Skraćenica “LOL” sastavni je dio komunikacije putem interneta, no što kada učenik istom završi misao u školskoj zadaći? Raspitali smo se na koje načine internet mijenja svakodnevnu uporabu jezika te je li to, prema ocjeni stručnjaka, pozitivno ili negativno.

Da je Miroslav Krleža kojim slučajem poživio do sredine devedesetih i pritom nizao svoje književne majstorije, teško da bi mu se svidjela forma SMS-a. U tih bljedunjavih 160 znakova naš bi književni genij s mukom sabrao misli i prenio poruku. No, zato generacija koja se tada tek rodila i koja se otprilike sada u školi prvi put susreće s napisima elokventnog erudita, sa SMS-om nema problema.

Dapače, Google-generacija (rođeni poslije 1993.) svakodnevno traži način kako da svoju poruku učini što konciznijom. Poruka “Thx na zakon dejtu! C ya u školi” našem bi Krleži možda djelovala kao kodirana ruska naredba iz vremena Hladnog rata, no prosječan srednjoškolac nema takvih problema. On je pod utjecajem interneta i moderne komunikacijske tehnologije iznašao vlastiti ključ kojim kodira domaći jezik u vještu mješavinu engleskog i hrvatskog. Oba je skratio te koristeći pomagala poput emotikona i hyperteksta načinio korak dalje, gurajući novi hrvatski jezik prema standardu koji stručnjaci tek počinju klasificirati, proučavati, a onda i prihvaćati.

Kako se to dogodilo? Na koji način upotreba interneta mijenja svakodnevnu upotrebu jezika i kako smo stvorili Netspeak – jezik koji se ističe kratkoćom, kovanjem novih riječi, čestom uporabom žargona i kratica, ponavljanjem istih glasova za isticanjem emocionalnih stanja, izostavljanjem interpunkcijskih znakova…?

Odgovore na ta pitanja ponudila nam je profesorica Milica Mihaljević, znanstvena savjetnica na Odjelu za hrvatski standardni jezik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, te priznata stručnjakinja s iskustvom na području filologije. Prema njezinim tvrdnjama pet je glavnih načina na koje internet mijenja jezik. Prvi je uvođenje novih internetskih naziva (mail, site), koji su najčešće anglizmi ili izvorne engleske riječi. Drugi je širenje anglizama i kratica u općemu jeziku (thx, primjerice), a treći uporaba emotikona. Četvrto internetsko oruđe za mijenu jezika jest nepoštivanje pravopisnih pravila zbog brzine i utjecaja engleskog jezika, a peto je oživljavanje aorista, i to najčešće u 1. licu, što je, tvrdi Mihaljević, još vidljivije u pisanju SMS poruka.

Kako se na hrvatskom kaže WWW?

Osim navedenih, događaju se i promjene gramatičke strukture, opet pod utjecajem engleskog jezika te zbog brzine komunikacije. Primjerice, sve je veća uporaba participa (penjajuća zvijer, npr.). No internet je sigurno donio i mnoge pozitivne promjene. Ako korisnik čita mrežne stranice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ili znanstvene radove iz područja jezikoslovlja koji su dostupni na Hrčku (Portal znanstvenih časopisa Republike Hrvatske, op. a.), može povećati jezično znanje i jezičnu kompetenciju. Stranica poput Hrčka ima puno, no prosječan korisnik interneta se njime ne služi za povećanje svojeg jezičnog znanja, pa je često istinita tvrdnja kako internet utječe na smanjenje navike čitanja, a time i na smanjenje jezične kulture – tvrdi Mihaljević.

Ne bi li pronašla daljnje odgovore na spomenuta pitanja, Mihaljević u svojoj knjizi “Kako se na hrvatskome kaže WWW?” analizira istraživanja drugih domaćih znanstvenika, koji su pak na primjeru najstarijih (ili najmlađih) internetskih korisnika, IRC-era, pokušali shvatiti kako se mijenja jezik.

