Najbolji komad mesa

Malo toga se može mjeriti s odlično pripremljenim komadom mesa. Jedino što nam ustvari prijeći put između guštanja u mesu i zdravog tijela je masnoća nekih dijelova mesa. Ipak, rješenje postoji, a mi se ne moramo libiti fine šnicle i primalnog zova. Jurica savjetuje koje vrste mesa odabrati

Današnji tekst je prije svega namijenjen svežderima i mesoljupcima koji se ne mogu i ne žele odreći slasnog komada mesa. Iako bi čak i okorjeli mesožderi trebali, a to također kažem odmah na početku, bar jednom tjedno uvesti vegetarijansko/veganski dan.

Optimalno bi bilo dva-tri dana tjedno bjelančevine unositi iz biljnih izvora i/ili laganih sireva te jaja. Namirnice će naše tijelo najbolje iskoristiti kroz šarolikost svakodnevne prehrane. To nužno ne znači da morate trošiti više novca na prehranu, dapače, dovoljno je izbaciti jedan sastojak (pa čak i na razini začina) te ga zamijeniti drugim da bi ukupna nutritivna slika obroka izgledala drugačije. Uz to će se promjenom okusa spriječiti i monotonija okusa.

Jedna od najvećih grešaka koju velik broj ljudi radi na početku dijeta, koje najčešće sami sebi iskombiniraju ili prilagode je izbacivanje bjelančevina (ili proteina kako ih je danas popularno zvati), odnosno mesa i ribe s menija. Da, neke vrste mesa su masnije od drugih; različite vrste te dijelovi mesa donose sukladno tome različite nutrijente, a na kraju krajeva mi dan danas dijelimo čak 98 posto staničnog profila s pećinskim ljudima čija se prehrana bazirala na mesu.

Bjelančevie, tj. amonikiseline iz mesa su sastavni blokovi naših stanica, a želimo li smršaviti cilj nam je izgubiti masno tkivo te postići željeni, odnosno potrebni tonus mišića koji će sagorjevati više energije i podržavati skelet tijekom svakodnevnih aktivnosti. Ne morate biti bilder, fitness entuzijast pa čak ni rekreativac da biste profitirali od malo veće razine mišićnog tkiva u tijelu. Uostalom, kupaće puno bolje stoje na čvrstom (čitaj: mišićavijem) tijelu.

Pojedine skupine dugovječnih ljudi novijeg vremena nisu isključivi u vlastitoj prehrani, oni jedu meso, ribu, povrće, voće, žitarice, orašaste plodove te sjemenke, ali ono najbitnije čega se pridržavaju je spomenuta šarolikost, ali i prirodan uzgoj onoga što stavljaju u usta.

U sljedećoj posjeti supermarketu i mesnici budite unaprijed spremni kod odabira mesa. Svinjetina se u samome startu najčešće stavlja u koš zabranjenog ‘voća’ jer ima viši postotak masnoće opećnito, no komad svinjskog odreska, tj. svinjska pisanica ima tek 5.4 grama masnoće na sto grama tako da taj komad ne morate izbjegavati. Ostale dijelove zaboravite hranite li se dijetalno, a proizvode poput kobasica, pršuta i narezaka apsolutno zaboravite, ako ne zbog masnoća onda zbog štetne količine soli, ali i nitrata te nitrita koji su štetni.

Što se govedine tiče izbor je nešto veći. Kod goveda je problem što jedan dio životinje donosi poprilično masnoće, dok je drugi itekako kalorijski gledano prihvatljiv. Dakako, za početak bi bilo bolje kupovati goveđe (ali i ostala mesa) meso koje je iz domaćeg uzgoja i dakle hranjeno travom i prirodnom stočnom hranom jer će ono imati kvalitetnije meso s daleko manjim postotkom kolesterola i više omega 3 masnih kiselina u sebi.

Najjednostavnije, obratite pozornost na izgled komada mesa. Ako je protkan bijelim dijelovima te podsjeća na mramor ima više manoće u sebi i taj komad preskočite. E sad, tu je kvaka. Ti se dijelovi, gledano s aspekta gastronomije, itekako cijene jer su po završetku kuhanja vrlo mekani, sočni i ukusniji. Komadi mesa koji nisu protkani masnoćom su vaš izbor, a upravo zbog manjeg postotka masti neće biti u toj mjeri mekani za vrijeme jela.

Goveđa pečenica/biftek, rozbif i dijelovi buta su hit, ostalo je kalorijski gledano, $hit. Jede li vam se mljeveno meso, birajte te malo masne dijelove mesa te ih za kuhanja malčice pojačajte zdravim izvorima masnoća poput sezamovog, maslinovog, kokosovog ulja te ghee maslaca.

Kada pričamo o slatkom malom janjetu, držite se kotleta.

Što se peradi tiče pileće bijelo meso kao i ono pureće visoko kotiraju na listi nemasnih mesa. Sirova pileća prsa bez kože na sto grama sadrže tek nešto više od četiri grama masnoće, a tu negdje su i pureća prsa. Ostala perad poput patki ni nemaju bijelo meso tako da su u startu prekrižene i time spašene, bar od strane onih koji žive zdravo.

Riba, plava ili bijela je super fina i zdrava, no ako pričamo o omjeru bjelančevina naspram masnoća, tada bijela riba uvjereno odnosi pehar jer na sto grama bijelog ribljeg fileta ide tek 1.7 grama masnoće, naspram četrnaest koliko se, primjerice nalazi u filetu lososa. E sad, losos ima hrpu omege 3 tako da tu smijemo i trebamo napraviti kompromis.

Svakom mesu prije kuhanja odrežite masne dijelove i nemojte ga prepeći. Sasvim je svejedno da li pečete ili roštiljate komad goveda, svinjetine, peradi, ribe, svaki oblik mesa će na visokoj temperaturi biti prepun kancerogenih spojeva (PAH i HCA spojevi) koji nastaju kada se hrana prekuha ili izgori. Zato uvijek pazite da nema vatre i dima na mesu dok pečete, da su svi masni dijelovi uklonjeni. Pougljene dijelove izrežite. Meso marinirajte i često okrećite.

Porcije neka budu cca 115 grama sirovog mesa što se kuhanjem spusti na 85, tj. veličine špila karata. Više od toga vam po obroku nije potrebno.


Propustili ste