7 filmova koji zaslužuju veću ocjenu na Rotten Tomatoesu

Napravili smo mali izbor filmova za koje smatramo da nisu zaslužili loše kritike koje su ih pratile.

Pojedini filmovi pogode ukus i publike i kritike, ali ponekad se mišljenja gledatelja i kritičara u potpunosti razlikuju. Međutim, mnogi loše ocijenjeni filmovi s vremenom postanu kultni ili barem dobiju bolji status od onoga koji su imali u vrijeme premijere, a ponekad i sami kritičari godinama poslije promijene mišljenje (kao što je to, primjerice, napravio legendarni Roger Ebert u slučaju Istrebljivača). Kako se još uvijek nije smirila fama oko kritičarski omraženoga spektakla Batman protiv Supermana, koji s druge strane bilježi solidne rezultate na kino-blagajnama, odlučili smo napraviti mali izbor filmova za koje smatramo da nisu zaslužili loše kritike koje su ih pratile. Pritom smo se vodili ocjenom filmova na Rotten Tomatoesu, popularnome internetskom agregatoru filmskih recenzija, prema kojemu dobar film mora imati rezultat od najmanje 60 posto pozitivnih kritika.

Kuka (1991.)
Rotten Tomatoes: 30 %

Spielbergova revizionistička priča o odraslome Petru Panu ima svojih mana i nezgrapnih dijelova, ali riječ je o toplome, feel good filmu koji baš pristaje u vrijeme blagdana i praznika. Bonus su produkcijska raskoš, vizualni izgled filma i upečatljiva glazba staroga Spielbergova suradnika Johna Williamsa. Nakon ovoga filma sigurno nećete željeti odrasti!

Posljednji akcijski junak (1993.)
Rotten Tomatoes: 37 %

Početkom 90-ih Arnold Schwarzenegger bez sumnje je bio najveća akcijska zvijezda, ali onda se dogodio Posljednji akcijski junak koji je dočekan na kritičarski nož, a ni u kinima nije postigao spektakularne rezultate. Općenito, danas se smatra kako se ta zabavna postmodernistička zafrkancija na račun Hollywooda pojavila malo prerano i samim time ostala neshvaćena, ali film Johna McTiernana danas zasluženo uživa kultni status u određenim filmofilskim krugovima.

Na rubu horizonta (1997.)
Rotten Tomatoes: 24 %

Na rubu horizonta, jedan od najzanimljivijih horora devedesetih, naišao je na potpuno hladan prijem kod kritičara, premda će ga mnogi fanovi žanra uvrstiti među draža djela. Film u režiji Paula W. S. Andersona u početku djeluje kao svojevrsna kopija Aliena, ali zatim krene u nekom sasvim drugom smjeru, nižući bizarne, uznemirujuće, ali, u svakom slučaju, fascinantne prizore koji se ne zaboravljaju lako. Ako tražite SF horor koji će vas prepasti i uznemiriti – Na rubu horizonta svakako je dobar izbor.

Equilbrium (2002.)
Rotten Tomatoes: 38 %

Premda SF fanovi ističu Equlibrium kao jedan od boljih modernih distopijskih filmova, kritike to ni najmanje ne sugeriraju. Ljubitelji orvelovskih priča i futurističke estetike ovaj će film zasigurno pogledati više puta, a valja istaknuti i da je Christian Bale veoma upečatljiv u ulozi bezosjećajnoga provoditelja zakona koji s vremenom otkriva ljudsku stranu i kreće u borbu protiv opresivnoga sustava budućnosti.

Constantine (2005.)
Rotten Tomatoes: 46 %

Istina, Constantine uopće nije vjerna ekranizacija horor stripa Hellblazer, ali to ne znači da nije riječ o solidnome filmu. Uz impresivan vizualni stil i opipljivu atmosferu, ono što se posebno pamti je uvrnut nastup Tilde Swinton u ulozi anđela Gabriela, a i Peter Stormare u ulozi Sotone svakako je zabavna pojava.

Savjetnik (2013.)
Rotten Tomatoes: 34 %

Ridley Scott ponekad je miljenik kritičara, a ponekad baš i nije, a u slučaju Savjetnika dogodilo se ovo potonje. Kompleksni krimić pun vrhunskih glumačkih imena (Michael Fassbender, Cameron Diaz, Brad Pitt…) gotovo je jednoglasno ocijenjen kao pretenciozni promašaj, a neki su ga čak nazivali “odvratnim” ili “ružnim” filmom. Međutim, riječ je o filmu s izvrsnim glumačkim izvedbama (posebno prednjači Fassbender), zanimljivim dijalozima i mnogim upečatljivim scenama koje zaslužuju antologijski status. Po svemu sudeći, budući kult!

Samo Bog prašta (2013.)
Rotten Tomatoes: 40 %

Redatelj Nicolas Winding Refn privukao je prije nekoliko godina same hvalospjeve svojim filmom Drive, ali njegovo iduće djelo Samo Bog prašta dočekano je uglavnom na nož. Premda dijeli istoga glumca (Ryan Gosling) i sličnu estetiku kao prethodni film, Samo Bog prašta jednostavno nije “sjeo” ni kritičarima niti publici. Vjerojatno ih je odbila hladna atmosfera, nasilni prizori i spor ritam radnje. Ipak, riječ je o jednome poprilično unikatnom filmu s upečatljivim glumačkim izvedbama i vrhunski izrežiranim scenama, a uza sve to, vizualno i stilski izgleda besprijekorno.


Propustili ste