Barbara Kovačević i Antun Patrik Halonja prikupili su građu s nekoliko hrvatskih IRC poslužitelja te analizirali obilježja jezika i stila korisnika te mrežne usluge. Kao temeljna obilježja istaknuli su uporabu vulgarizama, žargonizama, barbarizama, dijalektizama, brojne pravopisne pogreške, izražavanje emocionalnog stanja navođenjem niza istovjetnih slova, npr. Heeeeeeeeloooooooooooo; superrrrrrrr. Dijalog najčešće započinje rutinskom razmjenom pozdrava (bokić; ćao; haj; bokec; ahoj). Pitanja se javljaju kao signal za otvaranje ili nastavak konverzacije (npr. Kako si?; Šta ima nova?), pri čemu se ne traži konkretan odgovor, nego je to poziv na druženje. Odgovori su obično kratki, konverzacija isprekidana i nedovršena. Kako bih provjerila rezultate navedene u gornjim radovima, analizirala sam jezik koji se pojavljuje u Iskonovim pričaonicama. Uglavnom sam mogla potvrditi zaključke do kojih su došli Halonja i Kovačević. Najčešća su obilježja mojega uzorka: uporaba dijalekta, naizmjenična uporaba engleskoga i hrvatskoga, igra riječima te skraćeno pisanje čestih riječi, pravopisne pogreške, zamjena velikih slova malim, ponavljanje istih slova i znakova, skraćeni pozdravi i vulgarizmi – piše Mihaljević.

Ne čudi tada podatak da većinu jezičnih promjena koje se zbivaju na opisani način potenciraju najmlađi korisnici interneta. Naime, prema istraživanju GfK-a, Centra za istraživanje tržišta, čak 85 posto djece u dobi od 6 do 10 godina posjeduje računalo, a polovica njih njime se izvrsno služi. Tako će 86 posto djece računalo koristiti svaki dan, a trećina njih će putem računala učiti te surfati internetom. Prema istom istraživanju, postotak djece stare između 11 i 13 godina koje posjeduju računalo iznosi 74 posto, a 59 posto njih ima i priključak na internet.  Hrabri telefon i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba proveli su slično istraživanje na uzorku od 4.000 ispitanika iz 19 osnovnih škola i dvije srednje. Rezultati kažu da 90 posto djece koristi računalo, 73 posto ih koristi internet, a 47 posto onih koji kod kuće nemaju računalo također koristi internet. 58 posto ih surfa svakodnevno.

Svaki roditelj zna da je internet posve revolucionirao pisanje školskih referata. Danas je gotovo nezamislivo da učenik koji je dobio temu za referat ode u knjižnicu, nego najčešće samo naslov svojeg referata utipka u Google. Nažalost, učenici su u najvećem postotku prestali čitati i školsku lektiru, pa sadržaj i analizu književnog djela skidaju s interneta. Govori se o tome da će se i nastava odvijati preko interneta. To svakako ima svojih dobrih strana (dostupne su nam informacije iz čitavog svijeta), ali i loših strana (ograničen je neposredan kontakt, druženje, rasprave) – tvrdi Mihaljević.

LOL i smajlić na kraju rečenice u zadaći

Ono što je možda najlošije u čitavom procesu učeničkog korištenja interneta ne odnosi se konkretno na promjenu jezika, nego na svojevrsnu moralnu percepciju ispravnog i pogrešnog. Naime, tijekom 2005. godine, američki Centar za akademsku ispravnost (CAI) proveo je istraživanje na uzorku od 50 tisuća studenata. Porazni rezultati kažu da 77 posto njih nije smatralo da je kopiranje tuđih radova s interneta u svrhu postizanja vlastite ocjene pogrešno ili da se radi o ozbiljnom problemu, a čak 70 posto njih priznalo je da su na neki način sudjelovali u prevari na ispitima ili u izradi prezentacija i referata.

