Svakidašnje stvari za koje znamo kako funkcioniraju i smatramo da su postojale oduvijek – ipak su imale svoj početak u prošlom i pretprošlom stoljeću. Njihovi pronalazači nisu slavni kao Tesla ili Edison, ali ovog im je proljeća američki izumiteljski Hall of Fame otvorio svoja vrata

Walter Hunt
ZIHERICA

Daleko prije nego što je postala nezaobilaznim modnim detaljem izvornih punkera, ziherica je imala (i još ima) izuzetno važnu uporabnu vrijednost. Osmislio ju je 1849. Walter Hunt, pravi meštar od patenata iz New Yorka, zakrenuvši u svom uredu komad žice. Nakon što je registrirao patent, prodao ga je za 15 dolara, misleći da spojena savijena žica neće stvoriti neki profit. Greška. Ziherica se udomaćila u modnoj industriji, a njezin dizajn predstavljao je revoluciju za svoje doba. Premda je, ponajviše zbog ziherice, Walter Hunt prepoznat kao velik izumitelj, nije dočekao pljesak na otvorenoj sceni – umro je deset godina nakon svojeg najpoznatijeg otkrića.

Beulah Henry
APARAT ZA SLADOLED

Beulah Henry, rođena u gradu koji je opjevao Chuck Berry (Memphis, Tennessee) 1887. zaradila je nadimak Lady Edison zbog svoje dugotrajne izumiteljske karijere. Do smrti 1973. godine kreirala je 110 stvarčica i prijavila 49 patenata. Prvi patent prijavila je 1912. godine – bio je to vakuumski zamrzivač za sladoled. Zatim je patentirala šivaći stroj bez kalupa, torbicu za nošenje priručne odjeće, spužvu punjenu komadićima sapuna za djecu i još nekoliko izuma. Bila je jedna od prvih žena kojoj su pronalasci donijeli profit. Do svoje 37. godine bila je predsjednica dviju tvrtki. Nakon prvih uspjeha preselila se u New York – i slovila kao ekscentrična osoba. Nikad se nije udala, u slobodno vrijeme je slikala i pisala, a većinu novca ostavila je udrugama za dobrobit životinja.

Garret Morgan
ŽUTO SVJETLO NA SEMAFORU I ZAŠTITNA MASKA

Samouki i multitalentirani Garret Morgan rođen je u Kentuckyju 1887. godine. U svojim dvadesetima eksperimentirao je s ronilačkom opremom, a 1914. izumio je zaštitnu masku za vatrogasce, koji su izloženi smrtonosnim toplinskim uvjetima. Ta je maska zapravo prvi prototip plinske maske, koja je pravu primjenu doživjela 1916. godine kada su 32 rudara zaglavila u zatrpanom tunelu, a do njih se nije moglo od dima, prašine i otrovnih plinova. Morgan i neki dobrovoljci stavili su maske na glavu i spasili mnoge živote. Morgan je na umu imao i bolju kontrolu prometa na urbanim prometnicama. Semafori pogonjeni plinom u uporabi su bili od 1868., ali imali su samo dva svjetla. Morgan je uvidio potrebu za trećim, žutim svjetlom na semaforu, napravio je pokus 1923. – i ideju prodao General Electricu za 40.000 dolara.

Samuel Colt
REVOLVER

Ono po čemu će izum Samuela Colta biti upamćen jest činjenica da je dizajniran tako da ga može koristiti svekoliko pučanstvo. Do 1839. revolveraši su svoje oružje mogli dobiti izrađeno isključivo u kućnoj radinosti. U Americi, u to doba, potreba za oružjem bila je velika kao i danas. Colt je dizajnirao pištolj koji se mogao proizvoditi strojno i tako pokrenuo tvrtku Colt Armory. No ubrzo je propao. Drugi su učili na njegovim greškama, pa se posao razvijao. Ipak, zahvaljujući svome patentu, kad je 1862. godine umro, njegovo je bogatstvo procijenjeno na vrtoglavih 15 milijuna dolara.

