O poznatoj “Say yes!” pišu se knjige i snimaju filmovi, svi smo čuli da treba detaljno vizualizirati cilj koji želimo ostvariti, nitko ne voli biti odbijen, a namjerno postavljanje nemogućih zadataka jednostavno zvuči besmisleno. Pa ipak, nastavite li čitati, mogli biste se iznenaditi – jer tvrdimo da, ako želite poboljšati svoju produktivnost, trebate si zadati nemoguć zadatak, prestati vizualizirati svoje ciljeve, govoriti ”ne” i češće bivati odbijeni.

Budite odbijeni

Strah od odbijanja, osim što je čest uzročnik ljubavnih problema, stvara teškoće i u drugim sferama života. Vjerojatno nikada niste odbijanje doživljavali kao nešto pozitivno. Što može biti pozitivno u tome kada netko kaže ”ne” na vašu ideju?

Premda sāmo odbijanje nikada nije ugodno iskustvo, ono može potaknuti kreativnost i rezultirati velikim dostignućima. Odbijanje možemo tumačiti kao oslobođenje od tuđih pravila, isključenje iz skupine možemo uzeti kao prestanak podvrgavanja grupnim normama i tako iskoristiti odbijanje za pomicanje granica inovativnosti.

Pozitivnu stranu odbijanja dobro oslikava nedavno istraživanje Sharon Kim sa Sveučilišta John Hopkins. Dvije grupe ispitanika dobile su testove ličnosti. Rečeno im je da će možda biti ponovno pozvani da rješavaju slične testove, a možda i neće. Dva tjedna poslije obje su se grupe vratile i dobile nove zadatke za rješavanje. Jednoj je grupi ispitanika bilo rečeno da će se, nakon što riješe te zadatke, priključiti drugoj grupi, dok je drugoj grupi bilo rečeno da samo riješe te zadatke, ali neće nakon toga biti priključeni onoj drugoj grupi.

Zadaci koje su dobili bili su kreativnog tipa (tzv. Remote Associates Test). Grupa koja je bila ”odbijena” (ona kojoj je bilo rečeno da se neće priključiti drugoj grupi) postigla je daleko bolje rezultate od one koja je bila ”prihvaćena” (koja je znala da će se nakon testa priključiti drugoj grupi). Autorica istraživanja zaključuje da društveno odbacivanje može pozitivno utjecati na kreativno razmišljanje, pogotovo u osoba koje imaju razvijen osjećaj individualizma.

Umjesto da razbijate glavu razmišljanjima o tome zašto se onome tko vas je odbio ne sviđate vi ili vaše zamisli, prihvatite odbijanje kao novostečenu slobodu da istražite nove mogućnosti.

Prestanite govoriti ”da”

Sigurna sam da se svi često nađemo u situacijama kada bismo najradije nešto odbili, ali to ipak prihvatimo jer ”pravila uspješne komunikacije” i ”društvene konvencije” nalažu da nijedan poziv ne smije biti odbijen ako želimo biti uspješni, prihvaćeni u društvu i otvoreni prema svim životnim iskustvima. Mnogo je lakše reći ”da” nego ”ne”.

Govoreći ”ne” češće, odnosno odbijajući određen dio prijedloga koji nam pristižu, oslobađamo svoje vrijeme nepotrebnih distrakcija i smetnji ostavljajući si tako više prostora za obavljanje zadataka, ispunjavanje ciljeva i odmor koji je nužan za održavanje visokog stupnja koncentracije – preduvjeta za produktivnost. Dakako da ova taktika rezultira propuštanjem mnogih stvari koje biste iskusili vodeći se motom ”reci da”, ali s obzirom na to da je ovo tekst o produktivnosti, ”reci ne” čini se boljom strategijom za ostvarivanje i održavanje iste.

Možemo na mnogo načina reći ”ne”. Journal of Consumer Research u svojem je istraživanju ustanovio da izrazi ”I can’t” i ”I don’t” ostvaruju različite rezultate kada je u pitanju ”poboljšanje produktivnosti odbijanjem”. Ispitanici koji su dobili uputu da kažu ”I can’t eat chocolate” (”Ne mogu jesti čokoladu”) pokleknuli su pred slatkim iskušenjem u 61% slučajeva. Ispitanici druge grupe govorili su ”I don’t eat chocolate” (”Ne jedem čokoladu”) i njihov je rezultat bio 25% bolji – u samo 36% slučajeva su pojeli čokoladu.

