Regine Debatty  autorica je bloga We-make-money-not-art.com, jednog od najcjenjenijih blogova o “sukobu” moderne umjetnosti i tehnologije. Ova Belgijanka koja živi u Berlinu sama kaže da “piše o upotrebi i zloupotrebi tehnologije od strane umjetnika, amatera i hakera”. Koliko je njezin blog utjecajan pokazuje i činjenica da je osvojila nekoliko Webbyja, svojevrsnog internetskog Oscara, a sama Regine je gost na brojnim predavanjima, festivalima i važnim događanjima.

Jedno takvo bilo je i hrvatski g33koskop, u sklopu kojeg je prije nekoliko godina Regine održala zanimljivo predavanje “Moja selekcija bioarta”. Na njemu je prikazala prilično zanimljive, ali i šokantne bioart radove, u kojima umjetnici upozoravaju na to kakve posljedice na svijet može ostaviti znanost i tehnologija.

Kako je autorica jednog od najutjecajnijih blogova u području preklapanja moderne umjetnosti, dizajna i tehnologije danas uopće počela blogati?
Hvala na komplimentu. Kako? Bila je to reakcija na činjenicu da sam do tada bila plaćena da praktički ne radim ništa. Moj tadašnji posao bio je izuzetno nekreativan, a ja sam kreativna osoba. Zanimljivo je da sam u početku bila protiv bloga kao forme izražavanja na Internetu, nisam ga u potpunosti poznavala. No, kad sam se oslobodila tog straha i malo više ušla u blogerske vode, shvatila sam potencijal tog medija i spojila ga s umjetnošću, koja je moja ljubav i tako se rodio we-make-money-not-art.com.

Odakle vaše zanimanje za bioart?
Od početka mog rada zanimala me tehnologija i digitalna umjetnost, kao nešto novo i nešto cool u svijetu umjetnosti. Sviđalo mi se kako su ih umjetnici kombinirali i istraživali taj jedan novi svijet. Međutim, kako je sve više umjetnika ulazilo u taj svijet, i kvantiteta je počela gušiti kvalitetu, došlo je i do malog zasićenja s moje strane. Taj mi je svijet stoga postao i malčice dosadan i oduševila sam se kad sam otkrila bioart.

Kako biste zapravo definirali taj pojam?
Radi se o relativno novoj vrsti umjetnosti u kojoj umjetnici pokušavaju svojim radovima pokazati svijetu kamo bi nas nezaustavljivo istraživanje tehnologije i znanosti moglo odvesti, kako bi na nas kao čovječanstvo moglo djelovati – na primjer – kloniranje, istraživanje matičnih stanica i slično.

Većina bioart uradaka pokazuje znanost i tehnologiju, odnosno njihove produkte, na dosta ružan i negativan način. Zašto?
Bioart je pun i lijepih i afirmativnih radova o znanosti i tehnologiji. Međutim, ako su radovi šokantni i provokativni, izazovu mnogo veću pozornost publike i više ih tjeraju na razmišljanja oko toga što i kako tehnologija i znanost donose čovječanstvu. To je i izraz aktivizma, a mene baš aktivizam jako zanima.

Kao ljubiteljica bioarta i osoba koju zanima aktivizam, smatrate li da će tehnologija i znanost na kraju promijeniti svijet na bolje ili na gore?
Teško je reći, jer tehnologija i znanost nose toliko dobrog, ali i nešto lošeg. Sigurno je da će biti mnogo onih koji će pokušati zloupotrijebiti dosege tehnologije, ali ni oni dobri, koji zaista žele promijeniti svijet na bolje, neće spavati. Ali na žalost, dovoljan je jedan koji želi poremetiti svijet na svoj način – da pokopa mnogo onih dobrih.

