Gdje su hrvatske web serije?
- 26. listopada 2016.
Bez pretjerivanja možemo reći kako su serije danas kvalitetnije nego ikad, a u tome se gotovo jednoglasno slažu i publika i TV kritičari. Ovaj klasični televizijski format posljednjih godina doživljava veliku kreativnu renesansu, a istovremeno se pojavio i jedan novi fenomen karakterističan za digitalno doba – web serije. Riječ je serijama koje su namijenjene isključivo za gledanje na internetu – putem browsera, na YouTubeu ili nekom drugom videoservisu. U bijelom svijetu (čitaj: Americi) one niču gotovo svakodnevno i mnoge od njih imaju velik broj poklonika. Situacija je kod nas pak potpuno drukčija. Broj hrvatskih web serija može se nabrojati na prste jedne ruke i redom su bile kratkoga vijeka, što na prvi pogled možda djeluje iznenađujuće s obzirom na to da ne zahtijevaju skupu produkciju, a njihova je distribucija veoma jednostavna.
Gdje su hrvatske web serije i zašto one dosad nisu zaživjele u domaćim okvirima u značajnijoj mjeri? U potrazi za odgovorom obratili smo se glavnome uredniku portala Serijala, Krešimiru Vinšćaku. “Vjerojatno možemo u startu kao nebitnu odbaciti činjenicu da je Hrvatska malo tržište – jer internet je globalno tržište, no svejedno ispred kamere trebate okupiti ekipu koja može dovoljno tečno i korektno odraditi scenarij. Je li izlizano reći da po svemu kaskamo za zapadnim svijetom, pa zašto ne bi tako bilo i s web serijama? Možda je stvar u tome da je filmsko-televizijska pop-kultura vani jača i da nam je profesionalna produkcija u debelom zaostatku za britanskom, skandinavskom, a kamoli američkom – pa zašto onda ne bi zaostajale i web serije?”, tvrdi Vinšćak.
Urednik Serijale izdvojio je i nekoliko domaćih web serija koje su mu posljednjih godina posebno privukle pozornost. “Recimo, super simpatičan mi je (pre)kratki serijal faux dokumentaraca Svijet u vašem džepu Luke Hrgovića (lukafilm), koji je snimio tri putopisa iz Skopja, Engleske i ruralne Italije. Najgledaniji ima tisuću, druga dva petstotinjak pregleda – od čega barem dvadesetak ide na račun mene i kolega sa Serijale. Od drugih njegovih uradaka, vjerojatno je najpoznatiji Zetstapo”, ističe Vinšćak.
“Rekao bih da je u zadnje vrijeme najviše pažnje privukla domaća SF serija Jugoistočno od razuma. Ali to je bilo prije više od dvije godine. Oni su uložili podosta truda, najavljivali seriju, “emitirali” je na tjednoj bazi i promovirali. Pokušali su napraviti nešto prilično ozbiljno (možda preozbiljno, tonalno), dok recimo Weksflick ekipa radi pop-kulturne parodije, i to djeluje zabavnije. Priznat ću da ne znam za mnogo drugih sličnih projekata – bilo da je to moja krivica, jednostavno činjenica da ih nema dobrih ili se nisu uspjeli progurati. S druge strane, mail adresa uredništva Serijale je javna, a u zadnjih sedam godina postojanja nismo dobili više od par mailova s predstavljanjem”, dodaje.
Vinšćak nije ni previše optimističan glede budućnosti ovoga formata u Hrvatskoj i smatra da će se “vjerojatno teško” nešto uskoro pokrenuti na tom području u većoj mjeri. “U Americi autori web serija – doduše, onaj stvarno mali i prokleto sretan postotak – mogu gajiti određene nade da će ih zapaziti i poduprijeti netko s viškom love ili čak pravi produkcijski studio. Ta je industrija vani (a kad kažem ‘vani’, mislim ‘u SAD-u’) jaka i razgranata. Čemu se domaći hobisti mogu nadati – da će im RTL Televizija otkupiti ideju i pretvoriti je u show koji će voditi Antonija Blaće?”, kaže urednik Serijale te zaključuje: “Možda će vam se autori domaćih web serija javiti na ove komentare i reći ‘Hej, mi smo ovdje, oduvijek smo ovdje! Samo nam ne pridajete dovoljno pažnje!’ Možda.”
