U povodu 25 obljetnice filma Ridley Scott je izbacio redateljsku verziju Aliena, s nekoliko dodatnih scena, koja je u konačnici trajala nešto kraće od originalne inačice jer je ”srezao” velik broj scena za desetak sekundi kako bi ubrzao ritam radnje. Od dodanih prizora možda najviše upada u oči kratki fizički obračun između Ripley i njezine kolegice Lambert (Veronica Cartwright) i pokoji neviđeni kadar samoga aliena. Međutim, ”novi” prizori ne mijenjaju glavni tijek radnje niti posebno proširuju priču. Scott je na kraju priznao da je originalni film ipak bio bolji i kako je redateljska verzija bila više marketinški potez.

Aliens (1986.)
Premda je preživjela prvi film, postojala je mogućnost da se Ripley ne pojavi u nastavku. Naime, Sigourney Weaver u početku je odbijala ponude za repriziranje uloge, misleći kako će nastavak biti nekvalitetan i umanjiti ugled originala (u to vrijeme bilo je malo nastavaka koji su bili bolji od prvih filmova). Nakon dugog oklijevanja Weaver je ipak pristala jer joj se u konačnici svidjelo što je redatelj James Cameron uveo novu razinu kompleksnosti u lik Ripley. Ipak, kako su pregovori s glavnom glumicom bili teški, studio 20th Century Fox za svaki je slučaj razmatrao mogućnost alternativne priče bez Ripley, s čime se Cameron nije nikako slagao.

Redatelj Terminatora donio je mnoge svježe ideje, ali brojne scene morale su ostati na montažerskom podu (film je u kinoverziji ionako već trajao više od dva sata). Cameron je poslije izdao redateljsku verziju koja proširuje radnju i svijet filma, pa tako na početku vidimo život stanovnika kolonije na LV-426 prije izvanzemaljskog napada, a saznajemo i da je Ripley imala kćer koja je ostarjela i umrla za vrijeme njezina polustoljetnog sna u hibernacijskoj komori. Specijalno izdanje donosi i više akcije, a ukupno uključuje 17 minuta dodatnog materijala.

Alien 3 (1992.)
Nakon velikog uspjeha Cameronova filma došlo je vrijeme za treće i vjerojatno najproblematičnije poglavlje u serijalu. U ranim fazama projekta izredalo se mnoštvo scenarista, među njima i kultni pisac William Gibson koji je zamislio priču u kojoj je Ripley sasvim sporedan lik, dok se cijela radnja fokusira na Hicksa i androida Bishopa (Lance Henriksen). Zanimljiv i tada vrlo razvikan koncept predstavio je redatelj i scenarist Vincent Ward, čija je ideja bila da se Ripley s alienom spušta na arhaičan, ”drveni” planet na kojemu obitava skupina redovnika. Međutim, producenti su njegovu ideju smatrali previše artističkom, a Ward nije želio pristati na brojne izmjene koje su se tražile od njega. Ipak, dio njegovih zamisli poslužio je kao temelj za realizirani film, pri čemu je planet redovnika postao planet zatvorenika.

Redateljska palica ponovno se smiješila i Ridleyu Scottu, ali on je želio prikazati priču o podrijetlu izvanzemaljaca (drugim riječima, želio je film sličan kasnijem Prometeju), što je tada okarakterizirano preskupim projektom. Neko vrijeme pričalo se i da će režiju preuzeti Renny Harlin (Umri muški 2), ali njegove ideje bile su slične Scottovim, pa je ispao iz igre. Problematičan projekt na kraju je zapao debitantskog redatelja Davida Finchera, kojemu su se producenti redovito petljali u viziju. Fanovi nisu bili oduševljeni konačnim proizvodom, prvenstveno zbog toga što odmah na početku umiru omiljeni likovi iz drugog dijela – Hicks i djevojčica Newt (Carrie Henn), a i sama Ripley je na kraju skončala, bacivši se u rastaljeno olovo.

Desetak godina poslije na DVD-u izdanju pojavila se ”radna verzija” filma sa scenama koje nismo vidjeli u originalu, poput one u kojoj se alien ”rađa” iz vola, umjesto iz psa, a scena smrti Ellen Ripley također je drukčija, bez izvanzemaljske kraljice kako izbija iz njezinih prsa. Zbog svađe s producentima Fincher je pak odbio sastaviti svoju redateljsku verziju i potpuno se distancirao od cijele franšize.

Alien: Uskrsnuće (1997.)
Smrt ipak nije bila konačan ishod za najpoznatiju svemirsku heroinu, pa je zahvaljujući genetskom inženjeringu i kloniranju ponovno krenula u borbu s izvanzemaljskom pošasti. Malo je poznato da je originalna ideja zapravo bila da se klonira Newt, no sve se promijenilo kada se Sigourney Weaver odlučila vratiti u serijal koji ju je proslavio (ima nešto i u tome što joj je bio ponuđen honorar od 11 milijuna dolara). U redateljski stolac zasjeo je francuski redatelj Jean-Pierre Jeunet (nakon što je odustao Danny Boyle), koji je obogatio film svojim uvrnutim, stripovskim stilom, dok je za scenarij zaslužan Joss Whedon (tada najpoznatiji po seriji Buffy, ubojica vampira), koji je poslije tvrdio kako njegova vizija nije zaživjela prema njegovim zamislima.

Jeunet je podosta izmijenio likove iz Whedonova scenarija te neke potpuno izbacio, a i ljigavi izvanzemaljski hibrid s kraja filma na kraju je dobio drukčiji dizajn od prvotno zamišljenog (primjerice, originalno je trebao biti velik poput alienske kraljice i imati drukčiju fizionomiju). Također, scenarij je predviđao više akcijskih scena, a finalni obračun trebao se odvijati na Zemlji, a ne na svemirskom brodu.

Na DVD-u je poslije objavljena posebna verzija filma koja među ostalim ima drukčiju uvodnu špicu te vrlo zanimljiv alternativni kraj u kojemu se Ripley i njezina robotska suputnica Call (Winona Ryder) spuštaju na Zemlju, usred postapokaliptičnog krajolika, a u posljednjem kadru otkrivamo da se nalaze ispred – uništenoga Pariza!