Izroniti iz gužve podzemne željeznice na postaji St. Paul’s i susresti se licem u lice sa starijom inkarnacijom Doktora Whoa, dok se mentalno i tjelesno pripremaš dva sata kročiti Shakespeareovim i Dickensovim stopama na ledenom vjetru, poseban je doživljaj Londona. Sjećam se da sam u tom trenu pomislila kako nisam mogla odabrati bolji početak svog putovanja…

Književno-povijesni obilazak

Prije polaska u Englesku čvrsto sam odlučila: bit će to jedan književni posjet. Nakon što sam prije nekoliko godina već obišla sve ključne londonske znamenitosti, odlučila sam si ovaj put priuštiti jedno putovanje u prošlost. Šetnje Shakespeareovim, Dickensovim, Wildeovim ili Orwellovim Londonom – sve ih u svojoj bogatoj ponudi nudi turistička kompanija London Walks.

Odaberete dan, odaberete temu svoje šetnje i nacrtate se u naznačeno vrijeme kod izlaza naznačene postaje metroa. Vodičima ne smetaju ni kiša ni snijeg ni ledeni vjetar, njihova misija je jasna: povesti vas u prošlost, u neku paralelnu fiktivnu stvarnost, koju ćete neprestano imati pred očima, unatoč sudaranju s ljudima u najmodernijim kaputima i u žurbi svojstvenoj našoj sadašnjosti.

Za prvu sam šetnjicu odabrala Shakespeare’s and Dickens’s London – the Old City, koju je tog vjetrovitog nedjeljnog poslijepodneva vodio “povjesničar književnosti, predavač na sveučilištu, novinar i doživotni tanatofob” David Tucker. Odjeven u crni kaput, s kačketom na glavi, kišobranom prebačenim preko ruke i dugim šalom sa šarenim prugama oko vrata u stilu Doktora Whoa, izgledao je kao pravi ekscentrični engleski gospodin. No kad je progovorio, povelika grupica koja se natiskala oko njega, shvatila je da je riječ o Amerikancu. Ako je netko u tom trenutku i osjetio razočaranje, do kraja šetnje već je potpuno zaboravio na njega, jer ne samo da gospodin Tucker ima London u malome prstu, nego vjerojatno i zna sve što se o Shakespeareu i Dickensu može znati.

Čovjek iz Wisconsina

Ovo je jedna od najpopularnijih i najhvaljenijih šetnji London Walksa, što potvrđuju i brojni novinski članci koji su joj posvećeni, a možda je najbolji opis ove ture jedan citat iz The Observera: “Jednom me na turi po Shakespeareovom i Dickensovom Londonu vodio čovjek iz Wisconsina, koji mi je u Cityju pokazao više tudorskih kuća nego što većina Londončana vidi cijeloga života“. I ne samo tudorske kuće, nego i ostatke rimskog i elizabetinskog Londona, mjesto gdje je vjerojatno stajala kuća velikog barda, Love Lane (čija je funkcija kroz povijest bila upravo ono što joj ime govori), dokaze velikog požara iz 1666. godine, tamne i skučene uličice iz Dickensovih inspiracija i na desetke drugih referenci iz djela i života dvojice velikih autora. Uz usputno svraćanje u London Museum na lekciju iz povijesti, citate iz Shakespeareovih i Dickensovih djela, izgovorenih gordim, snažnim glasom, prolazak kroz mesnu tržnicu Smithfield steampunkerskog izgleda (gdje su se u srednjem vijeku održavala pogubljivanja i mučenja i gdje su muškarci osim mesa prodavali i svoje neželjene supruge), u hipu su protekla ne dva – kako je bilo obećano – nego skoro tri sata.

The game is afoot!

Drugu i nažalost posljednju šetnju (vremenske prilike, kao ni doba godine nisu bili naklonjeni šetnjama Londonom) stavila sam u noge gospođe Corinne, glumice Royal National Theatrea i vrsne poznavateljice lika i djela Sherlocka Holmesa. Još jedno hladno poslijepodne, ali ovaj put u petak, privuklo je omanju, ali nimalo manje entuzijastičnu grupicu ljudi, koji su pristigli sa svih strana svijeta – iz SAD-a, Belgije, Hrvatske, Srbije – ali i nekolicinu Londončana (koji se u sve većem broju odlučuju na ovaj način istraživati svoj grad), spremnih krenuti stopama Sherlocka Holmesa.

