Zašto volim igrati Pokémon GO
- 22. rujna 2016.
- #pokemon go — #proširena stvarnost
Negdje krajem lipnja, ako se dobro sjećam, prijateljica mi je rekla za Pokémon GO, igru koja se tada za Android telefone mogla preuzeti samo putem linka, ali još ne preko Google Playa. Sve to bilo mi je malo sumnjivo, ali volim isprobati nove stvari tako da nisam mogla odoljeti. Skinula sam igru i bila iznenađena time što se u njoj prikazuju sve ulice Zagreba, a Pokémoni pojavljuju čak u mojoj sobi. Pokémone nisam nikad gledala na televiziji, ali znam za njih. Međutim, nije me zarazila tema igre, već sam način igranja i proširena stvarnost koju inače ne nudi baš toliko aplikacija.
Ubrzo nakon toga, Pokémon GO počeli su igrati gotovo svi, a pomama za igrom postala je toliko smiješna da nisam bila sigurna jesam li uzbuđena zbog nje same ili svih ljudi koji je igraju. Sve one koje sam molila da prošećemo gradom umjesto sjedenja po kafićima, sada su rado hodali u nadi da će pronaći nekog rijetkog Pokémona.
Večeri smo provodili na Zrinjevcu gdje se svakoga dana kod lijeve fontane (ili desne, ovisi s koje strane gledate) okupljalo pedesetak ljudi koji su se družili na travi loveći Pokémone. Animirana bića privlačio je Lure koji se inače postavlja na Pokémon stopove, a prednost Zrinjevca je ta što je na malom i zgodnom prostoru imao tri Pokémon stopa na kojima je Lure bio upaljen kad god bih tuda prolazila.
Najljepše je bilo vidjeti ne djecu, već ljude od 20 i više godina koji provode večer na Zrinjevcu ili klupi u kvartu loveći Pokémone. Kafići su polako počeli privlačiti ljude praveći fore o Pokémonima, a neke trgovine kupile su Lureve i Pokémone kako bi ljudi kod njih provodili što više vremena.
Nakon nekog vremena, zasitila sam se igre, ali sam je nastavila igrati fascinirana popularnošću koju je postigla među ljudima oko mene, kao nijedna igra do sada. Sigurna sam da je razlog tome jedinstveno iskustvo proširene stvarnosti, jer ljudi su sada mogli istražiti svoj grad i saznati nešto više o njemu – bez da ih netko na to tjera i moli.
Pokémon GO je za manje od dva mjeseca imao preko 20 milijuna dnevno aktivnih igrača, prosječno vrijeme igranja iznosi oko 26 minuta po korisniku, a igru najviše koristi muška populacija od 21 do 27 godina. Pojavljivali su se mnogi komentari kako se igra ne preporučuje jer može prouzročiti razne nesreće zbog nepažnje i gledanja u mobitel tijekom vožnje ili šetnje. Međutim, malo je suludo optuživati igru za tako nešto, jer potencijalno bilo koja aplikacija može prouzročiti nesretni događaj ako smo nepažljivi i na život gledamo olako.
Sigurna sam da je Pokémon GO revolucija u igranju, ali i da nam tek stižu neke nove igre koje bi mogle postići barem približnu popularnost. Najbolje od svega je što su neke tvrtke prepoznale marketinški potencijal igre, premda on još ni izbliza nije u potpunosti iskorišten. Raduje me to što nas u budućnosti tek čekaju ovakve aplikacije i što će tehnologija omogućiti potrošačima i korisnicima da dožive neko prošireno/dodatno/ljepše iskustvo prilikom korištenja usluga i proizvoda širom svijeta. Pokémoni su pokazali da je iskustvo korisnika ono koje pobjeđuje kada je takvo iskustvo na prvom mjestu.