Tokio
- 15. travnja 2015.
- #Big in Japan
Touchdown. Boeing 747 sigurno slijeće u tokijsku zračnu luku Narita. Kao kod većine svjetskih megalopolisa, i ovdje pojam prostorne udaljenosti ima drukčije zakonitosti, pa tako 60-ak kilometara između Narite i glavnoga grada Japana ne predstavlja neki poseban problem, osobito ako se sjetite da vam je od jedne od europskih metropola do Tokija trebalo 11 sati leta. Imali ste dovoljno vremena razmisliti je li aviokompanija kojom ste putovali ispunila vaša očekivanja. Niste kasnili? Nisu vam izgubili prtljagu? Imali ste čime kratiti vrijeme tijekom leta? Nekima je pak dovoljno da let završi sigurnim slijetanjem na pistu. Ako vas tijekom leta nisu mučila razmišljanja o zrakoplovnim nesrećama – ove su godine stvarno punile novinske stupce – mogli ste planirati troškove svog polumjesečnog boravka u Japanu.
Kad slažete računicu o putovanju u Japan, trebate znati da će najveći izdatak biti aviokarta. Putovati iz Hrvatske na Daleki istok znači obavezno presjedati u jednoj od europskih prijestolnica. Bez obzira idete li preko Londona, Pariza ili Frankfurta, i ovdje vrijedi pravilo da aviokartu trebate kupiti što prije. Tri mjeseca unaprijed je minimum vremena, a pola godine unaprijed donijet će vam veliku slobodu u izboru aviokompanija i uštedu od više stotina kuna.
Tokio je titulu najskupljega grada na svijetu izgubio još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Zapadnjaci su u to vrijeme više dolazili poslovno, a turističke organizacije koje su se usudile povesti vas na drugi kraj planeta – masno su to naplaćivale. Djelomično su tome bili krivi i sami japanski hotelijeri jer su sve sadržaje prilagođavali elitnim stranim turistima, smještajući ih u zapadnjački superkomforne hotele i hraneći ih u istočnjačkim ekstraskupim restoranima. S druge strane, današnji sretnici koji si mogu priuštiti turističko ili poslovno putovanje, ili pak dolaze preko studentskih razmjena, zahvaljujući poslovičnoj ljubaznosti svojih modernih japanskih domaćina mogu otkrivati mnogo jeftinije sadržaje.
Cijene i budžet
Na putu od zračne luke do Tokija upoznat ćete se s najrasprostranjenijim japanskim transportnim sredstvom, željeznicom. Bez obzira voze li nadzemno ili podzemno, vlakovi su najbrži način da dođete do željenog mjesta u gradu. O sigurnosti da i ne govorimo; u podzemnoj vlakovođa izlazi iz svoje kabine i provjerava jesu li svi putnici ušli, zatvara vrata i tek tada on ulazi i vlak kreće. Vožnja vlakom bit će vam i prva prilika da počnete uočavati lokalno stanovništvo. Tijekom vožnje uobičajeno je sve činiti u tišini – bilo da s kim razgovarate, nešto čitate ili se zabavljate gamepadom, mobitelom. Uočavat ćete smiješne situacije: iznenadna buđenja kronično neispavanih putnika, koji zatim panično istrčavaju kad shvate da su prespavali stanicu, kao i umorne glave koje jednostavno klonu u tuđe naručje.
Snalaženje u željezničkom podzemlju vrlo je jednostavno – sve linije i stanice jasno su istaknute, uz natpise na japanskom obavezno ćete naći i one na engleskom, ulazi i izlazi nisu zbunjujući, premda ih ima vrlo mnogo. Međutim, u usporedbi s našim cijenama tokijski je gradski prijevoz znatno skuplji; očekujte da ćete za svakodnevne vožnje tijekom 14 dana potrošiti i do 600 kuna. Putujete li izvan Tokija, pametno je nabaviti Rail Pass – vrstu karte koja vam omogućava vožnju svim glavnim željezničkim pravcima po Japanu, u vlasništvu Japan Railwaysa (JR). Također je to i prilika da po jedinstvenoj cijeni koju Rail Pass nudi iskušate shinkansen, brze vlakove na linijama između najvećih japanskih gradova.