Vedran Marjanović iz Weksflicka, jedan od autora domaće vampirske serije True Fang Academy, otkrio nam je pak kako je izgledalo njegovo iskustvo snimanja web serije. “Rad na web seriji poput našeg True Fanga zahtijeva dosta vremena kad se uzme u obzir rad na scenariju, plan snimanja, lokacije, vježbe s glumcima, usklađivanje vremena kada su svi na raspolaganju, dogovori sa snimateljima kako bi se izbjeglo hvatanje sličnih kadrova… Ali, to nažalost nije bio slučaj s našim projektom. Prvu epizodu napravili smo nekoliko dana prije Halloweena tako što smo prepravili jedan moj scenarij za koji su veći dio dijaloga osmislili glumci Domagoj Mrkonjić i Tvrtko Štajcer. Scene smo snimili dva dana poslije u mom stanu te smo konačan proizvod izbacili pet dana kasnije. Tempo je bio užasan i stresan jer je ideja bila objaviti epizodu za Halloween, tako da je zapravo cijela prva epizoda nastala u osam dana”, opisuje Marjanović.
“Nakon toga smo Mrkonjić i ja skoro godinu dana raspravljali kako bismo mogli napraviti pravu web seriju koja bi izlazila svaki tjedan ili svaka dva – i to se dogodilo. Najavu smo snimili dan prije Halloweena, a 22 dana poslije i prvu pravu epizodu pod nazivom A New Hope. S obzirom na to da je serija zamišljena bez većih korekcija u postprodukciji mogli smo si dopustiti da snimimo i izbacimo epizodu u samo tjedan dana. Moram se tu zahvaliti mojoj predivnoj ekipi koja je s Domagojem i sa mnom preživjela hrpu problema poput nagle promjene lokacije jer smo nakon tri snimljene epizode izgubili prostor, angažiranosti glumaca u nekim drugim projektima i slično”, dodaje koautor True Fanga.
Marjanović ističe kako im je najveći izazov (koji nije novčane prirode) bio kako napraviti dobar projekt kojim će biti zadovoljni oni, a tek onda i gledatelji: “Sami smo sebi bili najveći kritičari te smo Domagoj i ja kao glavni autori serije sve naše ideje stavljali pod povećalo; ponekad smo imali rasprave oko neke teme koja je trajala danima i snimanje je moglo početi tek kad smo obojica bili zadovoljni”.
I on se također osvrnuo na pitanje nedostatka sličnih projekata u Hrvatskoj. “Problem je naravno novac. Istina je da web serije ne zahtijevaju velike budžete, ali ako bi sve naše kostime, rasvjetu, najam lokacije, hranu, šminku, glumce i snimatelje morali platiti, vjerujem da bi bez pretjerivanja jedna epizoda koštala između 50.000 i 80.000 kuna. S obzirom na to da radim u tvrtki koja se bavi produkcijom reklama i promotivnih videa, takav je budžet i dalje ispod standarda. Bez novca ne možete očekivati da će vam ljudi biti na raspolaganju mjesecima jer i oni moraju od nečega živjeti te ih ne možete vezati nikakvim ugovorom. Tu u većini slučajeva nastaje problem zašto se naše web serije gase nakon nekoliko epizoda i zašto jako velik broj ljudi koji je poput nas radio kratke filmove nije ni pokušavao napraviti nešto slično”, smatra naš sugovornik koji i sam priznaje da više ne planira slične projekte u budućnosti.
“Jednostavno nemam više vremena za takve projekte, ali već godinama razvijam jedan dugometražni film pa ćemo vidjeti što će biti s tim”, zaključuje Vedran Marjanović.