogotovo na Kubi, a istisnuo ih je tek dolazak kinematografije, koja je početkom 20. stoljeća preuzela primat u masovnoj zabavi.

Nekako u to vrijeme, početkom 20. stoljeća, neovisno o zbivanjima u Latinskoj Americi, u SAD-u je nastao novi žanr: serijalizirana radiodrama, koja je ubrzo postala poznata pod nazivom sapunica. Za razliku od običnih radiodrama, sapunice su se emitirale u nastavcima, i to za vrijeme dana tijekom tjedna, kako bi ih kućanice mogle slušati. Naziv “sapunice” dobile su jer su ih sponzorirali i producirali proizvođači sapuna i deterdženta, kao što su Procter & Gamble ili Colgate-Palmolive. Sredinom tridesetih godina 20. stoljeća ti isti proizvođači upoznali su Latinoamerikance sa sapunicama, koje su kod njih dobile naziv – radionovele. Kuba, koja je u to doba prednjačila u broju radiouređaja po glavi stanovnika, postala je središte produkcije radionovela u Latinskoj Americi, no one su se ubrzo proširile na Meksiko, Argentinu, Brazil i druge zemlje, a pedesetih su se godina jednostavno preselile s radija na televiziju i postale – telenovele.

711. epizoda: Sapunice i telenovele danas

Američke su sapunice doživjele svoj vrhunac u sedamdesetima i osamdesetima, a od sredine devedesetih rejting im drastično pada. S druge strane, danas je proizvodnja telenovela multimilijunska industrija koja upošljava samo najbolje glumce, scenariste i redatelje u Latinskoj Americi. I dok su u SAD-u sapunice utočište drugorazrednih glumaca, u Latinskoj Americi telenovele određuju tzv. star system – malo šokantno zvuči podatak da je većina glumaca latinoameričkog porijekla koja se uspjela probiti u Hollywoodu glumila u barem jednoj telenoveli prije nego što je prešla u “višu kategoriju” (npr. Sonia Braga, Gael García Bernal ili Salma Hayek), dok se isto može reći za sapunice samo u izuzetno rijetkim slučajevima (izuzeci od pravila su Meg Ryan, Demi Moore i Mark Hamill).

Telenovele se ujedno razvijaju u skladu s vremenima, pa su uz uobičajene teme kojima se bave počele tretirati i probleme suvremenog društva kao što su nasilje u obitelji, umjetna oplodnja ili AIDS, a čak je nastao i trend osvješćivanja javnosti o problemima kao što su ovisnosti o drogama, teškim bolestima ili odnosu prema homoseksualnosti.

1253. epizoda: Varijacije na temu

S vremenom su se telenovele podijelile u podžanrove, od kojih su najpopularnije melodrame o radničkoj klasi (“klasična” priča o siromašnoj djevojci koja se zaljubi u bogataša i obrnuto) i povijesne romanse (koje se odvijaju u kolonijalno doba ili doba industrijske revolucije), a u zadnje su vrijeme postale posebno popularne i tinejdžerske telenovele, koje se bave problemima srednjoškolaca, prvenstveno seksom i ovisnosti o drogama. U Americi se sapunice bave uglavnom glamurom i bogatašima, no bilo je i nekih varijacija, pa tako imamo jako popularan liječnički ili odvjetnički podžanr, iako je bilo i bizarnih izleta u fantasy i horor.

Proizvodnja sapunica i telenovela nije, naravno, ograničena samo na Amerike. Sapunice su stekle veliku popularnost i u Velikoj Britaniji (najpopularnije su Coronation Street i EastEnders), gdje se prikazuju u prime timeu i bave uglavnom radničkom klasom, dok su mnoge australske sapunice, kao što su E Street ili Pacific Drive, dosegle međunarodni kultni status. U Europi proizvodnja sapunica nije toliko popularna, ali ih se moglo naći, što u originalnoj produkciji, što kao prerade, u Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Belgiji ili Grčkoj.

Brazilske telenovele razlikuju se od onih iz hispanofonih zemalja jer su realističnije i bave se kontroverznijim temama, te su istovremeno najskuplje u Latinskoj Americi. Još od šezdesetih godina telenovele su jako popularne na Filipinima, a u Indoneziji su se razvile u novu formu, tzv. sinetron, što su u biti sapunice u formatu miniserije. Proširile su se i na SAD, a u Europi, osim u Hrvatskoj, veću su popularnost stekle u Njemačkoj, Portugalu i Rusiji.

SAPUNICE VS. TELENOVELE

Sapunice i telenovele su serije s velikim brojem epizoda, čija je radnja razvučena te se nastavlja iz epizode u epizodu. Sadrže mnogo podradnji i podzapleta, a odnosi među mnogobrojnim likovima zamršeni su i ponekad čak dovedeni do apsurda. Glavna se radnja obično bavi osobnim i obiteljskim vezama i odnosima te emotivnim i moralnim konfliktima. Pa ipak, postoje neke ključne razlike između ova dva žanra.

SAPUNICE
– neodređenog trajanja
– prikazuju se u dnevnom terminu
– drugorazredni glumci
– zbog beskonačnog broja epizoda nerijetko jedan lik glume različiti glumci ili se dogodi da lik bude “ubijen” (u nekoj nezgodi nakon koje mu tijelo nikad nije pronađeno), pa se ponovno pojavi nakon nekoliko mjeseci ili čak godina
1. radio-sapunica: Clara, Lu and Em (1930.)
1. televizijska sapunica: The First Hundred Years (1950.)
1. globalne sapunice: Dallas i Dinastija
najpopularnije sapunice: General Hospital (prikazuje se od 1963.) i Days of our Lives (prikazuje se od 1965.)

TELENOVELE
– unaprijed određen broj epizoda
– prikazuju se i u dnevnom terminu i u prime timeu
– glumačke zvijezde
– vrlo je rijetko da se glumci mijenjaju tijekom trajanja serije, ali se zato zna dogoditi da isti glumci koji su glumili par u jednoj seriji budu spareni i u drugoj
1. telenovela: Sua vida me pertenece (Tvoj život pripada meni, Brazil, 1950.)
1. globalna telenovela: Los ricos también lloran (I bogati plaču, Meksiko, 1979.)
najpopularnija telenovela: Simplemente María (Meksiko, 1989.)


Propustili ste