Slično istraživanje provedeno je na jednom wellness-seminaru. Sudjelovalo je 30 žena i svakoj je bilo rečeno da donese odluku na koji će način unaprijediti svoje zdravlje. Zatim su ih podijelili u tri skupine: prva skupina dobila je uputu da svaki put kada se nađu u iskušenju da odstupe od svog plana – ”samo kažu ne”. Ta je skupina bila ”kontrolna” jer nije dobila nikakvu specifičnu strategiju. Druga skupina trebala je primijeniti ”can’t” strategiju (npr. ”Ne mogu propustiti trening”). Treća je skupina trebala primijeniti ”don’t” strategiju (npr. ”Ne propuštam trening”). Nakon deset dana rezultati su bili sljedeći: u prvoj su skupini (”samo reci ne”) 3 od 10 članica uspjele provesti svoj plan za zdraviji život tijekom svih 10 dana. U drugoj je skupini (”can’t” strategija) samo jedna od 10 članica ostala pri svom planu, dok je u trećoj skupini (”don’t” strategija) čak 8 od 10 njih dosljedno provelo svoj plan.

Kako primijeniti ova istraživanja u svom životu?

Svaki smo dan pred mnogim iskušenjima: konobar nam ponudi desert, poželimo preskočiti trening, neprekidne notifikacije o novim porukama, tvitovima, updateovima… Može se činiti da naše odluke u tim situacijama nisu od velike važnosti, ali razmislite o njihovu dugoročnom kumulativnom učinku. Odbijanje stvari koje vas dekoncentriraju ili skreću s puta možete si olakšati tako da unaprijed odredite koje stvari jednostavno ne radite (”I don’t”).

To može biti dugačka lista s točkama poput ”ne pijem”, ”ne propuštam predavanja” ili recimo ”ne diram mobitel dok učim”. Tako ćete lakše izbjeći potencijalna iskušenja. Također, korisno je podijeliti ta ”pravila” (koja ste si sami odredili) s obitelji i prijateljima ili postaviti ih na neko istaknuto mjesto u svojoj sobi. Tako ćete imati veću odgovornost držati se tih pravila.

Prestanite vizualizirati svoje ciljeve

Koliko god određivanje ciljeva može pozitivno utjecati na produktivnost, toliko joj može i naštetiti ako im posvetimo previše svog vremena. Da pojasnim, nema ništa loše u radu na ostvarivanju zacrtanih planova i ciljeva, dapače, ali često nas naše slike idealne budućnosti, koja će doći kao rezultat predanoga rada, mogu zavesti u maštanje koje nas odvodi od tog predanog rada i time isključuje tu idealnu budućnost. ”Fantazije o uspjehu sišu energiju iz ambicije”, kažu H. Kappes i G. Oettingen sa Sveučilišta u New Yorku.

Onaj lijep osjećaj koji nas obuzme kada čvrsto odredimo neki cilj i, kako mnogi izvori savjetuju, vizualiziramo ga, zapravo nas u velikoj mjeri onemogućuje da ga zaista i ostvarimo. Vizualiziranjem cilja stječemo osjećaj kao da smo ga već ostvarili. To nas opušta, osjećamo se zadovoljno dok se prepuštamo fantaziji. Tako si smanjujemo motivaciju i ambiciju, gubimo radni elan jer smo se mentalno doveli u poziciju kao da smo već završili dug i težak put do svog savršenog cilja, dok je on zapravo još uvijek pred nama. Umjesto toga, Kappes i Oettingen savjetuju da pokušamo primijeniti kritičku vizualizaciju. Kod kritičke vizualizacije uzimamo u obzir sve realne zapreke, negativne faktore i moguće loše završetke. I neuspjeh treba uračunati kao realnu opciju.

Zadajte si nemoguć zadatak

Namjerno odredite sebi ili svojim zaposlenicima zadatak za koji znate da nije realno za očekivati da će biti završen u određenom roku. Kad god počnete razmišljati ”nema smisla ovo raditi kad znam da ionako neću uspjeti”, samo nastavite raditi. Svrha ovoga je da ”šokirate” svoj mozak, stavite ga pod preveliko opterećenje. Kao kada u teretani dižete preteške utege, koje možete jedva podignuti nekoliko puta. Mozak se pod takvim dodatnim opterećenjem pojačano aktivira i razvija, slično kao i naši mišići, povećava mu se kapacitet. Nakon takvog ”nemogućeg” zadatka svaki ”normalni” zadatak čini se lakim i omogućuje vam da radite više i bolje.