Izbor 10 semplova iz američkog hip-hopa

Sempliranje je za glazbu isto što i kotač za kretanje ili vatra za gastronomiju. S jedne strane sempliranje je revolucionarni alat, a s druge suvremena metoda recikliranja – ali u najpozitivnijem mogućem smislu – glazbe kojoj prijeti da bude zaboravljena. Bez semplova, pitanje je gdje bi danas bili brojni kolosi glazbe, svevremenski, ali anakroni, poput Jamesa Browna, Isaaca Hayesa, Nine Simone...

Piše
Boris Stojanović

Posljednja tri desetljeća nezamisliva su bez njihova utjecaja, ne samo zbog bendova i izvođača koje su na ovaj ili onaj način definirali nego i zbog presudne uloge u stvaranju i fuziji cijelih žanrova i pravaca. Ovo je izbor 10 pjesama i njihovih autora toliko puta sempliranih da su nadišli sam koncept reinkarnacije. Ako vas nije briga za semplove, poslušajte barem pjesme, postat ćete bolji ljudi, to je sigurna stvar…

Bob James: Nautilus

Nemoguće je prenaglasiti važnost ove pjesme. Potrebne su plahte papira i terabajti interneta kako bi se nabrojalo tko je sve i koliko puta semplirao Nautilus. Dovoljno je navesti neke poznatije: Run-D.M.C., DJ Premier, Pete Rock, Q-Tip i A Tribe Called Quest, Jazzy Jeff, Eric B. & Rakim, Public Enemy… Pitanje je bi li svi ovi izvođači uopće postojali da nije bilo starog Boba i njegove audioarke.

Quincy Jones: Summer in the City

Premda je poznatija Cockerova verzija, nijedna nije original. Radi se o obradi hita iz 1966. benda The Lovin’ Spoonful. No to ne umanjuje vrijednost Quincyjeve obrade koja je instrumentalno izvedena do samih granica spoznaje. LL Cool J, Roots, Outkast i još mnogi duguju ovoj pjesmi, a za preporuku je svakako najprije Pharcyde i Passing Me By, pogotovo ako ste nesretno zaljubljeni tinejdžer.

Roy Ayers: Everybody Loves the Sunshine

Čovjeka koji udara vibrafon i kljave s toliko osjećaja trebali smo gledati prije 7 ili 8 godina u Zagrebu negdje oko Božića. Nažalost, dio europske turneje bio je otkazan zbog vremenskih uvjeta, a svaki ljubitelj džeza u isto je vrijeme dubinski zamrzio snijeg. Neka, mlad je još čiča, samo su mu 74, stigne navratiti. Najbolju obradu izveo je D’Angelo, a sempl je nemoguće izbjeći – naći ćemo ga kod Mary J. Blige, Commona, Funkdoobiest, Naughty by Nature, Dr. Drea itd.

Isaac Hayes: The Look of Love

Ikona popularne kulture i megabasni glas, Chef iz South Parka i Shaft oskarovac, ekstravagantni genij sa Staxa, proponent afroameričke emancipacije i zakašnjeli izletnik u bunilo scijentologije, Isaacov doprinos glazbenom stvaralaštvu mjeri se svemirskim miljama. Bogatstvo njegova glazbenog i kantautorskog djela hranilo je desetljećima čitave oceane poštovatelja, ali i životnih/glazbenih parazita…

Marvin Gaye: I Want You

Ubojstvo Marvina Gayea bio je zločinački čin spram glazbe, jednako težak kao Lennonov slučaj. Još je gore što je Marvina ubio svećenik, koji mu je ujedno bio i otac. Producenti diljem svijeta traže načine kako bi iz pepela uzdignuli njegovo umijeće i svijetu predstavili neki previđeni fragment njegova izražaja, što je odlično pošlo za rukom Ericku Sermonu u pjesmi Just like Music. I Want You singl je s istoimenog albuma iz 1976., nije planetarno popularan kao I Heard It through the Grapevine, ali tim više. Obavezno provjerite cover, tako dobri se rijetko vide.

Curtis Mayfield: (Don’t Worry) if There’s a Hell Below, We’re All Going to Go

Curtis Mayfield jedan je od onih multilateralno talentiranih kojima je svejedno treba li za stvaranje lijepog zvuka pjevati, udarati, puhati ili trzati žice. Pola čovjek, pola instrument, značajniji dio svoga opusa posvetio je borbi za ljudska prava, poput svojih suvremenika među kojima se ističe njegov prijatelj i redatelj Spike Lee. De facto, Curtis je jedan od utemeljitelja afroameričke supkulture koja se u devedesetima transformirala u dominantnu popkulturnu društvenu mašinu, bilo da se tiče MTV-ja, filmografije ili američkih predsjedničkih izbora.

Kool & The Gang: Summer Madness

“Kulen d geng” mijenjali su zvuk u svojoj karijeri, odnosno plivali su među žanrovima, doduše uvijek srodnim. Promijenili su više članova nego što je ove sezone bilo gledatelja na Dinamovim utakmicama, točnije 20-ak njih. Bez njih ne postoji Will Smith, ne postoje reprize repriza Princa iz Bel Aira, ne postoji Tarantinov Pakleni šund, razni Ice Cubeovi, Snoop Doggovi, Eryke Badu… Ili barem ne ovakvi kakve danas znamo.

Ann Peebles: I’m Gonna Tear Your Playhouse Down

Kada su početkom 90-ih formirani razni pokreti, grupe i klanovi, jedan je svakako odskočio i potrajao do današnjih dana. Riječ je o Wu-Tangu, vjerojatno najmasovnijem rap klanu u povijesti, pogotovo broji li se njihova nepregledna “familija”. Pogodite na čijim su temeljima sazidani šaolinski rap zidovi, igrice, ruksaci, koncerti? RZA, producent i ”wu-glava”, od početka je opčinjen tom jednom R&B pjevačicom…

Minnie Riperton: Inside My Love

Još jedna diva koja je obilježila 70-e, ali njihovim završetkom otišla je i ona, ostavivši iza sebe neke presudne pjesme svoga doba. Inside My Love jedna je od njih. Gotovo da nema prosječno naslušanog ljubavnog para u Americi koji neće za ovu reći: “Jao, ovo je naša pjesma!” Njezin epitaf? Jedan stih iz kućne radionice: Lovin’ you is easy, ’cause you’re beautiful.

Gil Scott-Heron: Angel Dust

Posljednji na ljestvici, ali ni u kojem slučaju po važnosti, ruzinavi je Gilbert bio nešto neviđeno na onim prostorima. Njegova je karijera također obilježena fuzijama najprije džeza, soula i funka, ali i fantastičnim vokalom, pjesničkim talentom i društvenim aktivizmom. Bio je prst u oko striktnom žanrovskom raspoređivanju pa je u prodavaonicama često znao završiti u rubrici “razno”. Da kojim slučajem nije djelovao, danas bi bila 1994. godina, jer bez njega 80-e i 90-e doslovno ne postoje. Nijedna bitna promjena u društvenoj svijesti te moćne, ali nekoć izrazito konzervativne nacije nije se dogodila mimo njegova cjeloživotnog angažmana. Njegov utjecaj na američku glazbu, kulturu i društvo upravo je meteorski, ali to je samo jedan od razloga da ga poslušate.

Propustili ste