U najvećem broju slučajeva u Tokio stižete podzemnom željeznicom. Izlazak po prvi put na površinu, u grad, neizostavno je jedinstven. Detalji, detalji, detalji: ogromna količina podataka u obliku neobičnih arhitektonskih rješenja, raznobojnih reklamnih panoa, mirisa hrane pržene na soji, pulsirajućeg neonskog svjetla i modnih stilova koji obuhvaćaju japansku prošlost, sadašnjost i budućnost – napadaju sva vaša osjetila i jednostavno nećete biti u mogućnosti percipirati prostor ispred vas dalje od kojih 100 metara. Tek kad se priviknete na epileptičnu kakofoniju slike, zvuka i mirisa, moći ćete potražiti smještaj koji ste ranije rezervirali.
Smještaj
U Japanu možete birati između četiri glavna tipa smještaja. Najskuplji su, naravno, hoteli. No ako možete izdvojiti 500 kuna za sobu po osobi i noćenju, možete biti sigurni da ćete dobiti prvoklasni smještaj. Slijedi ryokan, donedavno tip isključivo tradicionalnog smještaja, cjenovno u rangu hotela, no u današnje vrijeme najviše ćete pod tim imenom nailaziti na manje obiteljske hotele s mogućnošću izbora između zapadnjački (washitsu) ili izvorno japanski (yushitsu) uređenih soba. Takav moderniji ryokan stajat će vas između 300 i 500 kuna po osobi i noćenju. Najjeftinija varijanta smještaja je svakako hostel; teško ćete naići na skuplji od 300 kuna. Također, kao i na zapadu, hostel podrazumijeva najveći mogući stupanj socijalizacije između samih turista, ali i dosta dijeljenja prostorija i sadržaja s nepoznatim ljudima koji vam možda neće biti po volji. Spomenimo još da možete unajmiti i apartman, što se isplati ako ostajete na jednom mjestu duže od mjesec dana, a po cijenama je sličniji ryokanima nego hotelima. Komunikacija s hotelskim službenicima u današnje je vrijeme osjetno olakšana – svi hoteli te mnogi ryokani i hosteli reklamiraju se na internetu, a njihovi vlasnici znaju dovoljno engleskog da možete bezbrižno rezervirati smještaj.
Prenoćiti u Tokiju možete na još nekoliko načina: ako propustite posljednji vlak, a predaleko ste da biste koristili taksi, uđite u bilo koji karaoke bar. Za razliku od “naših”, japanski karaoke barovi imaju zasebne sobe za iznajmljivanje, kako preko dana tako i tijekom noći, a vlasnicima je svejedno hoćete li ondje pjevati ili hrkati. Prespavati možete i u internet- ili manga-caféu. Poslovni ljudi radije će izabrati capsula hotele – male sobe-ležajeve poredane u desetke redova poput košnice. Capsula hoteli omogućavaju minimum akomodacije, no to ne smeta da ponekad za uslugu korištenja postignu stvarno astronomsku cijenu.
U odabiru najpovoljnijeg tipa smještaja najviše vam mogu pomoći prijatelji iz Japana. Nemate li prijatelja koji studira ili radi u Japanu, sprijateljite se s Japancima putem dopisivanja. Na internetu mnoge organizacije razmjenjuju e-mail adrese Japanaca željnih dopisivanja. Budite sigurni, Japance koji se žele dopisivati zanimaju strane kulture i otvoreniji su Zapadu. Vjerojatno vas neće moći pozvati da spavate pod istim krovom, no mogu vam dosta pomoći prilikom traženja povoljnijeg smještaja, a da i ne govorimo o tome da vam takve vodiče nijedna turistička agencija neće moći ponuditi.
Hrana i restorani
Obavili ste check-in u hotelu i ako niste shrvani jet lagom – možete započeti s otkrivanjem grada. Nešto biste pojeli, a nemate pojma gdje. Ne dajte da vas uhvati panika prilikom posjeta japanskim restoranima; svaki nudi savršeno pripremljenu i svježu hranu – nemoguće je naletjeti na nešto staro ili pokvareno. Golema većina restorana na ulazu ima plastične modele hrane koju nudi, tako da točno vidite što i koliko dobivate za jasno istaknutu cijenu. Bit ćete u prilici nailaziti i na skuplje i na jeftinije, no većina prosječnih restorana povoljnija je od onih naših na moru tijekom turističke sezone. Kad razgovarate s Japancima o tome kako vas se dojmila njihova zemlja, obavezno vas pitaju kako podnosite hranu. Japanska hrana je specifična i neki zapadnjaci imaju teškoća s navikavanjem na nju. U krajnjoj nuždi, svi koji su navikli isključivo na zapadnjačku kuhinju – mogu preživjeti u Japanu i pronaći sebi odgovarajuću prehranu, no bit će zakinuti za neprocjenjivo iskustvo otkrivanja istočnjačkog kulinarskog umijeća. Japanska hrana mnogima će biti pravo otkriće: raznovrsna je, sve što pojedete ukusno je i zdravo, a osim sushija ima još mnogo jela zbog kojih ćete jamačno lizati prste.
