Malo drugačiji jelovnik

Biti vegan, barem na koji mjesec, postaje stvar prestiža. U bezvremenskoj potrazi za svetim gralom dugovječnosti i svega što ona nosi sa sobom (snagu, zdravo tijelo, bolji izgled itd.) pridružili su nam se i celebovi poput Brada Pitta, Jennifer Lopez i Beyoncé. Jurica savjetuje zašto, kada i kako postati vegan, bilo u nekoliko obroka tjedno, bilo na duže staze. Učinite nešto dobro za svoje tijelo!

Što se prehrambenih navika tiče, biti vegan znači ne jesti meso, ribu i morske plodove, jaja, mlijeko i mliječne proizvode (sirevi, jogurti, namazi, maslac i sl.), med i druge pčelinje proizvode.

Gledamo li ostale aspekte života, veganstvo uključuje izbjegavanje kožne obuće i odjeće, krzna, vune, svile te svih kozmetičkih, ali i proizvoda za čišćenje kućanstva koji bi mogli sadržavati životinjske sastojke. Primjerice, možda niste znali da neka sredstva za uklanjanje tvrdokornih mrlja sadrže žuč goveda.

Odrasli smo sa slikom vegetarijanca (oni mogu jesti jaja, mliječne proizvode i med) i tog velom mistike obavijenog vegana kao eteričnim, blijedim i tananim pojedincima koji kao da nečujno levitiraju iznad zemlje. U doba globalne povezanosti internetom i svim gadgetima svakodnevno spoznajemo da je to daleko od istine. Odnosno nije daleko od istine govorimo li o ljudima koji jedu loše bez nutritivnog balansa, a takvih ima, složit ćete se sa mnom, na svim stranama prehrambenih dimenzija.

Osobno poznajem nekolicinu ljudi, muškaraca, koji odmalena jedu isključivo meso, mliječne proizvode, kruh, tjesteninu i rižu, a od povrća za njih postoje jedino krumpir, gljive, rajčica (isključivo u obliku kečapa) i poneki suhi začin, poput origana, i to na svježe pečenoj pizzi. Ta nekolicina koja mene okružuje uglavnom je zdrava, barem ako mislimo na ove do navršene četrdesete, no i oni, poput onih tajanstvenih vegetarijanaca od maloprije, izgledaju nekako sivkasto, a mnogo njih ima neobične, često tamnije podočnjake.

S druge strane, poznajem i neke zaklete vegetarijance koji izgledaju vrlo podbuhlo, doslovce kao da će im lica prsnuti. Dobar dio njih, kao i onih zakletih alfa-mužjaka iz prethodnog paragrafa, ima zdravstvenih problema i pati od viška kilograma. Tu se oba ekstrema susreću jer oba unose previše masnoća (životinjske i biljne), ugljikohidrata (šećeri, škrob) i daleko previše tvornički proizvedene i obrađene, nerijetko gotove hrane koju zdrava prehrana, kojeg god smjera bila, ne bi smjela sadržavati.

Od 2005. do 2008. prvi put sam odlučio prestati jesti meso i ribu zbog zasićenja u svakodnevnoj prehrani, jer sam zbog vrlo aktivnog stila života svakodnevno konzumirao pola kilograma mesa. Tada nisam jeo izbalansirano kao danas, a i u sredini koja je bila pretežno fokusirana na svejede bilo je urnebesno teško naći ukusan i nutritivan obrok kako izvan, tako i unutar okvira vlastite kuće. Takva je prehrana istodobno predstavljala žongliranje i brojne kompromise, prije svega promatramo li je kroz prizmu financija jer, budimo realni, kod nas je hrana vrlo skupa, čak i astronomski skupa uzmemo li u obzir razmjer plaća i računa.

Istodobno mi je bilo luckasto po dućanima gledati vegetarijanske i veganske proizvode poput kobasica, salama, mljevenog ”mesa” od soje i sejtana. To je taj bizarni moment… Ako netko odluči ne jesti meso, čemu onda hrana koja se trudi po izgledu, mirisu, okusu i teksturi biti što bliža mesu? Uostalom, soju, osim tempeha, misa i soja umaka, ionako bi trebalo apsolutno izbjegavati, a nije ni sejtan daleko, pa je time izbor bio još manji.

Krajem prošle i početkom tekuće godine donio sam novogodišnju odluku da ću ponovno prestati jesti meso. No ovoga puta ne zbog zasićenja tom hranom, već zbog činjenice da u nekim tvorničkim pilećim i purećim proizvodima (meso, naresci i sl.) koji se kod nas prodaju može biti antibiotika, steroida i sl. Također se radi o životinjama koje žive u groznim uvjetima i koje se hrane GMO hranom, koju nitko od nas ne bi stavio u usta ili dao svojim životinjama. Osim svih tih otrova, zamislite samo koliko je stresa i adrenalina proživjela životinja koju ćete pojesti.

Kupovina mesa kod malih prodavača koji imaju obiteljska gospodarstva i certifikate o ekološkom uzgoju mesa nažalost mi ne dolazi u obzir jer je preskupa, posebice za moje dnevne potrebe određenih nutrijenata.

Uz brojne Facebook stranice i blogove prepune recepata i savjeta, vegetarijanska i veganska prehrana predstavlja svakodnevno planiranje, ali i veselje jer više ne morate ovisiti o dosadnoj lokalnoj ponudi koja se nije previše promijenila, ne računamo li nekoliko restorana na razini cijele države u kojima se može pojesti nešto drugo osim mesine, pizze, tjestenine ili pak silnih pekara. Neki lanci drogerija i supermarketa prepoznali su dio tržišta pa se sada izbor namirnica nešto povećao i cjenovno spustio, premda je to i dalje daleko od idealnog.

Svakodnevna prehrana koju bih svakome preporučio uključuje svježe skuhana ili sirova jela od povrća i voća, posebice lisnatog povrća, cjelovitih žitarica (sa ili bez glutena), grahorica poput graha, leće, graška, slanutka, sjemenki i oraščića, te dozirane količine zdravih masnoća.

Čak i ako se ne želite odreći mesa i ribe, jedite ih jednom do eventualno dvaput tjedno, što će biti sasvim dovoljno uz balansirane vegetarijansko/veganske obroke koji podrazumijevaju porciju lisnatog i korjenastog povrća, nešto voća, porciju leće ili drugih grahorica, porciju integralne riže i recimo žličicu maslinovog ulja. Mliječne proizvode, jedete li ih, kupujte provjereno ekološke, a oni mogu dodatno olakšati vegetarijansku prehranu.

Ovako biste mogli, osim novčane uštede, spasiti okoliš i koju životinju, odnosno poručiti uzgajivačima da želite jesti zdravo meso humano tretiranih životinja.


Propustili ste