Pet mitova o autorskim pravima na internetu

Internet je uvelike olakšao pristup sadržaju svih vrsta i oblika te pojednostavnio dijeljenje istoga. Logična posljedica toga jest da dolazi i do povreda autorskih prava, više nego ikada prije

O autorskim pravima vjerojatno ne razmišljate previše. Naravno, prilično ste uvjereni da skidanje filmova i glazbe s torrent sajtova “nije baš” u skladu sa zakonskim propisima, odnosno da bi se tu moglo raditi o nekakvoj povredi autorskih prava, ali zaštita autorskih prava seže mnogo dalje od besplatnoga pribavljanja sadržaja koji produciraju multimilijunske filmske kompanije i diskografske kuće. Znam da ne zvuči utješno, ali vjerojatno svakodnevno kršite mnogo više autorskih prava nego što ste mislili.

Slijedi kratak pregled najčešćih zabluda o tom škakljivom i strogo pravno reguliranom području zaštite autorskih prava.

1. “Ako nema napomene o copyrightu, nije zaštićeno copyrightom.”

Ovo je vrijedilo u prošlosti, ali danas većina zemalja svijeta (među kojima i Hrvatska) primjenjuje Bernsku konvenciju. Općenito biste za svaki sadržaj trebali pretpostaviti da je zaštićen autorskim pravom i da je njegovo kopiranje zabranjeno, osim ako niste sigurni u suprotno.

Postoje neka stara djela kojima je zaštita istekla bez posebne napomene, ali nije preporučeno riskirati. Napomena o copyrightu ima dvije temeljne uloge: da upozori potencijalne “pirate” i da se ti isti (sada više ne samo potencijalni) ne mogu braniti time da nisu znali da je sadržaj bio zaštićen. Ako je autor upozorio da je njegovo djelo zaštićeno, moći će tražiti veću odštetu, ali ako napomene nema, ne znači da će se onaj koji je prekršio autorsko pravo izvući bez davanja ikakve odštete (dapače, odštete su u slučajevima povrede autorskih prava općenito vrlo visoke).

Uvijek biste trebali biti vođeni pretpostavkom da ako nešto izgleda kao da bi moglo biti zaštićeno, vjerojatno i jest. Primjerice, nije dozvoljeno skenirati slike iz časopisa i stavljati ih na internet. Ne treba posebno napominjati kako se gleda na brisanje napomene o autorskom pravu.

2. “Ako ništa ne zarađujem od toga, to nije povreda autorskog prava.”

Jedina razlika između toga naplaćujete li distribuciju sadržaja koji je pod zaštitom autorskog prava ili ne jest u tome koliku odštetu može dobiti autor na sudu. Dijelite li takav sadržaj besplatno, i dalje možete biti osuđeni na davanje velike odštete ako ste svojim djelovanjem umanjili komercijalnu vrijednost sadržaja (npr. masovnim dijeljenjem putem peer to peer mreža).

3. “Nikome ne štetim – zapravo, besplatno ih reklamiram!”

Na autoru je da odluči želi li vašu “besplatnu reklamu” ili ne. Nemojte racionalizirati, pitajte. Danas nije teško stupiti u kontakt s bilo kime.

4. “Ako je nešto objavljeno putem Useneta (newsgrupe), to je javno dobro i slobodno to mogu koristiti kako želim.”

Samim time što je nešto objavljeno u newsgrupi zaštita autorskog prava nije prestala. To se događa tek ako autor nedvojbeno obznani da se odriče autorskog prava (jasno to navodeći riječima: “Odričem se autorskog prava na ovom djelu i stavljam ga u javnu domenu” i sl.) ili protekom 70 godina od smrti autora (prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, NN br. 167/2003, 79/2007, 80/2011).

5. “Fair use”

Na velikom broju YouTube videa koji sadrže obrade pjesama (ili čak u cijelosti originale pjesama poznatih izvođača), isječke iz filmova i sl. u opisu možete pročitati “This posting is Fair Use, no copyright infringement intended!”. Fair use je najčešća obrana protiv tužbe za povredu autorskog prava. Fair use je stvoren kako bi se sadržaji mogli koristiti u svrhu komentara, parodija, vijesti, školovanja, a da se ne mora tražiti odobrenje autora.

Često se koristi recimo u recenzijama knjiga, kada se navodi kratak isječak iz knjige. Nešto se procjenjuje kao fair use (najčešće) samo u slučajevima kada se radi o vrlo malom dijelu autorskog djela, i uz navođenje imena ili pseudonima autora, za neprofitne svrhe. Uglavnom se, dakle, radi o situacijama kada je u pitanju tekstualni sadržaj. Kod fotografija teško da se možete izvući na fair use jer je kopirano 100% autorskog sadržaja, radeći tako štetu tržišnoj vrijednosti djela i direktno vrijeđajući pravo ovlaštenika autorskog prava.

Ukratko: ako želite na bilo koji način koristiti tuđa djela, uvijek pitajte autora i tražite pisano odobrenje. Možda ćete morati platiti određen postotak za svaki primjerak koji prodate (ako, recimo, tiskate nečiju ilustraciju ili fotografiju na majice koje prodajete), ali to će vas stajati mnogo manje nego odšteta za povredu autorskih prava.

Ako imate pola sata slobodnoga vremena, pogledajte ovo vrlo zanimljivo i poučno predavanje u kojemu Andy Baio (američki programer i bloger, jedan od suosnivača Kickstartera) svjedoči o svom iskustvu s tužbom za povredu autorskih prava koja mu je zamalo uništila život.

 

 


Propustili ste