Iako većina ističe internet kao najvažniji medij današnjice, osobno bih na vrlo visoku poziciju smjestila i radio. Zbog streaminga nam radio uređaji više gotovo uopće niti nisu potrebni, no nekako sam prema takvim uređajima prilično nostalgična te ipak radije odabirem PLAY opciju old school radio uređaja u trenutku kada sjednem u auto ili kada dođem kući.

Iz istoga razloga vjerno čuvam takve obiteljske uređaje koje je era modernosti i noviteta davno pregazila te popunjavam kolekciju nekim novijim, još tehnološki naprednijim. Ono što je zajedničko ovim mojim sačuvanim radio uređajima jest to što svi još uvijek rade. Nisu svi u funkciji jer ipak nemam namjeru otvoriti glazbeni klub, no ovisno o preuređenju stana neki će možda opet doći na red za slušanje.

Sviraj mi, sviraj

Ne znam jesu li Nikola Tesla koji se od 1943. godine službeno smatra izumiteljem radija ili Guglielmo Marconi koji je ostvario prvi prijenos radiovalova preko Atlantskog oceana i 1909. godine dobio Nobelovu nagradu zamišljali kako će teći evolucija modela radio uređaja, ali u mojoj obitelji ona je otprilike krenula od ovog uređaja. Krajem šezdesetih godina, djed je s ponosom u kuću unio ovu ogromnu, gotovo 10 kilograma tešku drvenu kutiju i smjestio je u vitrinu usred dnevnog boravka.

Dok se niti sam ne može sjetiti jesu li već tada imali i prvi televizor, dane im je kratila vesela glazba, a na gornjem dijelu gdje je smješten gramofon neprekidno su se vrtjele ploče tadašnjih najvećih domaćih kantautora. Jasno, u donjem dijelu živjeli su maleni rasplesani i raspjevani ljudi – tako mi je baka objašnjavala nastanak zvukova koji dopiru iz zvučnika. Uz doručak, bijelo mlijeko, kruh i paštetu, omiljenu radijsku emisiju svakako su činile vijesti koje su u točno određeni sat u boravku okupljale susjede i sve ostale koji nisu imali uređaj, a željeli su saznati što se događa u susjednim selima i mjestima.

Radio Mir u kući

Koliko me sjećanje služi, ovaj maleni prijenosni radio prijemnik, tzv. tranzistor, bio je jedna od praktičnijih stvari koje su se početkom osamdesetih našle među našim kućnim elektro uređajima. I on je bio priključen u utičnicu u centralnoj prostoriji kuće, no kada bismo išli na putovanje – i on bi išao s nama! Ugodan suputnik, odgovarajuće veličine za svačiji džep. Njegovu putnu garderobu činilo bi nekoliko baterija na čiji pogon je radio, a za bolji prijem i čišći (ne baš kristalno čist) zvuk trebalo je izvući i u dobrom smjeru namjestiti antenu.

Kako je bilo teško zapamtiti frekvencije svih dobrih radijskih postaja, na ovim malim putnim uređajima najčešće smo flomasterom označavali mjesta na kojima su se nalazile dobre stanice. Da, trebalo se snaći! Nazivali smo ga ‘spasom’ u kući jer je u nju unosio mir – kada bi na tadašnjem jedinom TV uređaju tata htio gledati utakmicu, a mama serije, tata bi stavio slušalice na uši, baterije u prijemnik i šetao po kući slušajući live prijenos.

Bronx Boombox na ramenu

Da da, pogađate – ovo je moj omiljeni Boombox uz koji sam provela godine i godine. Iako je u kulturi srednjoameričkih ljubitelja glazbe najčešće bio smješten na ramenu, u našoj kući bio je unaprijeđen u blagovaonicu nakon što ga je tata donio iz Njemačke sredinom osamdesetih godina. Ne sjećam se da je prošao dan, a da ga netko ne bi upalio i slušao glazbu koja je dopirala iz njega. Posebnost koja ga je isticala među svim prijašnjim radio uređajima jest to što se njime glazba puštena na radiju mogla izravno snimati na kazetu. Upravo tada je započeo moj bankrot i trošenje svakog skupljenog novčića na kazete koje su se brzinom svjetlosti popunjavale hitovima.