Šećući Londonom, prolazili smo kroz priče Sira Arthura Conana Doylea i kroz život njegovog najpoznatijeg književnog junaka, kojega je jednom prilikom bezuspješno pokušao “ubiti” ne bi li se otarasio njegove slave. Od Charing Crossa, niz Strand, zavirujući i otkrivajući skrivene uličice osvijetljene plinskim lampama, koje kao da su ispale iz nekog drugog stoljeća, pa preko živopisnog Covent Gardena, pratili smo pustolovine Sherlocka Holmesa i njegova vjernog prijatelja i pratitelja, doktora Watsona. Vidjeli smo zgradu u kojoj je bila redakcija Strand Magazinea, u kojem je Conan Doyle objavljivao svoje priče o Holmesu, prošli pored kazališta u kojem su bile izvođene prve predstave o slavnom detektivu, stajali ispred zgrade bolnice u kojoj su se, prema priči, Holmes i Watson upoznali i, naposljetku, svoju turu završili kod puba i restorana The Sherlock Holmes, koji se nalazi u Westminsteru, u zgradi koja je ovjekovječena u “Baskervilskom psu”, a gdje se nalazi i rekreacija Holmesovog radnog kabineta. Tura, na žalost, ne obuhvaća Muzej Sherlocka Holmesa, koji se nalazi – a gdje drugdje nego – u ulici Baker 221b, na drugom kraju grada, no bilo nam je rečeno da Holmesov kabinet u pubu sadrži i mnoge predmete koje je donirala obitelj Conana Doyla.

Svaki dan u tjednu, tijekom cijele godine

London Walks ima još književnih šetnji, koje ću obavezno isprobati sljedeći put kad me sudbina nanese u London, poput recimo ture The London of Oscar Wilde Walk, s vodičem odjevenim poput Oscara Wildea, ili večernje ture The Literary London Pub Walk, koja “pokriva” Dickensa, Wildea, G. B. Shawa, Virginiju Woolf i poznati Bloomsbury Circle, Georga Orwella, Yeatsa i Eliota. Ture su podijeljene po danima, odvijaju se kroz cijelu godinu (osim ako šetnja ne pada na neradni dan ili neki veći praznik), traju obično po dva sata i svaka pokriva razdaljinu od otprilike dva kilometra. Nije potrebna nikakva rezervacija i plaća se na licu mjesta prije početka šetnje (cijena je 7 funta, a mogući su i popusti). Kažu da su najbolje stvari ujedno i najjednostavnije. E, pa nema ničeg jednostavnijeg od polaska u šetnju kroz London. Niti ima boljeg načina upoznavanja tog zanimljivog grada i njegove prošlosti.

Sablasni London

Osim navedenih književnih tura i tek spomenutih povijesnih (primjerice The Darkest Victorian London Walk ili The Ancient City at Night Walk), London Walks nudi i “klasičnije” ture posvećene pojedinim dijelovima grada (npr. The Historic Greenwich Walk ili The Old Jewish Quarter Walk), najpoznatijoj britanskoj grupi svih vremena – Beatlesima – ili, pak, londonskim pubovima. Od onih manje klasičnih, tu su sablasne ture kroz stvarno i nestvarno: iznimno popularan Jack the Ripper Walk, ture kroz paranormalno The Apparitions, Alleyways & Ale, The Ghosts, Gaslight & Guinness ili The Haunted London, a ako hoćete nešto bizarno i stvarno popularno, ne propustite ture The Occult London & the Da Vinci Code te Harry Potter Walk.

Londonske priče

Vodiči London Walksa objavili su više knjiga posvećenih svojim turama. Najobuhvatnija je London Stories Davida Tuckera, u kojoj su opisane najpopularnije ture London Walksa.

Nekoliko savjeta

Kažu da je ta zima bila najhladnija u posljednjih nekoliko desetljeća, ali čak i ako niste te sreće da upravo u takvim vremenskim prilikama krenete u šetnje Londonom, ipak je, pretpostavljam, ljepše to obaviti u nešto toplije doba godine. No ako, kao i ja, nemate previše izbora, pazite da se jako dobro i slojevito odjenete, imate udobnu obuću i po mogućnosti rukavice bez prstiju za lakše fotografiranje. Ne zaboravite kišobran.

Neke od ovih specijaliziranih šetnji doista su specijalizirane. Na primjer, na turi Sherlock Holmes pretpostavlja se da ste upoznati s većinom priča o Holmesu. Raspitajte se o svemu u turističkoj kompaniji, kako biste znali što vas čeka i izbjegli neugodna iznenađenja.

Šetnje vikendom obično su posjećenije. Savjet za velike grupe: budite sjena svom vodiču. Tako ćete biti sigurni da nećete propustiti ništa izrečeno – zato što ste “baš morali” vidjeti “onaj tamo kamen”, pa ste završili na začelju kolone.

Raspitajte se oko popusta jer ih ima na sve strane.