Dr. Robert Adler
DALJINSKI UPRAVLJAČ

Austrijski znanstvenik dr. Robert Adler u pedesetima je razmišljao kako da jednostavno ukloni dosadne TV reklame s ekrana. Kao uzor mu je poslužio daljinac nazvan Lazy Bones, koji je žicom bio priključen na televizor. Adler je iskoristio Teslinu ostavštinu i kreirao bežični daljinski upravljač, nazvavši ga Space Command. Radio je u američkoj tvrtki Zenith Radio Corporation, a patentirao je više od 180 izuma, među ostalima i SAW tehnologiju, koja se koristi na uređajima sa zaslonom osjetljivim na dodir.

John Deere
PLUG

Krojačev sin John Deere bankrotirao je 1836. i iz Vermonta krenuo u Illinois, u potragu za boljim životom, napustivši ženu i šestoro djece. Ondje je shvatio da se kovački posao razvija, a ono što mu je zapelo za oko bila je činjenica da proizvodnja plugova nije na nekoj zavidnoj razini. Deere je odlučio na plug aplicirati ono isto što je njegov otac radio s iglama: oštrije i ispoliranije igle dublje su ulazile u tkaninu. Fanatično polirajući i oštreći plugove, Deere je napravio pravi posao. Proizvodnja je krenula, Deere je izrađivao stotinjak plugova na godinu, obitelj mu se pridružila, a on je posao prepustio sinu Charlesu. Od 1912. krenuli su u proizvodnju traktora; traktor s plugom upravo je njihov izum.

Gail Borden Jr.
MLIJEKO U PRAHU

Prije nego što se 1851. počeo baviti izumima, Newyorčanin Gail Borden Jr. bio je istraživač i novinski izdavač. Ideja o potrebi mlijeka u prahu pala mu je na pamet tijekom jednog putovanja parobrodom, kad je bio užasnut činjenicom da mala djeca na putu umiru od gladi zbog nedostatka mlijeka. Otkrivši da mlijeko pod visokim tlakom stvara tanku, slatkastu supstancu koja može trajati godinama te da se na taj način može proizvesti kondenzirano mlijeko, tj. mlijeko u prahu – stvorio je odličan i praktičan proizvod, osobito dragocjen i vojnicima Sjevera tijekom Građanskog rata, koji je počeo deset godina kasnije.

Harvey Firestone
AUTOMOBILSKE GUME

Prva vozila imala su najprije drvene kotače, a zatim metalne. Bicikli su potom malo evoluirali, pa su imali najprije kožne, a potom gumene kotače koji nisu bili punjeni zrakom. Zračne gume prvi je izumio Škot John Dunlop 1888. godine, no gume kakve poznajemo danas djelo su Herveyja Firestonea, farmera iz Ohia, koji je iskustvo stjecao prije negoli je osnovao Firestone Tire and Rubber Company 1900. godine. On je shvatio da će vozila bolje prometovati ako se guma punjena zrakom još obrubi čvrstom gumom kako bi mogla bolje prianjati uz tlo. Henryja Forda, kreatora prvog automobila, upoznao je 1895., a deset godina kasnije Ford je svoje aute opremio upravo Firestoneovim gumama. Njih dvojica su s Thomasom Alvom Edisonom oformili The Millionaires’ Club (jasno je zašto), a zajedno su i ljetovali. Firestone je umro 1938.

