Gdje su nestali Facebook prijatelji?

Primijetila sam kako je u posljednje vrijeme sve manje mojih prijatelja online na Facebooku te da je aktivnost na newsfeedu smanjena u odnosu na prije, premda je broj mojih prijatelja na toj mreži ostao isti ili se povećao. Što se dogodilo?

Ove godine krenula sam na fakultet pa je možda taj manjak aktivnosti na Facebooku povezan s time. No, je li se aktivnost smanjila zato što moji prijatelji, koji su (kao i ja) sada upisali fakultet, imaju manje vremena za Facebook ili se smanjio njihov interes za ovu društvenu mrežu? Imaju li manje vremena zbog novih obaveza ili im je Facebook već dosadio pa su prešli na druge, novije internetske servise (Instagram, Pinterest…)?

Nekoliko je razloga zašto sam upravo svoju generaciju (1993./1994.) odabrala kao predmet razmatranja u ovome tekstu. Jedan je, dakako, zato što je to generacija kojoj pripadam i samim time mi je najbliskija, smatram da nisam kompetentna pisati o drugim generacijama. Drugi je razlog taj što smo rođeni u vrijeme kada je (komercijalni) internet bio u svojim začecima i odrastali smo s njim. Društvene mreže postale su popularne kad smo kretali u srednju školu, dakle u razdoblju života kada su socijalne interakcije općenito, bez obzira na postojanje društvenih mreža, na vrhuncu. Facebook smo intenzivno koristili tijekom cijele srednje škole, i to je bio uglavnom jedini način našeg “aktivnog” korištenja interneta. Rijetko tko je koristio e-mail ili imao bilo kakvu drugu potrebu aktivno “komunicirati internetom” (čitanje članaka na internetu nije aktivno), sve do 4. razreda srednje škole/gimnazije kad smo bili “primorani” koristiti internet, točnije servis Postani student. To je bio prvi put da je većina nas MORALA koristiti internet.

Sada smo “primorani” redovito posjećivati stranice i forume fakulteta koji pohađamo, jer su sve informacije vezane za naše obrazovanje dostupne jedino tamo. Kad smo počeli koristiti internet i za druge stvari osim Facebooka (opet, govorim o većini, naravno da je bilo onih koji su i prije toga “aktivno” koristili internet, i ja sam jedna od njih, no mi smo u manjini), logično je da je Facebook morao početi “dijeliti” vrijeme koje smo provodili na internetu s drugim servisima koji su sada bili nužni. Naše korištenje Facebooka se smanjilo, ali na to smo na neki način bili primorani od strane “sustava”: da bismo službeno završili srednjoškolsko odnosno gimnazijsko obrazovanje – polaganjem državne mature – i upisali fakultet, bilo je nužno koristiti uslugu Postani student. I sada dolazimo do onoga odakle sam počela: nakon tog dužeg perioda korištenja i drugih internetskih servisa, moja generacija naizgled je “napustila” Facebook. Mislim da je generacija o kojoj govorim prijelomna jer ljudi svega nekoliko godina stariji od mene nisu imali priliku proživjeti tinejdžerske godine na Facebooku, “njihova osobnost nije formirana pod utjecajem Facebooka” (čiji je utjecaj neosporan u slučaju moje generacije). Oni su ovu društvenu mrežu počeli koristiti nakon završetka fakulteta ili kasnije, kao zrel(ij)e osobe, a činjenica je da su na Facebooku najaktivniji korisnici od 14 do 17 tj. 18 godina (ne u smislu generiranja “korisnog sadržaja”, već uporabe, komentiranja svega i svačega, lajkanja i slično).

Ali je li to, da su tinejdžeri najaktivniji zato što su odrastali s tom tehnologijom i bliska im je jer su se razvijali gotovo paralelno s njom (”odrastali s njom”) jasno samo po sebi, ili je to jednostavno zato što su tinejdžeri? Bi li ova dobna skupina bila ”najaktivnija” na Facebooku i da nije bio na vrhuncu popularnosti kada su oni bili najpodložniji za ostvarivanje društvenih kontakata?

Čisto s filozofskog i sociološkog gledišta te u svrhu promišljanja, pretpostavimo da Facebook zadrži svoje trenutačno mjesto u vrhu internetskih servisa po broju aktivnih korisnika i da se dogodi značajna promjena u tehnološkim dostignućima, hoće li djeca rođena primjerice ove godine u jednakoj mjeri koristiti Facebook kada dođu u tinejdžerske godine kao što smo ga mi koristili (moja generacija)? Ona nisu “rasla” usporedno s Facebookom, on je već bio razvijen kad su se rodila. Uz to, tu je i slučaj ljudi starijih od mene, poput mojih roditelja. Oni nisu ”tehnološki zaostali”, koriste se računalom i internetom svakodnevno, prate sve novitete u svijetu tehnologije, ali nisu prihvatili Facebook. Upitala sam ih zašto ne koriste najpopularniju društvenu mrežu, a kao jedan od glavnih razloga naveli su strah od povrede privatnosti i osobnih podataka, što je također zanimljivo jer novije generacije nemaju taj osjećaj (premda vjerujem da će se i kod njih, odnosno nas, s vremenom početi razvijati ako ne dođe do značajnijeg pomaka u pogledu prevencije zlouporabe osobnih podataka na internetu).

Možda griješim, ali ovo mi se čini kao zanimljiv fenomen specifičan za generaciju kojoj pripadam – o odgovorima na sva pitanja postavljena u ovome tekstu zasad stručnjaci, sociolozi mogu samo nagađati (i mi ostali, dakako). Odgovor ćemo dobiti tek za 10 do 15 godina kada djeca koja su rođena kada je Facebook već bio razvijen, budu dovoljno zrela da iz prve ruke svjedoče o svojim iskustvima na ovu temu.

cta-planb-3


Propustili ste