Vratimo se na dizajnerske i umjetničke doživljaje utjecaja znanosti i tehnologije na čovječanstvo. Mislite li da su bioart umjetnici dovoljno “glasni”, odnosno eksponirani da se njihova poruka čuje u široj javnosti?
Jasno da nisu previše eksponirani, jer se ipak radi o alternativcima i aktivistima, koji izlažu na mjestima koja posjećuju pretežno osobe koje vole i prate bioart, ne i šira javnost. Ali ne bih ja minorizirala njihovu mogućnost da svijetu pošalju poruku na druge načine – na ovakvim predavanjima i putem Interneta, čime se njihov glas daleko čuje, a onda njihove radove prenose i tradicionalni mediji i time ih otvaraju široj javnosti. Osim toga, mnogi od tih umjetnika imaju svoje načine kako se probiti u javnost. Na primjer, projekt BioPresence ima “ideju” ugraditi čovjekov DNA u DNA drva i tako zapravo produljiti “život” čovjek. Naime, ako se mali fragment neaktivne DNA čovjeka ugradi u drvo, on će živjeti koliko živi i samo drvo, pa će samim time i čovjek, na neki način, živjeti jednako dugo. I BioPresence je za svoj projekt obavijestio medije, koji su skočili na priču, premda je zapravo sve to bila varka – nikad nisu imali namjeru zaista ugraditi ljudski DNA u DNA drva, ali su tom, nazovimo je PR makinacijom, i te kako probudili zanimanje medija i tako prenijeli svoju poruku o zabrinutosti zbog kloniranja i manipuliranja ljudskog DNA.

Mislite li da šira javnost može shvatiti radove bioart umjetnika i njihovu poruku? Oni su ipak poprilično šokantni.
Da, mislim da mogu. Ljudi su pametni i kad im se servira nešto šokantno, kao što su neki radovi bioart umjetnika, mogu to shvatiti i vide poruku. Ipak, zapravo je na umjetnicima najveća odgovornost da kroz svoj rad, ali i nastup, komuniciraju te poruke.

A te poruke koje umjetnici komuniciraju su, za znanost i tehnologiju, prilično negativne. Postoji li opasnost da se na taj način šira javnost zapravo okrene protiv znanosti i tehnologije, koji, unatoč svemu, još uvijek donose jako puno dobra?
Ne, ne mislim da će se to dogoditi. Jer, većina umjetnika zapravo na utjecaj znanosti i tehnologije na svijet gleda neutralno, ne doživljavaju to kao nešto pozitivno ili negativno. Samo kroz svoje radove pokušavaju pokazati što se događa i kakve bi posljedice toga mogle biti na život ljudi. Mnogi od tih umjetnika zapravo surađuju sa znanstvenicima, razgovaraju s njima, čak u svojim radovima prenose dio njihovih razmišljanja. Javnost je sama ta koja će na kraju donijeti odluku o tome je li neki znanstveni ili tehnološki projekt dobar ili loš.

Mislite li da ipak umjetnici u tim svojim prikazima ponekad i pretjeraju? Za vrijeme predavanja vidjeli smo i radove nekih umjetnika koji su poprilično negativno pokazivali istraživanje matičnih stanica, koje ima potencijal promijeniti medicinu i spasiti mnoge živote.
Da, istraživanje matičnih stanica ima velik potencijal, slažem se. Međutim, ti radovi umjetnika nisu ciljali na to da pokažu da je istraživanje matičnih stanica loše, već samo da u njemu postoje i etičke i moralne i društvene, pa i ekonomske i političke posljedice o kojima se možda ne vodi dovoljno računa i kojih možda većina nije svjesna, a s kojima ćemo se prije ili kasnije morati susresti. To umjetnici komuniciraju – razmislite o posljedicama!

Tehnologija definitivno može promijeniti svijet nabolje. Mogu li to napraviti i umjetnici?
Nadam se da mogu. Meni su umjetnici definitivno promijenili život nabolje, kao i većini ljudi. Osim toga, pogledate li kroz povijest, vidjet ćete velik utjecaj umjetnosti i dizajna na razvoj ljudskog društva. Danas je ta značajka pomalo izgubljena, ali ljudi su kreativne osobe i ne mogu bez umjetnosti. Vjerujem da će i umjetnost i tehnologija igrati važnu i pozitivnu ulogu u našim životima i u budućnosti.

Ostavimo na trenutak bioart po strani. Odajte nam jednu tajnu – kao Belgijka, koju biste nam vrstu belgijske čokolade preporučili?
O, bez daljnjeg – Marcolini. Piere Marcolini je majstor u proizvodnji čokolade i zaista uživam u svakoj Marcolinijevoj kockici. Osim njega, draga mi je i Godiva, koja će zasigurno biti poznatija Hrvatima, jer je jedan od zaštitnih znakova belgijskog turizma. Inače, preskočite Leonidas. Znam da je i ta marka dosta popularna u Hrvatskoj, ali to je baš za turiste koji ne znaju puno o belgijskoj čokoladi. Oni obično biraju Leonidas zato što je jeftina.

Tekst su pisali Dražen Jurman i Ante Vukorepa, a autor fotografije je Ognjen Maravić.