Priča o tokijskom Nebeskom Stablu počinje još krajem 2006. kada je osmišljen koncept ovog objekta prvenstveno zamišljeog kao telekomunikacijski toranj sa kojeg će se slati TV i radio signali ali ne zaobilazeći i pogodnosti gradnje vidikovaca na visinama od 350 i 450 metara. Naravno, popratni sadržaji su također tu, sadržani u istoimenoj željezničkoj stanici i velikom shopping centru iz kojih toranj izvire.

Bilo je dosta vike u začetku ove ideje najprije o gradnji tako visokog tornja u kvartovima poput Sumidagawe i posebno turistički razvikane Asakuse sa brojnim parkovima i hramovima. Ovdje nema zgrade više od 100 metara pa je postajala bojazan da bi ogromni telekomunikacijski toranj izgledao kao šaka u oko nastojanjima japanske turističke zajedice da ovaj dio Tokija predstavi kao tradicionalnu oazu mira i spokojstva koje mnogi turisti tu dolaze potražiti.

Ipak, stanovnici Tokija su prigrlili Sky Tree i sa oduševljenjem gledali kako raste iz dana u dan. U vrijeme velikog Tohoku zemljotresa prošle godine toranj je već dosegao svoju punu visinu ali i podigao dosta prašine oko isplativosti podizanja ultra-visokih građevina na geološki nesigurnom tlu Japana gdje se se zemlja zatrese i do tisuću puta u toku jedne godine. Japanski stručnjaci su i tu učinili gotovo nemoguće konstruirajući sigurnu građevinu održivu i u ekstremnim uvjetima najžešćih potresa.

Japanci su se počeli zagrijavati za svečano otvaranje Nebeskog Stabla mnogim manifestacijama. Svako probno paljenje plavičasto-ljubičastih svjetala medijski je bilo dobro popraćeno, tisuće ljudi se okupljalo na obalama rijeke Sumide i promatralo igru 100 000 LED žaruljica napajanih sunčevom energijom tokom dana. Poslijednja od predstava bio je Hotaru, festival krijesnica održan dvadesetak dana prije konačnog otvaranja kada se bliještavi svjetlosni slap tornja stopio sa mirnom rijekom predivnim, elktrično plavim tonovima.

Prava pomama za ulaznicama za svečano otvaranje 22. svibnja garantirala je ogromne gužve i moguća kašnjenja programa što je navelo organizatore na razne restrikcije, u prvom redu na visoke cijene ulaznica od 3000 JPY (220 Kn). Same ulaznice nije bilo moguće kupiti mjesecima unaprijed, prodavale su se samo u posebnim prilikama, u vrijeme najvećih nacionalnih praznika, dijelile u najpopularnijim TV emisijama i sportskim prijenosima a vrhunac je bila mogućnost osvajanje ulaznica na prestižnoj Tokyo Sky Tree lutriji.

Organizatori su također izabrali i najbolje moguće vrijeme za svečano otvaranje, potpunu pomričinu sunca na tokijskom nebu 22. svibnja u jutarnjim satima. Bila je to izvanredna prilika za svečanu simboliku pobjede tehnologije nad prirodnim nepogodama koje su toliko puta prijetile uništiti japansko tlo i duh Japanaca.