Uvjerljivi i neuvjerljivi SF naslovi
- 29. siječnja 2014.
- #Denis Vukoja — #najbolji SF — #najgori SF — #SF filmovi — #znanstvenici
Ispravan prikaz
2001.: Odiseja u svemiru (1968.)
Bez ikakva iznenađenja Kubrickovo je remek-djelo i na ovoj ljestvici zbog niza detalja, ali i zbog, kako ističe robotičar Daniel H. Wilson, ”realnog prikaza ponašanja umjetne inteligencije”, misleći na jedan od glavnih dramskih trenutaka filma za koji je zaslužan HAL 9000.
Andromedin soj (1971.)
Adaptacija romana Michaela Crichtona o opasnosti iz svemirskih dubina, ali ovoga puta zbog izvanzemaljskog virusa ”temelji se na zamisli koja je vrlo realna”, na što je upozorio još 60-ih mikrobiolog Joshua Lederberg.
Osmi putnik (1979.)
Bez postojanja mogućnosti letenja brzinom svjetlosti brod Nostromo iz Scottova filma ”prikazuje budućnost u kojoj svemir postaje industrijalizirano radno okružje, dosadno i opasno poput naftne bušotine”.
Blade Runner (1982.)
Još jedan Scottov film koji, prema znanstvenicima, donosi niz vrlo vjerojatnih situacija: od replikanata uzgojenih u laboratoriju do dočaravanja neba iznad Los Angelesa te očito prisutnih posljedica klimatskih promjena i ekološke katastrofe itd.
Terminator (1984.)
Pobuna strojeva protiv ljudi zasigurno ne bi završila slanjem kiborga kroz vrijeme, ali katastrofa koju bi u budućnosti mogao izazvati nekakav kompleksni program unutar obrambene mreže vojne velesile u akademskim je krugovima navodno poznata upravo kao ”scenarij terminator”. I kažu da bi bio još mračniji od filmskog.
Gattaca (1997.)
Kultni film scenarista i redatelja Andrewa Niccola sjajno je oživio mračnu budućnost u kojoj bi stvari ”zahvaljujući mapiranju ljudskog genoma mogle biti potpuno drukčije postavljene na temelju genetskih predispozicija”.
Kontakt (1997.)
S obzirom na to da je Zemeckisov film ekranizacija romana astrofizičara Carla Sagana, ne čudi što ga znanstvenici prozivaju autentičnim i realističnim. ”Čak je i sam kraj filma, s obzirom na ono što danas znamo o kvantnoj fizici, iznenađujuće uvjerljiv te je takvo što jednoga dana posve izvjesno.”
Pogrešan prikaz
Crna rupa (1979.)
Disneyev pokušaj da ušićari nešto na račun Lucasovih Ratova zvijezda rezultirao je do tada najskupljim filmom u povijesti studija. U Crnoj rupi hrpa ocvalih zvijezda u jednom je trenutku usisana u ”najpoznatiji destruktivni fenomen”, nakon čega normalno nastavljaju svoje avanture.
Armageddon (1998.)
Ovaj hit znanstvenici naprosto ne vole i to redovito pokazuju na svim svojim ljestvicama. Smeta ih kiša u svemiru, kao i nedostatak gravitacije na asteroidu zbog čega bi njihovi roveri pali s njega k’o mrtve muhe… Uglavnom, u ovom djelu ne pronalaze ništa dobro ni vjerodostojno.
Jezgra (2003.)
I za Jezgru je već poznato da se gotovo jednoglasno slažu kako u ovome filmu ništa nema veze sa znanošću. Ni sa zdravim razumom.
Dan poslije sutra (2004.) / 2012 (2009.)
Očito prije možemo očekivati napad mutiranog guštera i izvanzemaljsku invaziju nego ostvarenje scenarija ovih Emmerichovih filmova katastrofe. Iznenadno ledeno doba i majansko prokletstvo nemaju prolaz kod učenih glava.
Ja sam legenda (2007.)
Zašto je od svih ekranizacija Mathesonova romana odabran upravo blockbuster s Willom Smithom nisu pojasnili, ali ne sviđa im se ideja o virusu koji ljude pretvara u vampire.
Anđeli i demoni (2009.)
Teorije zavjere Dana Browna svidjele su se publici, ali ih, poput Crkve, znanstvenici nisu toplo dočekali. Ovaj dio u kojemu gram izrazito nestabilne antimaterije krijumčarenjem završi u Vatikanu nazivaju ”znanstvenom blasfemijom”.