Koji Suzuki napisao je roman ‘Krug’ (Ringu) 1991. godine i time započeo uspješan horor serijal o djevojci Sadako. Zbog svojih psihičkih moći Sadako postaje zanimljiva liječnicima i znanstvenicima, no ubrzo sve loše završava. Zlostavljana i ubijena te bačena u bunar Sadako u klasičnoj maniri japanskih mitova i legendi čeka na svoju osvetu. Jedna od njenih sposobnosti je i projicirana termografija, postupak snimanja vlastitih misli na filmsku vrpcu. Upravo tom sposobnošću Sadako će utisnuti slike iz svoje podsvijesti na traku videokazete i tako stvoriti prokletstvo. Svatko tko pogleda videokazetu umrijet će za sedam dana.

Osnova knjiške i filmske priče je ista, no u knjizi je glavni negativac virus ringu stvoren iz mržnje Sadako prema svijetu koji joj je donio samo zlo. Virus ringu u kasnijim romanima prilično je zeznuta stvar jer se ne radi o virusu klasičnog biološkog porijekla, već o zarazi koja se može prenijeti na različite načine, preko reflektirajućih površina pa sve do kombiniranja s pravim virusima kao što je npr. virus ospica.

Ipak, glavni lik knjige i filma bila je i ostala Sadako. Postala je model za stvaranje novog prototipa ženskog duha čije se eksploatiranje nije zadržalo samo u Japanu. Mnogi filmski studiji i redatelji su odlučili plašiti nas djevojkama obučenim u bijelo s dugom, raspuštenom kosom, a malo koji od njih su znali da se time referiraju na istočnjačke pogrebne običaje i japanske legende o osvetničkim duhovima yūrei i onryō.

Roman ‘Ringu’ postigao je izuzetan uspjeh u Japanu i vrlo brzo se, baš poput virusa, proširio na zapad. 1998. snimljen je prvi film ‘Ringu’ u režiji Hideo Nakate koji će se još jednom vraćati Suzukijevim djelima u filmu ‘Tamna voda’ (Dark Water) i postigao kultni status među svojim obožavateljima. Ubrzo su snimljeni i nastavci, a svoje verzije radili su i u Koreji i u Hollywoodu. ‘Ringu’ je time postao film kojim je zapad ponovo otkrio istočnjački i revitalizirao vlastiti horor žanr.