Yahoo se rodio u glavama dvojice studenata sa Stanforda. U siječnju 1994. godine David Filo i Jerry Yang kreirali su internetski direktorij s ciljem da ljudima omoguće lakše pretraživanje i pronalazak informacija na ”mreži svih mreža”. Riječ ”yahoo” inače označava priprostu i neodgojenu osobu, što je trebalo sugerirati kako je riječ o jednom netipičnom i ležernom projektu iza kojega stoje ljudi sa smislom za humor. Yahoo je i akronim od Yet Another Hierarchical Officious Oracle, ali možda je bolje da se ovdje ne gubimo u prijevodu.

Ono što je počelo kao hobi u studentskoj sobi već se godinu kasnije pretvorilo u poprilično ozbiljnu kompaniju, koja je tada dobila 2 milijuna dolara ulagačkog kapitala, ali i prvog izvršnog direktora Tima Kooglea. Osnivači Yahooa vjerojatno nisu ni slutili kako su zapravo započeli modernu povijest interneta te da će njihova kompanija proći kroz niz turbulentnih promjena, konstantno praćena budnim okom medija i javnosti.

Dionice Yahooa bile su uvrštene na burzu već 1996. godine, nakon inicijalne javne ponude na kojoj im je cijena skočila oko 300 posto u odnosu na početnu vrijednost. Drugim riječima, na obzoru se pomaljao zloglasni dot.com balon. Do početka novoga stoljeća Yahoo je već povukao nekoliko velikih poteza, pokrenuvši niz novih usluga poput e-mail servisa, dok je istodobno proveo brojne akvizicije od kojih su neke vrijedile i milijarde dolara (npr. GeoCities i Broadcast.com). Povijesni moment dogodio se u siječnju 2000. kada su dionice Yahooa dosegnule najvišu zaključnu razinu, od 475 dolara. Međutim, puknuće dot.com balona uzelo je svoj danak te su one u travnju 2001. dotakle dno na vrijednosti od oko 8 dolara. Ali Yahoo je ipak uspio prebroditi razdoblje tijekom kojega je cijela plejada mladih internetskih kompanija umirala poput muha.

Zbog oštrih gubitaka na burzi i poljuljane financijske situacije s čela kompanije se 2001. povlači Tim Koogle, a na njegovu poziciju dolazi bivši holivudski producent Terry Semel. U tom razdoblju Yahoo implementira nove oglašivačke modele, pokreće dodatne servise, poput online mapa i ”brbljaonica”, ali uvodi i više vlastitoga sadržaja što ga stvaraju ”kućni” novinari i blogeri. Nastavljen je i niz akvizicija, pa su se tako pod okriljem Yahooa našli HotJobs, Flickr, Delicious, MyBlogLog i mnogi drugi servisi, od kojih neki danas više ne postoje.

Semel se na čelu kompanije zadržao šest godina, sve do 2007. kada ga je zamijenio suosnivač  Jerry Yang. Yahoo je tada već neko vrijeme slovio kao tvrtka koja gubi fokus i prihode te se upušta u riskantnu kupnju raznih kompanija i startupova s kojima kasnije ne zna što učiniti.

A onda je 2008. stigla i ponuda za kupnju Yahooa, i to od strane velikoga Microsofta. Tehnološki div ponudio je nevjerojatnih 45 milijarda dolara, ali Jerry Yang nije pristao na taj iznos tvrdeći kako on podcjenjuje vrijednost Yahooa. Nekoliko mjeseci poslije Yang se povukao s pozicije izvršnoga direktora, a na njegovo mjesto je početkom 2009. stigla Carol Bartz, nekadašnja šefica softverske kompanije Autodesk. Bartz ipak nije uspjela stabilizirati poslovanje i na čelu Yahooa zadržala se manje od tri godine, a upravni odbor joj je uručio otkaz – telefonski.

Velike sreće nije bio ni sljedeći čelnik kompanije Scott Thompson, koji se morao povući nakon samo pet mjeseci svoga mandata jer je ustanovljeno da je u životopisu lažirao podatke o svojoj diplomi. U naslijeđe je ostavio odluku o otpuštanju 2 000 zaposlenika Yahooa ili 14 posto radne snage u kompaniji, kako bi se skresali nagomilani troškovi.

I kad se činilo da Yahoo više ničim ne može iznenaditi, u ljeto 2012. dogodilo se nešto što je uzdrmalo cijeli tehnološki sektor. Na čelo kompanije stigla je Marissa Mayer, koju je Yahoo preoteo konkurentskom Googleu u kojemu je na raznim pozicijama provela 13 godina. Da stvar bude zanimljivija, Marissa je kormilo problematične kompanije preuzela u visokom stupnju trudnoće, a na radno mjesto se vratila samo dva tjedna nakon porođaja.

Mayer se odmah uhvatila posla, uvela stroža korporativna pravila za zaposlenike, prebacila fokus na mobilne servise te pokrenula rebranding vizualnoga identiteta kompanije. Ono što je zasigurno njezin ključan potez je neočekivano preuzimanje Tumblra u svibnju ove godine, za 1,1 milijardu dolara. Korisnici Tumblra nisu bili oduševljeni, ali Yahoo je u svoje ruke konačno dobio nešto što je – cool.

Prema posljednjim financijskim izvještajima, Yahoo bilježi rast profita (premda još nije došlo do oporavka prihoda), a ono što je ovih dana privuklo veliku pozornost su posljednji statistički podaci analitičke kuće comScore koji pokazuju da su stranice u vlasništvu Yahooa u srpnju u SAD-u bile posjećenije od Googleovih, i to čak bez pribrojenih posjeta s Tumblra.

Meyer je bez svake sumnje dovela kompaniju do prekretnice i ponovno je učinila zanimljivom. Yahoo je obilježio pionirske dane interneta, no tijekom godina pretvorio se u sporoga mastodonta kojega su pretekli mlađi i inovativniji konkurenti, čemu su kumovale i razne zavrzlame unutar korporacije i pogrešni potezi čelnih ljudi.

Uoči svog 20. rođendana Yahoo provodi drastičan redizajn svojih stranica i servisa, koji nije samo kozmetičke prirode nego uključuje i nove formate oglašavanja. Istodobno su osuvremenjene mobilne stranice, a akvizicija Tumblra dokazuje da je Yahoo konačno ozbiljno shvatio važnost društvenih mreža. Promjene će simbolično označiti i novi logotip koji će biti predstavljen 5. rujna. Javnost pomno prati sljedeće korake Marisse Mayer, a prati ih sigurno i Google, u kojemu se možda netko i zapitao: ”A zašto smo je uopće pustili da ode?”