Benoît Duteurtre: Djevojčica i cigareta
- 23. srpnja 2015.
- #knjige
Kad se neka stvar dovede do apsurda, cilj joj je, mišljenja sam, da jasno i bez uvijanja pokaže da je sama ideja koja se izvodi u krajnost već u startu blesava. Apsurd ovdje služi kao element humora i, eventualno, šoka, ali postavka je u samom začetku, u samoj svojoj srži, u svojoj DNA, ništa drugo do bedastoća kojoj je cilj satirizirati, nasmijati, sablazniti, upozoriti.
Tako će dva muškarca, jedna djevojčica i par cigareta, proizašli iz pera Benoîta Duteurtrea, dovesti do apsurda mnoge stvari koje danas, u suvremenom svijetu, ne vidimo u njihovoj krajnosti. Neke su od tih stvari tek na početku, a neke se već valjaju prema sredini, ali njihov se apsurdni kraj još uvijek ne nazire, premda ga nije teško zamisliti ovako jasno izloženog pogledu, razgolićenog, ogoljenog, prezasićenog: satiriziranog. Možda mislimo da se ovolika količina apsurda može pronaći samo u knjigama, ali bez sumnje bi svatko od nas mogao naći sličan primjer iz stvarnosti, primjer koji je u nama izazvao nevjericu, nepovjerenje u ljudsku inteligenciju i zdravorazumnost svijeta u kojem živimo. Apsurd je proistekao iz svijeta stvarnosti, a ne fikcije, i upravo smo mi, ljudi, zaslužni za njegovo postojanje, kao i za potrebu njegova razgolićivanja dok nam se pred očima razmataju krhki zavijutci slova.
Duhanski apsurdi
Iz rečenice u rečenicu ovaj kratki roman nabraja apsurde. Dvije usporedne radnje vrte se oko cigarete i sveopće zabrane pušenja. Jedan osuđenik na smrt kao posljednju želju prije pogubljenja zatraži cigaretu, stvorivši tako kvaku 22, budući da je pušenje zabranjeno, nemoguće, neostvarivo, međutim ni neostvarivanje čovjekove posljednje želje pred smrt ne daje prostora nikakvim ustupcima. Njegova duhanska ovisnost (ili njegova visoka inteligencija, nismo sigurni) omoguće mu, na koncu, pomilovanje i slobodu. Jedan birokrat, kojem je cilj živjeti svoj prosječni život sve do smrti, zapali zabranjenu cigaretu u zahodu i zbog trenutka nesmotrenosti ugleda djevojčica koja ga optuži za zlostavljanje. Njegova duhanska ovisnost odvest će ga na koncu u zatvor i priskrbiti prijezir cijele javnosti. Dok prvi naizgled bez ikakvih problema kontrolira svoju sudbinu, drugi unatoč svim apelima na zdrav razum tone sve dublje u propast.
Egzekucija mizopeda
Naš neimenovani birokrat protagonist je ove crnohumorne satire, no unatoč tome i unatoč nepravdi koja ga je zadesila, ne uspijeva u nama izazvati nimalo simpatija. Snob i mizantrop, kojem je cilj sa svojom ženom živjeti u epikurejskoj idili, nema nikakvih ambicija i prizemno je zadovoljan svojim postojanjem, za koje bi najradije da se u istom tonu protegne zauvijek – bez živciranja, bez većih odgovornosti i, ponajprije, bez djece. Djeca ga, naime, izrazito živciraju jer shvaća da živi u društvu koje štuje djecu, dovodeći to štovanje do krajnosti. Opsesiju odraslih djecom naziva narcizmom: volimo djecu jer zapravo želimo biti djeca, želimo se vratiti u svoju neopterećenu i bezbrižnu mladost. Međutim, ne vidi vlastito samoljublje i obuzetost samim sobom i ne shvaća da se zapravo ponaša upravo kao dijete: cvili i negoduje jer nije po njegovom, u potpunosti nesposoban ogledati se oko sebe ili vidjeti ikoga drugog osim sebe.
No s druge strane, njegova negativistička opsesija djecom nije u potpunosti nerazumljiva. Radeći za gradonačelnika čiji je jedan jedini cilj biti i ostati popularan među pukom, pa shodno tome donosi mjere koje poboljšavaju kvalitetu života samo na papiru, dok je u stvarnosti samo dodatno pogoršavaju, gleda kako se gradsko poglavarstvo u kojem svakoga dana provodi velik dio svoga vremena pretvara u vrtić i dječje igralište, kako se djeci povlađuje na sve moguće i nemoguće načine i kako odrasli ljudi gube pravo glasa i osobne slobode. Dokrajčit će se sâm, uživajući u cigareti spuštenih hlača…
Bez izlaza
U drugoj polovici romana uvedena je i treća priča, o terorističkoj skupini nazvanoj Savjest Johna Waynea, koja na Bliskom istoku organizira teroristički reality show, kombinaciju Survivora i Američkog idola, sa šestoro probranih talaca, od kojih će samo jedan – preživjeti. Ovaj krajnji apsurd dokazuje kako je došlo do „vrhunske akumulacije gluposti“ i da se moderni svijet nezaustavljivo utapa u kaljuži. Sve je izvitopereno – od vjere u prirodnu dobrotu djeteta do obrane pušenja kao dokaza slave života. Nema tu izlaza za razumnog čovjeka, poručuje Duteurtre, i s razlogom se treba zabrinuti, jer premda je riječ o satiri, njezino je polazište ovaj svijet oko nas.
Nakladnik: Novela media