6 SF filmova čija nas budućnost sustiže
SF filmovi čija se priča odvija u (bliskoj) budućnosti često imaju točno definiranu godinu radnje, što znači da će se kad-tad njihov fiktivni vremenski okvir poklopiti s onim stvarnim. Vizija 1999. godine u Čudnim danima već je odavno alternativna prošlost, a isto vrijedi i za slavnu Kubrickovu 2001: Odiseju u svemiru. Međutim, što je ispred nas? Kako su filmski vizionari nekad zamišljali današnji svijet ili budućnost koja nam se sada približava? Pripremite se za futurističke vizije koje nam dolaze ususret!
Trkač (1987.)
Vrijeme radnje: 2017.
Trkač možda ne spada u najbolje filmove Arnolda Schwarzeneggera, ali nesumnjivo donosi zanimljiv prikaz budućnosti koja to tehnički više nije. Amerika je u 2017. godini postala totalitarna policijska država koja koristiti medije i sadističke reality showove kao sredstvo kontrole i manipulacije masama. Jedna od najpopularnijih emisija je “Trkač” u kojoj se (ne)pravedno osuđeni pojedinci bore na život i smrt s opasnim protivnicima – na sveopću radost i oduševljenje publike ispred ekrana. Premda ima zastrašujuću postavku, film u režiji Paula Michaela Glasera nije toliko ozbiljan koliko zvuči i na trenutke graniči s parodijom, ali nakon Trumpove pobjede na američkim izborima postao je česta tema internetskih tekstova i rasprava. Nadajmo se da neće imati previše proročanskih pogodaka.
Istrebljivač (1982.)
Vrijeme radnje: 2019.
Los Angeles bliske sutrašnjice nije baš najljepše mjesto za život, ali vjerojatno bi se svidio retro-nostalgičarima, kiberpunkerima i onima koji sanjaju o letećim automobilima. Kultni klasik u režiji Ridleyja Scotta uvelike je odredio estetiku filmskoga SF-a za naredna desetljeća i učvrstio arhetip futurističke metropole u popularnoj kulturi, premda u vrijeme premijere nije bio baš najtoplije dočekan u kinima. Ove godine nam stiže i nastavak čija se radnja odvija u 2049. godini, a prvi teaser sugerira kako se noirovska urbana džungla budućnosti nije puno promijenila.
Akira (1988.)
Vrijeme radnje: 2019.
Uvodni dio Akire počinje apokaliptičnim prizorom uništenja Tokija krajem osamdesetih, a radnja se zatim seli u 2019. godinu kada obnovljena japanska metropola nosi ime Neo-Tokio. Ulicama futurističkog megapolisa haraju motorističke bande i delinkventna mlađarija, dok istovremeno u tajnim vladinim laboratorijima nastaje nešto iznimno moćno i nadljudsko… Kompleksni anime klasik u režiji Katsuhira Otoma nemoguće je opisati ili prepričati u rečenici-dvije, ali dovoljno je reći kako će ljubitelji distopijsko-apokaliptične tematike i kiberpankerske estetike ovdje doći na svoje. I vraćati se filmu uvijek iznova.
Zeleni Soylent (1973.)
Vrijeme radnje: 2022.
Jedan od najpesimističnijih SF filmova sedamdesetih (a konkurencija je uistinu bila velika), Zeleni Soylent vodi nas u tmurnu budućnost u kojoj su prirodni resursi gotovo uništeni, ljudi se gužvaju u prenapučenim i devastiranim gradovima, a boljih vremena sjećaju se samo oni stariji. Prave hrane sve je manje, ali spas možda leži u novom proizvodu korporacije Soylent. Međutim, svi dobro znamo koji je njegov glavni sastojak…Kultni uradak Richarda Fleischera možda je malo nagrizlo vrijeme, ali svijet prikazan u filmu, nažalost, nije baš teško zamisliti u stvarnosti.
Metropolis (1927.)
Vrijeme radnje: 2026.
Pionir distopijske kinematografije, Metropolis Fritza Langa pojavio se u doba kada su se SF filmovi mogli nabrojati na prste jedne ruke, a Huxley i Orwell još nisu bacili na papir svoje zloguke proročanske vizije. Premda ove godine slavi 90. obljetnicu, Langovo djelo još uvijek djeluje vizualno impresivno te će malo koji današnji gledatelj ostati ravnodušan na nijemu viziju futurističkog velegrada i industrijaliziranog svijeta budućnosti. Metropolis se rano dotakao tema koje su danas uobičajene u SF-u, od društvene nejednakosti i lažne utopije pa sve do robotike, a klasici poput Istrebljivača ili Ratova zvijezda vjerojatno bi bez njega izgledali potpuno drukčije.
Djeca čovječanstva (2006.)
Vrijeme radnje: 2027.
Svjetski kritičari smjestili su nedavno Djecu čovječanstva na visoko 13. mjesto liste najboljih filmova 21. stoljeća i možemo samo reći – sasvim zasluženo. Osim što je savršen u glumačkom i tehničkom smislu, film Alfonsa Cuarona oslikava uvjerljiv i opipljiv svijet budućnosti u kojemu je globalna neplodnost dovela do civilizacijskoga rasula i ruba apokalipse. Naravno, osnovna postavka priče nema dodirnih točaka s našom stvarnošću, ali u današnje vrijeme tektonskih društvenih i političkih promjena Djeca čovječanstva relevantnija su nego ikad.