Unatoč naglom razvoju kojemu svjedočimo posljednjih nekoliko desetljeća i brojnim promjenama u načinu života koje je donijela informatička era s početkom u sedamdesetima, osmosatni (manje-više) radni dan ostao je standard u radnim odnosima. Može li princip ustanovljen u razdoblju industrijske revolucije udovoljiti potrebama suvremenoga radnoga procesa?

Uzmemo li u obzir trend samozapošljavanja u formi startupa, udio zaposlenih u manjim tvrtkama, promjene koje je u radni proces (ali i način razmišljanja) unijela informatizacija, kao i trenutačno stanje iskorištenosti potencijala radno sposobnoga stanovništva naše zemlje, lako je zaključiti da su promjene itekako potrebne.

8 sati rada, 8 sati rekreacije, 8 sati odmora

Veliki preokret u načinu rada dogodio se u vrijeme industrijske revolucije. Nove metode proizvodnje, poglavito mehanizacija, značajno su povećale proizvodni potencijal u odnosu na manufakturnu proizvodnju prethodnih razdoblja. Cilj što boljeg iskorištavanja naglo povećanih potencijala zahtijevao je zapošljavanje većeg broja radnika (pogodnima su se pokazale žene i djeca zbog mogućnosti isplaćivanja nižih nadnica). Njihov je radni dan trajao 10-16 sati, a radili su šest dana u tjednu. Krajem industrijske revolucije, točnije 1810. godine, velški je reformator Robert Owen počeo zagovarati 10-satni radni dan. Sedam godina poslije formirao je teoriju o 40-satnom radnom tjednu, odnosno poznati princip ‘’8 sati rada, 8 sati rekreacije, 8 sati odmora”. Unatoč Owenovoj teoriji u Engleskoj su 1847. žene i djeca dobili pravo na 10-satni radni dan, a Februarska revolucija je francuskim radnicima 1848. donijela 12-satni radni dan. Prosvjedi čartista u Engleskoj i netom ustanovljenih radničkih sindikata insistirali su na smanjenju radnoga vremena. Australija i Novi Zeland Owenov su princip prihvatile već 1850-ih, dok je u Europi i ostatku svijeta zaživio tek u 20. stoljeću. Godine 1914. Ford Motor Company uvodi 8-satni radni dan, uz udvostručavanje plaća radnicima. Nakon tih poteza, u periodu od dvije godine profit im je dvostruko narastao. Potaknute uspjehom Ford Motor Company i druge su tvrtke počele uvoditi 8-satni radni dan.

Ovaj kratki povijesni pregled pokazuje kako je 8-satni radni dan proizašao kao najefikasniji način gospodarenja tvornicama, a ne kao rezultat znanstvenih istraživanja.

Gospodarenje energijom, a ne vremenom

Jasno je, dakle, da je sustav “8+8+8” potrebno preispitati. Autor brojnih svjetskih bestselera, osnivač i CEO The Energy Projecta Tony Schwartz tvrdi: “Gospodarite energijom, a ne vremenom” (“Manage your energy, not your time”). Schwartz navodi četiri vrste energije koje ljudi trebaju svakodnevno usklađivati: fizička energija (koliko ste zdravi?), emocionalna energija (koliko ste sretni?), mentalna energija (koliko se dobro možete usredotočiti?) i duhovna energija (koji je vaš cilj, zašto radite to što radite?).

Ljudi, u skladu s prirodom, funkcioniraju ciklički. Naš je dan reguliran takozvanim cirkadijurnim ritmom prema kojemu je moguće odrediti koja su razdoblja u tijeku dana najpogodnija za koju aktivnost. Uz cirkadijurni, kronobiologija (znanost koja se bavi proučavanjem bioloških vremenskih ritmova) poznaje i ultradijurni ritam. Ultradijurni ciklus traje 90 do 120 minuta (dakle, u jednom cirkadijurnom ciklusu – 24h – izmijeni se 12 do 16 ultradijurnih). Prema ultradijurnom ciklusu određuju se faze sna (prema promjenama u cirkulaciji, lučenju hormona, broju otkucaja srca, treptaja), kao i razdoblja koncentracije tijekom dana. Ljudski mozak može biti fokusiran na određeni zadatak najviše 90 do 120 minuta, nakon čega mu je potrebna pauza od 20 do 30 minuta kako bi se povratio u stanje optimalne usredotočenosti.

Zato bi, umjesto da razmišljamo “Što mogu napraviti u 8 sati radnoga dana?” bilo bolje postaviti pitanje “Što mogu napraviti u 90 minuta?”

Ključ uspjeha: fokus

Dakle, ako ste na poslu 8 sati, podijelite to vrijeme u 4-5 perioda od 90 minuta (s pauzama). Zadatak koji trebate obaviti taj dan “razlomite” u 4-5 manjih zadataka koje možete obaviti u 90 minuta. Tih 90 minuta u potpunosti iskoristite za izvršavanje tog ‘’manjeg zadatka’’, bez distrakcija. Isključite notifikacije, ne provjeravajte e-mail, ograničite si broj otvorenih tabova u internetskom pregledniku. Nakon 90 minuta napravite pauzu. Prošećite, pročitajte nekoliko poglavlja knjige, provjerite e-mail, pojedite nešto, odspavajte. Navečer napravite plan za idući dan, podijelite zadatak koji trebate obaviti u manje, smislene cjeline koje ne izgledaju tako zastrašujuće kao “8 sati rada” pa će vam biti lakše uhvatiti se u koštac s njima. Ne preskačite pauze jer su one ključne za održavanje optimalne razine usredotočenosti, koja je pak nužna za obavljanje zadatka koji ste si odredili.

Primjenjujete li već ove tehnike u svom radu? Imate li neku svoju metodu za poboljšanje efikasnosti na poslu?