Hranu se također isplati kupovati u konbini prodavaonicama; takvi dućani vjerna su preslika globalno poznatih AM-PM, Seven-Eleven, Lawson, Family Mart i sl., ali s ponudom na lokalnoj razini. Svaki konbini ima odličnu ponudu hrane i pića po vrlo povoljnim cijenama. Omoti s hranom nemaju otisnut rok trajanja u danima i mjesecima kao kod nas, nego se svježina proizvoda određuje u satima i minutama. U konbiniju možete kupiti i kozmetiku i ostale sitne kućanske potrepštine, novine, časopise (da, i pornografske), a hranu koju želite mogu vam i podgrijati u mikrovalki. Žeđ možete utažiti kupujući i na stotinama automata za piće; desetke vrste voda, kave, jogurta i uobičajenih osvježavajućih CO2 napitaka, ljeti ugodno rashlađenih, a zimi zagrijanih, i to po cijenama od 7-8 kuna po limenci.
Ulice, muzeji i kvartovi
Obnovljene snage, spremni ste za nova iskustva. Obilazak grada pješice nije samo zdrava navika, nego i dobra prilika za vizualne impresije lokalnom arhitekturom. Na prvi pogled Tokio izgleda poput kaotičnog lonca u kojem se kuhaju različiti stilovi gradnje; jedan tren silazite iz futuristički izvedene željezničke stanice na visini od 20 metara, u drugom ulazite u park sa sanjivim mostićima pruženim preko kristalnih jezeraca uredno obrubljenih travnjacima, u trećem ulazite u nezamislivo usku zgradu pachinko kockarnica iz koje trešti diskoidna glazba, otežavajući koncentraciju klijentele, a par koraka dalje je ulaz u shinto hram sa strahopoštovanja vrijednim, ogromnim tori vratima, iza kojih očekujete pojavu nekog slučajno preostalog samuraja iz prebogate japanske povijesti. Spoj unikatne japanske tradicije i otvorenost arhitekturalnom eksperimentu činit će da zapadnom posjetitelju Tokio djeluje kao grad s drugog planeta.
Slično je i s ljudima. Mladi Japanci odjećom i frizurama u stilu pop-glazbe osamdesetih miješaju se s konzervativnim stilom nešto starijih ljubitelja uredske jednostavnosti i praktičnosti. S druge strane, ekstremiteti ulične mode eksplodiraju u lice tradicionalnoj ljepoti kimona bez straha i srama, ostavljajući svakome vlastiti izbor oko toga što tko odijevanjem želi reći svijetu. Možda ćete nekim Japankama zamjeriti djetinjasto ponašanje; iskrivljeno hodanje pri kojem im se palčevi na stopalima gotovo dodiruju nije anatomski korektno, ali je dječje slatko (moe); ulično reklamiranje raznih usluga i djelatnosti zašećereno pričanjem kroz nos može postati iritantno, ali je jednostavno japanski način prezentacije u kojem ponašati se poput djeteta znači i biti dijete, biti čist, iskren i bez zlih namjera.
Ulaznice za muzeje, galerije i ostale izložbe neće previše opteretiti vaš troškovnik. Moći ćete uživati u stvarno zanimljivim kolekcijama povijesnih i modernih umjetničkih artefakata, no često ćete biti iznervirani uzaludno tražeći prijevode japanskih tekstova ispod eksponata na engleski jezik. Asakusa i Ueno su kvartovi s najvećom koncentracijom muzeja, bez obzira “lovite” li izložbu istočnih ili zapadnih majstora, no nije zgorega provjeriti i ostatak grada, posebice središnji dio oko Carske palače.
