Mojih prvih tjedan dana s vinilom

Kako izgleda prvi susret s gramofonom u 21. stoljeću...

Gramofon je, nakon nekoliko godina tiho tinjajuće želje za njim, konačno ušao u moj život kao rođendanski poklon. Rabljen, s drvenim postoljem i plastičnim toniranim poklopcem – samo tako ga mogu opisati jer o njegovim funkcijama, anatomiji i načinu rada ne znam apsolutno ništa. Ovo je, naime, moj prvi susret s njegovom vrstom.

To što nemam gramofon nije me spriječilo da kroz vrijeme steknem kolekciju ploča (više o meni uskoro na emisiji Hoarding: Buried Alive na TLC-u), koju već godinama teglim iz jednog podstanarskog stana u drugi. Sve ove godine, skupljala sam odbačene ploče članova obitelji znajući da će jednoga dana doći taj dan. Ovaj dan.

Većinu kolekcija čine opskurni jugoslavenski šlageri, uz iznimku desetak dobrih ploča poput Joy Divisiona, Davida Bowieja i Michaela Jacksona. Ipak, povijesno prvo slušanje postaje Policeov Ghost in the Machine, koji sam dobila uz gramofon. Nakon dvadesetak minuta petljanja po različitim dijelovima gramofona (oponašajući radnje kojih se sjećam iz filmova), sobu preplavljuje zvuk meni već dobro poznatog albuma. Zvuk upotpunjuje pucketanje i neka nova dimenzija volumena. Otisnula sam se u svijetu vinila, a mojih prvih tjedan dana boravka u tom svijetu dovelo me do sljedećih zaključaka i opažanja o gramofonima i pločama…

1. Nekad ih je dovoljno gledati

Neke ploče ni ne treba slušati da bi se u njima uživalo. Thriller Michaela Jacksona je jedna od njih. Omot krasi mladi, pomalo zavodnički pozicioniran Michael u bijelom odijelu, s mladuncem tigra u naručju. Također, omot albuma Mene tjera neki vrag Željka Bebeka natjerat će vas da pogledate dva puta.

rsz_slika_1

2. Slušanje ploča je svečanost

Gramofon se ne sluša usputno kao neki drugi nosači zvuka: neću ga “odvrnuti” dok perem suđe ili kako bih imala pozadinsku buku dok sam sama u stanu. Možda drugi ljudi to rade, ali meni je to (barem ovaj prvi tjedan) svetogrđe. Umjesto toga, gramofon se sluša navečer, na fotelji, pri čemu barem 30% pažnje mora biti usmjereno prema slušanju glazbe. Samo paljenje gramofona također je ceremonija za sebe: vađenje ploče iz omota, pažljivo namještanje igle, spuštanja poklopca toliko su ozbiljnije radnje od pukog stiskanja gumbića.

3. Vlasnici gramofona mogu se zavaravati da su fini

Biti vlasnik gramofona omogućava vam da na trenutak zaboravite činjenicu da Lidlov Deep zauzima posebno mjesto u vašem srcu i da radije gledate Mališane ljepotane od većine kulturno obrazovnog programa. Vi slušate ploče, ergo, vi ste profinjeni.

4. Mačke isto vole vinil

Ako kao vlasnik mačaka nabavite gramofon, pripremite se za skakanje po poklopcu, guranje šapa kroz dijelove gramofona, lupkanje šapom i slične bijedne pokušaje tipičnog mačjeg guranja u središte pozornosti.

rsz_slika_2
5. Neke ploče ne želim ni blizu sebe

Postoji glazba koju ne slušam iako je obožavam, mahom glazba uz koju ne bih mogla funkcionirati kao normalan član društva. Svaka čast aktivnim slušačima Elliotta Smitha ili Carissa`s Wierd koji i dalje uspijevaju ustati iz kreveta, plaćati režije i generalno raditi išta osim melankolično gledati kroz prozor. Nagađam da je takva glazba još tužnija na vinilu, stoga dalje od mene, nisam otporna na takvu dozu melankolije.

6. Ovo bi me moglo financijski uništiti

Nakon prvog tjedna s gramofonom, pred očima mi iskrsavaju albumi koje moram poslušati na ploči. Razdiru me pitanja, a odgovore mogu pronaći jedino u novim pločama. Iza mene je petnaestak godina ozbiljnog slušanja glazbe, a preda mnom mnogo vremena i financijskih izdataka da te godine provučem kroz vinil. Neću mirovati dok ne poslušam Deftonese, Explosions in the Sky, Genesis, Brucea Springsteena, Pearl Jam, Dinosaur Jr. i još nekih stotinjak drugih izvođača. A kad smo već od toga…

rsz_slika_3

7. Prodavaonice ploča su divna mjesta

Prodavaonice ploča novi su teritorij koji valja osvojiti. Prodavači su naviknuti na višesatna probiranja kroz čitav fundus i ne mare za vašu višesatnu prisutnost. Osim što su prodavaonice ploča ugodne, one su i uzbudljive. Nikad ne znate što se krije u sekciji slova B ili kada ćete naletjeti na neko davno zaboravljeno poglavlje svoje glazbene autobiografije.


Propustili ste