Ferdinand von Zeppelin
CEPELIN

Čovjek po kojem je dobio ime njegov najveći izum, ali i po kome se nazvala jedna od najznačajnijih rock-grupa svih vremena (Led Zeppelin), bio je grof, a rođen je 1938. u njemačkom gradu Badenu. On je proizveo leteći balon (zračnu lađu zvanu i “dirižabl”, ali kod nas najpoznatiju kao “cepelin”) s metalnom konstrukcijom. Letjelica je imala mnogo neuspjelih polijetanja, a kad je četvrti model LZ-4 tijekom oluje udario u drvo i eksplodirao, grof Zeppelin je bankrotirao. No javnost je imala mnogo simpatija za njegov izum, pa je tako nastala zaklada Zeppelin, koja je skupljala novac za novi prototip letjelice. Ferdinand von Zeppelin umro je 1917. godine, ne dočekavši uspješne letove svojih balona, koji su u komercijalnu uporabu krenuli 1929. godine. Katastrofa Hindenburga 1937., kad je LZ 129 eksplodirao, pri čemu je poginulo 36 ljudi – značila je i kraj primjene te letjelice, osim u propagandne svrhe i za snimanje filma o Jamesu Bondu, Pogled na ubojstvo.

Margaret E. Knight
PAPIRNATE VREĆICE RAVNOGA DNA

Rođena u siromašnoj obitelji, Margaret E. Knight radila je u lokalnoj tvornici papirnatih vrećica. U jednom trenutku shvatila je da bi škartoci/škarnicli mogli biti mnogo korisniji kad bi imali ravno dno. Napustila je posao i osnovala 1870. Eastern Paper Bag Company. Dizajnirala je strojeve koji mogu rezati, lijepiti i ravnati papirnate vrećice, koje su time postale mnogo upotrebljivije za nošenje špeže/špeceraja. Negdašnja domaćica kasnije je kreirala još 90 izuma, od čega je patentirala 22 proizvoda. Već sa 12 godina, kad je radila u tekstilnoj tvornici, izumila je sigurnosnu kopču na tkalačkom razboju, koja se koristi i danas. Izumila je i dijelove strojeva za šivanje, ali budući da nije na vrijeme prijavljivala patente, nikad nije financijski uspjela oploditi svoj trud.

Clarence Birdseye
SMRZNUTA HRANA

Na svome putovanju u Labrador u Kanadi, kapetan Clarence Birdseye uvidio je da tamošnje žene ostavljaju hranu vani, na temperaturama ispod ništice, kako bi je održale svježom, te shvatio da namirnice stavljene na led zadržavaju i svoj originalni okus. Kad se vratio kući, osnovao je kompaniju koja se bavila proizvodnjom i prodajom aparata za smrzavanje hrane. Kad je krenuo posao, počeo se baviti i prodajom smrznute hrane, a prvi proizvod bili su mu riblji prutići. U takvom se obliku riba mogla brže smrznuti te dulje ostati svježom, a taj je proizvod i dan-danas prehrambeni hit.

Milton Bradley
STOLNE IGRE

Prije Rizika, Monopolyja i Čovječe, ne ljuti se, najpopularnija stolna igra bila je The Checkered Game of Life, koja je igračima omogućavala kretanje označenim poljima od dna prema vrhu. Kreirao ju je Milton Bradley, rođen 1836. u Maineu. Radio je u tvrtki koja je proizvodila željeznička prometala. No ideja mu je pala na pamet kad mu je prijatelj dao dječju stolnu igru, sličnu igri Čovječe, ne ljuti se. The Checkered Game of Life napravljena je po istom modelu, ali je uključivala kretanje po poslovnim i privatnim (ne)uspjesima. Igra je postala hit 1860. i prodana je u 40.000 primjeraka u godinu dana. Milton Bradley Company postala je izuzetno uspješna, a danas je dio tvrtke Hasbro, najvećeg svjetskog proizvođača stolnih igri i puzzlea.