Čim bih na radijskoj postaji čula prve taktove omiljene pjesme, dotrčala bih do radija i pritisnula REC. U slučaju da je u njemu bila već neka kazeta, morala sam je brzo izvaditi i staviti svoju. Naravno, zbog tog (ne)umijeća brze reakcije, gotovo nije jedna pjesma na kazeti nije imala svoj početak, a reklamni glazbeni džingl krasio je svaki njezin završetak. Ne trebam niti napominjati kako sam svaku Staru godinu kada bi radio postaje puštale listu 100 najvećih godišnjih hitova provodila uz svog dugogodišnjeg boombox prijatelja. Nekima petarde i šampanjac, meni nova kazeta s najboljim pjesmama!

Buco Boombox

Za sve one koji to nisu doživjeli, boombox je bio neizostavan radio uređaj svakog školskog putovanja i maturalca. Umjesto toga da se prije puta dogovaramo što ćemo jesti i gdje ćemo spavati, svaki razgovor unutar razreda svodio se na najvažnije pitanje – tko će ponijeti boombox? To povlači i dva, ništa manje važna, pitanja – tko će skupljati novce za svih tisuću baterija koje će naš dragi boombox trebati te tko će spržiti playlistu (nismo tad još svi imali računala, ali smo se pravili da znamo kako funkcionira prženje glazbe).

Nakon višemjesečnog nagovaranja roditelja, tako je sredinom devedesetih ovaj slatki, okrugli radio uređaj napokon došao na moje rame. Kako smo sad već nakupovali nekoliko uređaja, ovaj je čak dobio i počasno mjesto u mojoj sobi. Jedini je imao mogućnost da se na njemu vrte CD-i pa sam time zapala u još veće dugove – trebalo je sada kupovati i njih. Kazete sam i dalje vjerno koristila, a uz novi uređaj koji ih podržava sada sam ih mogla i presnimavati. Naime, trebalo je samo staviti jedan boombox uz drugi, na jednom pustiti PLAY, na drugome REC i pjesma bi se snimila na drugu kazetu.

Umc, umc, umc

Kraj devedesetih. Da, to znači Viva, MTV, Viva Zwei hitovi. Tako je nekako izgledao i naš novi, glomazni radio uređaj. Radio se na njemu najmanje slušao, a nešto više kazete koje su se nažalost i tada, iako puno rjeđe, često znale zamrsiti i izvući pa ih je trebalo premotati olovkom, zalijepiti selotejpom i moliti da ne krene preskakanje i zavijanje pjesama. Srećom, više nije bilo potrebno imati dva uređaja za presnimavanje pjesama, već se to čudo moglo napraviti na jednom.

Najviše su ipak treštali zvukovi koji su dolazili s CD-a. I to ne samo jednog CD-a već je ovaj uređaj podržavao čak tri CD-a! To nije značilo da se mogu istovremeno slušati tri CD-a već da smo sestre i ja dobile svaka svoju poziciju za CD-e. Na mjestu 1 nalazili su se Sonique, Coolio, Cher i ostali ”vivasti” hitovi, na mjestu 2 nalazili su se Garbage, Smashing Pumpkings, Soundgarden i ostali ”zwejasti” hitovi te na mjestu 3 nalazili su se Massive Attack, Enigma, Enya i ostali bezvremenski glazbenici. Za svakoga ponešto!

Halo, halo, ovdje radio Zagreb

Posljednji radio uređaj koji krasi naš dom opet je pronašao svoje mjesto u blagovaonici krajem 2016. godine. Nakon tolikog niza radio uređaja koji su ušli u našu kuću i oblikovali svačiji glazbeni ukus, ovoga puta smo po prvi put svi bili protiv kupovine novoga jer su Youtube, SoundCloud, internet radio i streaminzi učinili svoje te postali novi dio naše svakodnevice. No, gle čuda, mama je uz novu kuhinju htjela radio uređaj koji će se tamo izgledom uklopiti, drugim riječima, činiti ukras.

I tako se ovaj jednostavan i elegantan radio uređaj tamo našao, začudo ipak i u radnoj funkciji. Kazete su već odavno prebačene na tavan budući da ih većina današnjih radio prijemnika ne podržava, a iskreno se niti ne sjećam da se na ovom uređaju ikada zavrtio CD. Radio postaje redoviti su gost naših obiteljskih objeda i prijateljskih druženja, no ovoga puta stanice su srećom numerirane, a ne ispisane markerom po ekranu.

Pročitajte: Retro uspomene s moga tavana