S druge strane, nesumnjivo je vidljiva i pozitivna strana korištenja interneta kod mladih koji pišu više nego ikada u povijesti. Komuniciraju mailom, porukama na Facebooku, izmjenjuju linkove, pišu blogove i komentiraju na forumima; vrlo brzo nauče Netspeak i pronalaze nove načine izražavanja. Tako istraživanja pokazuju da samo 11 posto hrvatskih tinejdžera koji koriste internet smatra da im je on pogoršao pismenost, dok 15 posto njih misli da im pisanje na internetu popravlja pismenost. Neizbježno je pritom i da im se Netspeak “uvuče” u standard koji uče u školi, pa tako 64 posto njih ponekad zaboravi da piše zadaćnicu, a ne poruku prijatelju. 38 posto njih često će se zabuniti i kao sastavni dio rečenice napisati “LOL”, dok će 25 posto njih svoj pozitivni ili negativni komentar na kraju rečenice izraziti emotikonom. Slično misle i američka djeca i njihovi roditelji, kojih 27 posto smatra da je internet popravio pisanje njihove djece, a isto toliki postotak da je pogoršao, dok ostali (pogrešno) misle da internet uopće ne utječe na jezik njihove djece.

Mislim da se ne može, a naravno ni ne treba ograničiti primjena interneta. Ipak, na internetu bi se trebalo ponuditi i jezično kvalitetnije sadržaje, poput jezičnih savjeta, rječnika, baza jezičnih podataka, reprezentativni korpus hrvatskog jezika, tj. sadržaje koji doprinose jezičnoj kulturi te pripaziti i na jezičnu ispravnost ostalih sadržaja – zaključuje Mihaljević.

U službenim mailovima ipak ozbiljno

Taj edukativni element koji “tjera” mlade da svladaju pravopis i gramatiku te porade na vokabularu – transformiran je načinom komunikacije putem interneta, tvrde neki znanstvenici. Naime, u brojnim raspravama na forumima i blogovima u nedostatku drugih argumenata, sudionici najčešće potežu pitanje pravopisne ispravnosti komentara. No izvan domene međusobnog dopisivanja mladi ipak paze na pravopis i gramatiku.

Danas se u Hrvatskoj elektroničke poruke upotrebljavaju za privatnu komunikaciju među ljudima koji se dobro poznaju, ali sve više i za poslovne kontakte, pa čak i među ljudima koji se osobno ne poznaju. Tada je jezik mnogo formalniji i sličniji jeziku običnih poslovnih pisama. S druge strane, jezik privatnih elektroničkih poruka možda nije sličan jeziku privatnih pisama koja su se nekada mnogo više pisala, ali je sličan drugim vrstama privatnih poruka, primjerice SMS-u ili porukama na papirićima koje si učenici međusobno šalju pod satom. Također, smatram da upotreba elektroničke pošte u Hrvatskoj više nije ograničena samo na mladu populaciju, već da se njome služe ljudi svih dobnih skupina. Stoga smatram da je jezik elektroničkih poruka heterogen te varira od poruka koje su potpuno neformalne, s puno vulgarizama, dijalektizama, pravopisnih pogrešaka itd., do poslovnih poruka pisanih formalnim stilom, u kojima se uglavnom poštuju norme hrvatskog standardnog jezika – tvrdi Mihaljević.

Na kraju, je li internet popravio pismenost ili ju je pokvario – ovisi samo o tome kako gledamo na jezik. Ako ga promatramo kao živi entitet koji se razvija i prihvaća nove oblike, onda možda izostanak krležijanske retorike u 160 znakova SMS poruke  nije nužno loša stvar, već naprosto tekovina modernog komuniciranja. Straha za domaći jezik ne bi trebalo biti, tvrde stručnjaci, jer da bi pojedinac mogao na bilo koji način transformirati jezik – prvo ga mora poznavati.

Osnovni načini promjene hrvatskog jezika pod utjecajem interneta

1. Uvođenje novih internetskih naziva, npr. mail, site, monkey (najčešće anglizama ili izvornih engleskih riječi)

2. Širenje anglizama i kratica u općemu jeziku (npr. tnx)

3. Uporaba emotiva (emotikona)

4. Zbog brzine i utjecaja engleskoga jezika – nepoštivanje pravopisnih pravila (npr. pisanje velikog slova ondje gdje bi u hrvatskom trebalo biti malo: Internet, Gornji Grad…)

5. Oživljavanje aorista najčešće u 1. licu (to je još vidljivije u SMS porukama)

Tekst je originalno objavljen u tiskanom izdanju magazina Plan B