Gideon Sundback
PATENTNI ZATVARAČ (ZIP)

Šveđanin Gideon Sundbäck promijenio je način na koji se ljudi odijevaju –unaprijedivši novi način zatvaranja hlača nazvan patentni zatvarač (u nas poznat i kao “ciferšlus”, “rajsferšlus” ili “zip”). Prvi patentni zatvarač osmislio je Whitcomb Judson, ali bio je prilično nezgrapan. No Sundbäck je umetnuo mnogo više zubaca, pa je nastao onakav zatvarač kakvoga su Rolling Stonesi stavili na omot albuma “Sticky Fingers”.Između Sundbäcka i Judsona nije zbog toga bilo nesuglasica; štoviše, sve je ostalo u obitelji jer je Sundbäck oženio Judsonovu kćer. Naziv zipper kasnije je ustoličila tvrtka BF Goodrich 1923. godine, a japanska tvrtka YKK zauzela je tržište proizvodeći 1934. godine tisuće patentnih zatvarača na dan. Patentni zatvarač najprije je bio popularan u djece, čije su se ručice teško snalazile s gumbima, ali 1937. godine postao je najpopularniji način zakopčavanja hlača.

Linus Yale Jr.
PRAVA BRAVA

Sin bravara i izumitelja Linusa Yalea, koji se također zvao Linus Yale, okušao se najprije kao crtač portreta, a onda je krenuo očevim stopama. Preuzeo je tvornicu svoga oca u Shelburne Fallsu i usavršio cilindričnu bravu koju je izumio njegov otac, a potom ju je patentirao. Brava koristi maleni ključ s nazubljenim krajevima koji je otključava ako je smješten u pravu poziciju. Linus Yale Jr. nije dugo uživao u slavi i novcu: umro je od srčanog udara na poslovnom putu nedugo nakon što se njegov proizvod počeo masovno proizvoditi. Pravi novac zaradio je njegov poslovni partner Henry Towne, a ova brava još je uvijek najpopularniji sigurnosni uređaj u domaćinstvima.

Douglas Engelbart
RAČUNALNI MIŠ

Svoj patent iz 1970. Douglas Engelbart opisao je kao “indikator X-Y pozicije za ekranske sustave”. Gotovo četrdeset godina kasnije ovaj izum poznat je svima kao – miš. Na početku je miš imao drvenu školjku s dva metalna kotačića, a uspio je transformirati računala – od specijaliziranih strojeva, kojima znaju upravljati jedino ljudi u bijelim kutama, u nezaobilazan dnevni alat za svakoga. Na tipkovnici postoji više stotina načina da nešto krene u pogrešnom smjeru, a s mišem je sve mnogo jednostavnije. Za svoj izum Engelbart je dobio Lemelson-MIT nagradu vrijednu 500.000 dolara. To je najveći iznos dodijeljen za neki izum.

Robert N. Hall
MAGNETRON
Kao esencijalni dio mikrovalnih pećnica, magnetron je umnogome ubrzao proces kuhanja. Kreator visokoenergetskih valova u samo par minuta pretvorit će jeftino gotovo jelo u ukusan obrok. Fizičar Robert N. Hall radio je u General Electricu u New Yorku. Magnetron je originalno izumljen tijekom Drugog svjetskog rata kako bi nadmudrio neprijateljske radare 1945. Uređaj je Hallu poslužio da u dokolici napravi kokice, a ostalo je povijest. Osim toga, Hall je unaprijedio tehniku laserskog čitanja kompaktnih diskova i tako dao zamah diskografskoj industriji u drugoj polovici osamdesetih.

Josephine Cochran
PERILICA POSUĐA

Pranje posuđa bez perilice danas je noćna mora svake domaćice, a prva žena kojoj se smučilo od ručnog pranja posuđa – bila je bogata i živjela krajem 19. stoljeća. Nakon zabava koje je Josephine Cochran organizirala 1886. sluge bi morale oprati hrpu posuđa, pri čemu bi se neki komadi Josephininoga omiljenog porculanskog posuđa – razbili. Josephine je odlučila stati na kraj nepouzdanom ljudskom faktoru, pa je s prijateljem inženjerom krenula razrađivati ideju o stroju koji bi prao posuđe. Nakon što je izum napravljen, ponudila je proizvod hotelima i velikim restoranima 1893., ali odaziv nije bio osobito velik, te nije doživjela masovnu afirmaciju svog izuma. Umrla je 1913., a prve perilice posuđa krenule su u uporabu tek pedesetih godina prošlog stoljeća.