Kad utažite glad za umjetninama, vjerojatno će se pojaviti ona za šopingom. Kao i kod većine svjetskih metropola, i u Tokiju vrijedi pravilo podjele područja na normalnu i elitnu kupovinu. Ne sramite se pokazati koliko možete potrošiti? Preporučamo Ginzu, samo srce šopingholičarskog Tokija. Spuštanje niz nekoliko avenija Ginze, uz temeljit obilazak svjetskih pomodnih dućana, izlizat će sve vaše kartice i učiniti da vaš novčanik izgleda poput ispuhanog balona. Rubni dijelovi grada poput Shibuye i Aoyame raj su za koliko-toliko kontroliranom šopingu sklone tinejdžere. Posjećivanje nekoliko desetaka tipiziranih robnih kuća uobičajeni su japanski ženski rituali i stoga neka vas ne čudi velik broj feminiziranih japanskih muškaraca; izgleda da ti jadnici tamo niti nemaju što drugo kupiti osim ženski dizajnirane odjeće.
Ostatak japanskih muškaraca, izdvojen iz modno osviještenog svijeta, nadomjestit će to boravkom u virtualnoj Nedođiji. Tokio nudi stotine izmišljenih alternativnih svjetova, pa ne čudi što je čitav kvart ponuđen konzumentima izmijenjene realnosti. “Normalni” Japanci čak su smislili i pogrdno ime za ovisnike o takvim sadržajima – otaku. Dok japansko društvo viče da otakui nemaju život, svaki fan planetarno popularnih RPG-a, poput Final Fantasyja, zna da u svom svijetu on ima mnogo, mnogo života. Pogađate, govorimo o Akihabari, tokijskom “gradu” elektroničke zabave. Zamislite ulicu u obliku preokrenutog slova T, dugu otprilike 500 metara, sa svake strane načičkanu dućanima s po šest i više katova. Japanski animirani filmovi (animei), stripovi (mange), kompjutorske i konzolaške igrice, glazba, filmovi, uređaji na kojima se sve to vrti i ostale popratne stvarčice – sve to čeka jednako i japanske i zapadnjačke hodočasnike ove trenutačno najpopularnije svjetske religije.
Već duže vrijeme na Zapad stižu priče – postaju već i urbane legende – o razuzdanim Japankama u potrazi za jednako razuzdanim zapadnjacima. Željne ovakvog iskustvenog doživljaja upućujemo u kvart Roppongi, nekadašnju rezidencijalnu četvrt američkih okupacijskih snaga nakon Drugog svjetskog rata, gdje su danas najpotentniji noćni klubovi. Došli ste na mjesto zbivanja, zavalili se u udobnu fotelju i sa čašom omiljenog pića u ruci promatrate gužvu na plesnom podiju. Osokolili ste se i ubacili u samo središte rasplesane rulje i u roku odmah ženski seksualni predatori, vraški teško odredivih godina, okomili su se na vas. Na ovakvim mjestima male su šanse da ćete doživjeti nešto više od one night stand kontakta, no ne budimo sitničavi; ovdje svi znaju što traže i što dobivaju i zato su tu. Stranci željni stjecanja ovakvog iskustva uvijek su dobrodošli među klupskim Japancima.
Tokio i okolica…
Pretpostavimo da ste nekim čudom i prije isteka dva tjedna iskusili sve što smo na ovim stranicama pobrojali, pa pogledajmo kamo još u blizini možete otići. Za penjanje na najpoznatiju japansku planinu Fuji morate imati barem neke fizičke predispozicije i solidan stupanj kondicije, a ako se želite izležavati brčkajući se u vrućim vodama onsena, skoknite do Hakonea, omiljene vikendaške destinacije mnogih Japanaca. Želite li ostvariti potpuni zen i jedinstvo s prirodom? U tom slučaju posjetite Nikko, ljetnikovac shoguna Tokugawe, i Kamakuru, stari grad s desecima budističkih i shinto hramova.
