Kao i puno toga u modernoj kulturi, priča o ILM-u počinje sa Ratovima zvijezda. U vrijeme kada je George Lucas počeo raditi na prvom filmu svoje slavne sage pojavio se veliki problem – tehnološka rješenja za realizaciju njegove vizije jednostavno nisu postojala. Čak ni studio 20th Century Fox, koji je upravljao produkcijom filma, nije više imao svoj odjel za efekte, pa je Lucas bio primoran snaći se kako zna i umije. George je tako u svibnju 1975. godine u kalifornijskom skladištu pokrenuo tvrtku Industrial Light & Magic, okupivši niz mladih stručnjaka, umjetnika i inženjera čiji je zadatak bio napraviti neviđene specijalne efekte za film u koji je tada malo tko vjerovao.

Ključni čovjek u timu bio je John Dykstra koji je za potrebe uprizorenja dinamičnih svemirskih bitki izumio inovativnu kameru upravljanu računalom – Dykstraflex, koja mu je poslije donijela i posebnog Oscara. Međutim, Dykstra je često ulazio u razmirice s Lucasom zbog prekoračenja rokova i rastućih troškova, a nakon završetka produkcije napustio je kompaniju i više nije sudjelovao u radu na kasnijim nastavcima franšize.

Nakon što je cijeli projekt uspio izdržati teret pritisaka producenata, prekoračenja budžeta i tenzija u ekipi, Ratovi zvijezda su ugledali svjetlo dana u svibnju 1977. godine i pokazali kako je ILM napravio odličan i blago rečeno – revolucionaran posao.

Lucasova space opera predstavila je dinamičniji i uzbudljiviji prikaz svemira na filmskome platnu, koji je i danas uglavnom izdržao test vremena, a ILM je nakon Ratova zvijezda i nastavka Imperije uzvraća udarac, počeo dobivati angažmane i na drugim velikim projektima. Već početkom osamdesetih kompanija je počela eksperimentirati s digitalnim efektima, a rezultat toga bila je sekvenca vizualizacije “projekta Genesis” u hitu Zvjezdane staze II: Khanov bijes koja je nagovijestila u kojem smjeru će jednoga dana krenuti filmska tehnologija.

ILM je zaslužan i za prvi računalno generirani “humanoidni” lik na filmu – staklenog viteza u Avanturama mladoga Sherlocka Holmesa (1985.), dok je u Willowu (1988.) tvrtka pokazala potencijale tehnologije morphinga koja omogućuje uvjerljiv prikaz preobrazbe lica i oblika. Lucasova kompanija napravila je i pravu digitalnu revoluciju u tehnički zahtjevnim filmovima Jamesa Camerona – Bezdan (1989.) i Terminator 2: Sudnji dan (1991.), kreiravši vodeni vanzemaljski entitet, odnosno dobro poznatog “tekućeg” terminatora T-1000.

Međutim, sve to je bila tek priprema za prijelomni projekt  – Jurski park (1993.) Stevena Spielberga, koji je zapanjio gledatelje uvjerljivim dinosaurima, pokazavši da je računalna animacija dostigla neke sasvim nove razine nakon kojih više ništa neće biti isto.

Jumanji, Twister, Ljudi u crnom, Mumija, Specijalni izvještaj, Pirati s Kariba, prequel trilogija Ratova zvijezda, samo su neki od hitova iza čijih efekata stoje stručnjaci iz ILM-a, a od recentnih naslova valja spomenuti njihov rad na Osvetnicima: Doba Ultrona te Jurskom svijetu, četvrtom dijelu serijala o dinosaurima koji trenutno ruši box-office rekorde u svjetskim kinima. Kompanija je naravno angažirana i na novom nastavku Ratova zvijezda – The Force Awakens, čija premijera se očekuje u prosincu ove godine.

U međuvremenu, Industrial Light & Magic je prešao u vlasništvo megakorporacije Walt Disney, nakon što joj je Lucas 2012. godine prodao svoju matičnu tvrtku LucasFilm za 4 milijarde dolara, a lani je otvorena i londonska podružnica ILM-a, u kojoj su se, primjerice, radili efekti upravo za nastavak Osvetnika.

U četiri desetljeća postojanja ILM je imao prste u više od 300 filmova, napravio brojne pionirske poteze te dosad osvojio 15 Oscara za najbolje vizualne efekte i 28 priznanja za znanstvena i tehnička postignuća. Sasvim slobodno možemo reći da bi bez ILM-a moderni Hollywood izgledao potpuno drugačije – možda originalniji, “ozbiljniji” i sa manje spektakala i franšiza, ali se vjerojatno danas ne bismo tako dobro zabavljali u kinima.