Zdravlje iz morskih dubina

Miris gradela dok se riba peče je jedan od najljepših parfema na svijetu, još ako je popraćen čašom crnog vina i pokojim vicem... Složit ćete se da nema boljeg odmora. Jurica savjetuje koje ribe te riblja ulja je najbolje uzimati želite li maziti nepce i tijelu činiti dobro

Zadnjih godina često slušamo o dobrobiti omega 3 masnih kiselina za ljudski organizam.  Redovitim unošenjem ovih zdravih masnoća trebali bismo održavati psihofizičke funkcije ili ih liječiti tijekom određenih oboljenja. Prije svega, omega 3 kiseline imaju snažno antiupalno djelovanje, a odlične su i za očuvanje vida, zglobova, srca i brojnih drugih organa. Samo bacimo oko na zdravlje nacija kojima je riba na primarnom mjestu kao izvor bjelančevina – na godišnjoj osnovi, bolesti koje nas pogađaju kod njih su svedene na minimum.

Vezano uz prvi paragraf, mogli bismo zaključiti da je od životne važnosti potrebno unositi ribu putem prehrane – bar triput tjedno, ako ne i češće.

Istovremeno, živimo u svijetu koji svake godine postaje zagađeniji našim načinom života, a to direktno utječe na čistoću mora i oceana naše male pikule u prostranom svemiru. Dakle, sve je teže, pa čak i kod nas, u dragom nam Jadranu, naći ribu koja nije zagađena brojnim otrovima. Takva riba može itekako biti štetna za konzumaciju.

Brojni stručnjaci tvrde da bi ribu koja dolazi iz prljavijih mora trebalo sasvim izbaciti ili, ako je teško kontrolirati porijeklo, a eto, baš nam se prijeo oslić ili brancin, da to svedemo na maksimalno dva obroka tjedno, pri čemu bi žene, posebice trudnice, i mala djeca smjeli uživati u ribama ne više od jednom tjedno.

S treće strane, imamo cijelu paletu dodataka prehrani od riba i školjkaša koji se reklamiraju kao riblje ulje, odnosno omega 3. Kapsule i ulja su oblici koje nalazimo u ljekarnama i trgovinama zdrave prehrane. Nedavno sam prolazeći blizu jednog izloga vidio reklamu za omega 3 ulje koje je, pazite sad, ni više ni manje nego ‘djevičansko’.

Odmah se moram upitati zar postoji kakvo drugo i gdje je granica zdravog marketinga i onog koji kupca smatra blesavim izvorom zarade. Onda opet, zar je moguće da neki proizvođači termički obrađuju ulja i da li smo sva ova desetljeća živjeli u neznanju uzimajući nešto lošije kvalitete bez znanja o tome.

Omega 3 kiseline bi trebale imati sve priznate certifikate o čistoći, porijeklu ulova te obrade, a i tada ne bi bilo loše, ako financije pojedinca to dozvoljavaju, poslati uzorak u prehrambeno-tehnološki laboratorij na testiranje. Ako je to prekomplicirano, a može biti, tada bih svakome preporučio surfanje webom u potrazi za iskustvima drugih i već postojećim rezultatima testiranja svakog proizvoda.

Čitajući brojnu literaturu na tu temu mogu zaključiti i s vama podijeliti da ulja i kapsule, a posebice ulja jer nemaju ostalih dodataka koji dolaze u kapsulama (želatina, titan dioksid i sl.) visoke čistoće mogu biti odličan ako ne i jedini izbor kada trebate, zbog bolesti ili ozljeda, uzimati velike količine ovih masnih kiselina.

Riblja ulja su danas dovedena do samog vrhunca korištenjem molekularne destilacije, čime se uklanja većina žive, dioksina, PCB-a, tiofena, arsena i kadmija. Uz njih se smanjuje jačina okusa i mirisa, a dodaju im se prirodne arome limuna ili naranče, što dodatno uklanja neugodnosti tijekom korištenja.

Jednostavno je, zdravi ljudi trebali bi unositi otprilike 500-2000 mg ribljeg ulja dnevno, a to se može povećati i do 3 g (3.000 mg) ili 4 g (4.000 mg) ukoliko zdravstveno stanje traži povećani unos. Primjerice, za ekcem, srčane aritmije, astmu, giht, prevenciju srčanih problema ili moždanog udara ili visok krvni tlak bi trebalo uzimati po 3 g dnevno. E sad, malo tko može svaki dan pojesti nekoliko konzervi sardina ili tune u vodi – one u ulju često sadrže ulja koja mogu biti lošije kvalitete od onoga koje imate kod kuće, ali su i a priori kaloričnija.

Riblja ulja lososa, tune, bakalara (posebice ulje jetre te ribe) dolaze u obzir samo ukoliko su iznimne čistoće. Najbolji izbor kod kupovine omega 3 ulja su ona dobivena od sardina, inćuna lokarde/skuše. To su male ribe koje se hrane algama, ne žive dugo i u njima se, dakle, ni ne stigne nakupiti otrova koliko u većim sortama. Uz ove ribe, maleni planktonski organizmi slični kozicama sve više uzimaju maha na tržištu, a po pitanju čistoće i kvalitete apsorpcije su broj jedan – pričam o ulju Euphausiaceae, tj. kril ulju.

Ulja i/ili kapsule uvijek držite u na tamnom u hladnjaku jer im tako osiguravate duži vijek trajanja, ali i izbjegavate neugodno podrigivanje i težinu u želucu nakon uzimanja.

Ako biste radije uzimali omega 3 masne kiseline kroz prehranu, bacite se na ove tri sorte riba koje sam spomenuo i pripremajte marinade, pržite ih u pećnici na papiru za pečenje ili roštilju jer tako izbjegavate upotrebu brašna i ulje u kojima bi ih inače frigali.

Kupujete li ih od preprodavača ili zamrznute pogledajte deklaraciju na pakiranju. Na njoj mora stajati porijeklo ulova, zvano Glavno ribolovno područje FAO te broj regije gdje je riba uhvaćena.

Nasreću, te sorte riba nisu skupe, a na svakom okupljanju obitelji i prijatelja će biti dobrodošlo predjelo uz domaći sir, crno vino i maslinovo ulje.

 


Propustili ste