Želite li vidjeti najveću japansku opsesiju zapadnjačkom ikonografijom – provedite dan u tokijskom Disneylandu. Mickey Mouse ima status boga u Japanu, svaki japanski posjetitelj ima barem privjesak za mobitel s njegovim likom, dok veći vjernici nose plišane igračke, majice, kape, klompe, ukosnice s njegovim likom – i naravno, jedu sladoled u obliku Mickeyja Mousea. Ovaj tematski park nudi zabavu i za nešto odraslije. Tokyo Disney Sea baziran je na “tematskim vožnjama” nabijenim adrenalinom i umjetničkim događanjima koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
I tako prolazi dan za danom i htjeli-ne htjeli – vrijeme je pakiranja za povratak. Kad povučete crtu i pomirite se s troškovima, ispada da je Tokio predivno mjesto s mogućnošću stjecanja mnogih novih pozitivnih iskustava. S druge strane, Tokio možda nije idealan grad za život i rad; gužva je to od 13 milijuna ljudi, među kojima većina radi i po 12 sati na dan da bi mogli platiti visoke stanarine, jesti vjerojatno najskuplje voće na svijetu i plaćati parking i do 60 kuna na sat u strogom centru. Ali isto tako Tokio je, kao i čitav Japan, izuzetno sigurno mjesto, na kojem vam se neće dogoditi ništa loše zahvaljujući tisućljetnoj tradiciji pristojnog ponašanja i velikom srcu njegovih stanovnika; možda ćete i zaboraviti u kojem ste dućanu kupili kimono, ali ćete se dugo, dugo sjećati nasmiješene prodavačice koja vas je strpljivo posluživala i nakon toga ispratila naklonom i dugim mahanjem ruke.
Na kraju, ne žalite previše ako niste nijednom osjetili potres, doživjeli tajfune ili vidjeli obračune yakuza – uvijek postoji sljedeći put.
Priče putnika iz Japana
Pero: Putovao sam u Japan u ljeto 2007. i htio isprobati kakvo mišljenje obični Japanci imaju o skvoterima. U Niigati sam odlučio prespavati u gradskom parku – izvukao sam svoju vreću za spavanje i backpack stavio pod glavu. Nije dugo trebalo da me primijeti prolaznica. Pitala me zašto spavam u parku i zar nemam novaca za hotel. Naravno, odbio sam novac i pokušao joj objasniti da jednostavno želim spavati vani. Žena je očito stanovala negdje u blizini jer mi je vrlo brzo donijela manji jastuk, vidjevši grubi backpack pod mojom glavom. I ne samo to, nego je i sljedeće jutro došla sa čajem u termosici provjeriti je li sve u redu sa mnom.
Andrija: Izgubili smo se negdje u predgrađu tražeći naš ryokan. Znali smo da je negdje u blizini, ali sve su nam ulice i kuće jednako izgledale. Došli smo na autobusnu stanicu i jednu ženu pitali za tu ulicu, no ni ona nije znala. Nakon toga ona je sama ispitala sve putnike na stanici znaju li možda oni gdje je ta adresa, no nitko nije bio siguran. Na naše iznenađenje, žena je zatim otrčala do raskršća udaljenog 50-ak metara ispred nas, pa opet nazad do nas, pa zatim na drugu stranu do sljedećeg raskršća. Što ako joj sad dođe autobus? – razmišljali smo. Na sreću, to drugo raskršće bilo je naše.
Ivan: Nosio sam frendici u Tokio poklon (maslinovo ulje, vegetu i još neke originalne hrvatske proizvode), što sam stavio u praznu kutiju fotokamere kupljene prije puta. Otišli smo u restoran i na povratku zaboravili ponijeti njezin poklon. Restoran je bio u kompleksu od nekoliko katova i silno smo se iznenadili kad nas je na jednim od pokretnih stepenica pronašao zaposlenik restorana i sav zadihan vratio nam zaboravljenu kutiju s poklonom.
Hrana koju morate probati
1. KARERAISU – najjeftiniji obrok hrane u japanskim restoranima; sastoji se od pikantnog umaka od curryja, prelivenog preko kuhane riže
2. SASHIMI – impresivno aranžirane tanke kriške sirove ribe i još nekih sastojaka, uz nezaobilaznu rižu i začinjene umake
3. SHABU SHABU – tanko narezane kriške govedine ili svinjetine, kuhane u vreloj vodi (shabushabu onomatopeja) na vašem stolu, uz razno povrće.
