Nostalg-i-ja: Futura ili odrastanje jednog SF fana

Futura je časopis koji je odigrao snažnu ulogu u popularizaciji SF žanra na ovim prostorima tijekom devedesetih i ranih “nultih”.

Unatoč mnogim ekonomskim i financijskim izazovima, u Hrvatskoj se nekim čudom uspjela održati tradicija izdavanja SF časopisa koja je započela tamo negdje davne 1976. godine kada je na kioscima osvanuo prvi broj legendarnog Siriusa. Nakon njega uslijedila je Futura, a zatim Sirius B koji je nedavno dogurao do 31. broja. Osim Siriusa B, trenutačno dvaput godišnje izlazi i književni časopis za znanstvenu fantastiku Ubiq koji će uskoro dobiti jubilarni 20. broj.

Zahvaljujući navedenim publikacijama, domaći ljubitelji SF-a uvijek su bili više-manje u dodiru s trendovima u žanru, kao i dobrim starim klasicima, a ne zaboravimo i da su pod njihovim okriljem stasali mnogi hrvatski pisci SF-a i fantastike. I dok sam se s (prvim) Siriusom upoznao tek godinama nakon njegova gašenja, Futura je počela izlaziti baš u vrijeme mog odrastanja i samim time je snažno utjecala na moj čitalački ukus, kao i formiranje stava o tome što predstavlja dobar SF.

Pojavivši se 1992. godine, Futura je bio entuzijastičan projekt male izdavačke kuće Bakal, a kroz časopis je tijekom godina prodefiliralo pet urednika: Vlatko Jurić-Kokić, Krsto A. Mažuranić, Mihaela Velina, Davorin Horak (sadašnji urednik Siriusa B) i Milena Benini. Futuru je 2001. godine preuzeo Strip agent, a od 2004. godine do kraja desetljeća izlazi neredovito, zaustavivši se u konačnici na 131. broju.

Futura mi je privukla pažnju još kao klincu osnovnoškolcu kojem su bile fascinantne sve one naslovnice sa svemirskim brodovima, robotima i čudnim stvorovima s nekih drugih svjetova. Međutim, džeparac mi tada nije dopuštao puno više od listanja novog broja na kiosku (i to onda kada bi mi se sumnjičava teta prodavačica smilovala).

Futuru sam počeo redovito čitati u srednjoškolskim danima kada sam uspio nabaviti i većinu starijih brojeva – i bila mi je uistinu pravo otkriće. Premda sam već tada bio zagriženi fan SF literature, moj domet su uglavnom bili dobri stari klasici – Arthur Clark, Isaac Asimov, Robert Heinlein i ostala ekipa koja je žarila i palila žanrovskom scenom pola stoljeća ranije. Doduše, Futura nije zazirala od starijih priča, ali s vremenom se urednička politika počela sve više oslanjati na suvremenu produkciju i moderne pisce. To je bilo nešto sasvim drukčije i po osobnom mišljenju – bolje!

Najveći heroji pisanoga SF-a više mi nisu bili Clarke i Asimov, već neka sasvim druga imena kao što su Robert Reed, Greg Egan, Terry Bisson, Kristine Kathryn Rusch ili Michael Swanwick. Njihov stil bio je izbrušen, ideje svježe i nerijetko kontroverzne, a likovi opipljivi, fascinantni i krajnje ljudski. Uz Futuru se istovremeno razvijala i nova generacija hrvatskih žanrovskih pisaca, poput Aleksandra Žiljaka, Darka Macana i Tatjane Jambrišak, čije su se priče nerijetko mogle stati uz bok inozemnim pandanima.

Futura je imala i zanimljiv magazinski sadržaj, poput Glambrlje, duhovite kolumne Krste A. Mažuranića, ili Shookbooka Zdeslava Benzona koji se redovito osvrtao na zbivanja u burnom žanrovskom književnom svijetu. U časopisu je izlazio i zgodan jednostranični strip Sjena Ninoslava Kunca, a kasnije ga je zamijenio uskrsli Macanov Bočko koji svoje korijene vuče još od vremena Siriusa.

Časopis je u konačnici odigrao snažnu ulogu u popularizaciji SF žanra na ovim prostorima tijekom devedesetih i ranih “nultih”, a i danas je redovito na meti kolekcionara u potrazi za starim brojevima. Kada se idući put nađete u blizini uličnih prodavača starih magazina ili u nekom boljem antikvarijatu, svakako nabavite primjerak Future. Zapravo, što više njih.

***
Nostalg-i-ja je rubrika u kojoj se naši autori prisjećaju stvari iz domene pop-kulture koje su obilježile njihovu mladost i odrastanje.


Tomislav voli filmove, knjige i pop-kulturu. Latentni skriboman.

Propustili ste