Kultni glumac, koji je umro prije četiri desetljeća, oživljen je pomoću računalne tehnologije, pod okriljem marketinške agencije BBH China, a za kreiranje videa od 90 sekundi bilo je potrebno čak devet mjeseci rada. Snimanje ipak nije moglo proći bez pravog čovjeka, pa se u reklami zapravo pojavljuje  hongkonški glumac Danny Chan koji jako sliči na pokojnu legendu, a na njegovu glavu digitalnim je putem  ‘zaljepljeno’ Leejevo lice.

Krajnji rezultat je zapanjujuće uvjerljiv, ali oko videa se stvorio popriličan negativan publicitet, jer se mnogima nije svidjelo što je za reklamiranje viskija iskorišten pokojni celebrity koji nije pio alkohol te je zagovarao zdrav način života. Ipak, odobrenje za korištenje Leejevog lika dala je njegova kći Shannon, koja u cijeloj stvari nije vidjela ništa sporno.

Korištenje pokojnih glumaca u oglašavanju zapravo i nije tako nova stvar. Još početkom devedesetih Coca- Cola je lansirala reklamu u kojoj su pomoću montažnih trikova oživjeli Humprey Bogart, James Cagney i Louis Armstrong.

Fred Astaire koji je umro 1987., uskrsnuo je pak točno desetljeće kasnije u reklami za usisavače marke Dirt Devil. U kratkom promotivnom spotu iskorišteni su kadrovi iz starih Astaireovih filmova, a pomoću montaže i specijalnih efekata, Astaire je zaplesao sa usisivačem.

Prije tri godine Citroen je pak iskoristio Marilyn Monroe za svoju kampanju ‘Anti Retro’. U ovom slučaju nema složenih specijalnih efekata, nego je samo korištena arhivska snimka slavne glumice, ali uz sinkronizirani novi govor.

Istu stvar, Citroen je napravio i s Johnom Lennonom.

U cijeli se trend 2011. uključio i Dior s poprilično dojmljivom reklamom u kojoj se Charlize Theron druži s Grace Kelly, Marilyn Monroe i Marlene Dietrich.

Ranije ove godine iz mrtvih je ustala i Audrey Hepburn kako bi reklamirala čokoladni brend Galaxy.

Međutim, Audrey to nije bilo prvi put da je oživjela za potrebe reklame. Još 2006. pojavila se u promotivnom spotu za Gap.

Reklamna industrija očito forsira trend ‘zombifikacije’ preminulih celebrityja, premda su sve navedene primjere javnost i mediji bili dočekali na nož, tvrdeći kako oživljeni glumci djeluju jezovito i neprirodno te kako se time obezvrjeđuje njihovo naslijeđe i kult ličnosti. S druge strane, oglašivači pak igraju na kartu nostalgije, ali se sigurno povode i onom starom uzrečicom kako ne postoji loš publicitet.

Hollywood istovremeno sve promatra iz prikrajka i odmjerava situaciju. Do sada je bilo nekoliko slučajeva u kojima su se slični specijalni efekti koristili kako bi se završio film s glumcem koji je preminuo za vrijeme snimanja (Brandon Lee u Vrani, Oliver Reed u Gladijatoru…), ali to je ipak sasvim druga situacija.

Međutim, teško da ćemo uskoro u kinima gledati filmove s pokojnim glumcima u glavnim ulogama. Tehničke mogućnosti očito postoje, ali tu je ipak pitanje publike, za koju je teško reći kako bi reagirala na ‘novi’ film Marilyn Monroe ili Audrey Hepburn. Ne manje bitno, postavlja se i pitanje kako bi na sve to reagirali živući glumci, koji zasigurno ne bi željeli da im mrtvi otimaju kruh vrijedan milijune dolara.