4. FUGU – kušanje ove ribe pravi je ritual kroz koji vas vodi iskusna ruka kvalificiranog kuhara i posluge: fugu ima otrovnu krv, a pravi kuhar stručno dozira količinu toksina kako bi gosti osjetili peckanje na jeziku i usnama
5. TEMPURA – pohane pljeskavice od plodova mora i povrća, oblikovane u izgled ribe
6. MOCHI – želatinasta riža u obliku kuglica, najčešća novogodišnja japanska poslastica
7. YAKITORI – piletina pečena s pikantnim začinima, servirana poput ražnjića, često u kombinaciji s povrćem
8. OKONOMIYAKI – sam svoj pizza-majstor: u restoranu sjedite oko užarene ploče, na kojoj sami, uz pomoć malih lopatica, pripremate svoj obrok
9. RAMEN – rezanci servirani u pikantnoj juhi od svinjetine ili piletine; jede se vruće, uz glasno srkanje
10. SUSHI – postoji nekoliko vrsta sushija, a za potpun doživljaj posjetite kuhara koji pred vama slaže sushi (temaki) ili restoran s kaiten-zushijem, gdje sami birate sushi s pokretne trake
Tokijska mjesta koja morate posjetiti
1. AKIHABARA – grad elektroničke zabave; ondje ćete sresti više turista nego u parku ispred Carske palače
2. SHOWAKAN – muzej rata, nalazi se u svetištu Yasukuni, mjestu gdje su posvećivane kamikaze u Drugom svjetskom ratu; odlična zbirka predmeta i slika iz japanskih ratova XIX. i XX. stoljeća
3. TOKYO TOWER – vjerna replika pariškog Eiffelovog tornja s kojeg puca pogled na čitav Tokio; za vedrih dana moguće je vidjeti i planinu Fuji
4. HARAJUKU – provedite nedjelju popodne u društvu cosplay mlađarije i nešto starijih rasplesanih imitatora Elvisa Presleyja, poslušajte demo-bendove na ulazu u Yoyogi park i zaradite pozivnice za njihove koncerte
5. LAQUA – najpoznatiji tokijski zabavni park s mnoštvom atrakcija, od kojih je najupečatljiviji divovski rollercoaster
6. SUMIDA CRUISE – krstarenje tokijskom rijekom Sumidom ispod desetak prekrasnih mostova
7. ONSEN – japanske toplice izgrađene na obroncima vulkana; voda u njima je vrela (40o C), obogaćena sumporom i vrlo zdrava za kupanje
8. HAMARIKKYU – nekadašnje mjesto za odmor shoguna Tokugawe, danas je pitoreskni park okružen šumom nebodera
9. MAID CAFE – kafić u kojem vas poslužuju djevojke odjevene kao likovi iz animea i mangi.
10. MUSE – jedan od najpoznatijih noćnih klubova u kojem možete provjeriti koliko ste neodoljivi Japankama
5 korisnih predmeta
1. Strujni adapter – svaki dućan elektronikom koji drži do sebe ima ovu spravicu kojom rješavate problem razlike u naponu između “naše” i “japanske” struje
2. PASMO kartica – govorili su vam o kompliciranom korištenju tokijske podzemne željeznice? Zaobiđite to kupnjom PASMO kartice: provučete je na ulazu, provučete na izlazu, i na malom monitoru pogledajte koliko još imate na kartici. Kad je potrošite, možete je napuniti – i sve ispočetka.
3. Japanski rječnik – prosječan Japanac na ulici ne zna engleski, pa ako se izgubite – priručni rječnik može vam biti od pomoći
4. Oshibori – krpica za brisanje ruku prije objeda u restoranu; poslužuje se vruća i vlažna
5. Obento – japanska varijanta lunch-boxa – sadrži rižu, meso i povrće te sve potrebne začine aranžirane na najbolji mogući način
5 korisnih gesti
1. Naklon – Japanci susrete počinju i završavaju naklonom; čak i ako ste se već upoznali s nekima, pljeskanje po ramenu (ili – ne daj bože – po stražnjici) smatrat će se izravnim napadom na osobnost
2. Poznavanje osnovnih riječi – ne morate završiti japanologiju, ali poznavanje osnovnih riječi poput “hvala – arigato” ili “dobar dan – konnichiwa ” – najmanje je što možete ponuditi Japancima
3. Pravilo lijeve strane – uvijek hodajte lijevom stranom ulice, a na pokretnim stepenicama uvijek stojte na lijevoj strani, a desnu ostavite onima koji žure; u Kyotu vrijedi obrnuto
4. Platiti, molim! – kad u restoranu želite račun, privucite pozornost konobara tako da podignete svoje štapiće za rižu te ih prekrižite
5. Izuvanje – dolazite li Japancima kući u goste, obavezno se izujte