Cijeli svijet prolazi kroz veliku gospodarsku krizu koja je, unatoč nazivu, zahvatila i ostale sfere naših života. Novac je važan faktor koji utječe na kvalitetu života ljudi, a time i na njihovu sreću, stoga ne čudi da su ljudi u ovo doba gospodarske krize uglavnom nesretni i nezadovoljni. Svoje nezadovoljstvo, barem Hrvati, izražavaju kad i gdje god im se pruži prilika, pa tako nerijetko u informativnim emisijama na televiziji vidimo slučajne prolaznike kako kukaju i jadikuju nad svojom tužnom sudbinom, lošim odlukama Vlade, imaju crno viđenje budućnosti i čine se vrlo nesretni.

Možda urednici spomenutih informativnih emisija odabiru upravo svjedočanstva tih prolaznika, a ne onih vedrih i pozitivnih, ali učestalim gledanjem takvih emisija na različitim televizijskim programima stječe se dojam da vedrih i pozitivnih prolaznika niti nema. Nije potrebno naglašavati koliku ulogu igraju mediji u oblikovanju javnoga mišljenja pa nije neobično da su ljudi većinom ogorčeni, depresivni, letargični i općenito negativnoga stava. Pogledamo li, primjerice, komentare članaka na većini (news) portala, teško da ćemo naići na bilo što drugo osim loših kritika, nezadovoljstva i vrijeđanja. (Nadam se da neće biti isti slučaj s ovim člankom!:))

Burson-Marsteller, vodeća svjetska firma za globalne komunikacije i odnose s javnošću predstavila je istraživanje Twiplomacyja, koje pokazuje kako predstavnici vlada širom svijeta koriste društvenu mrežu Twitter. Vlada Republike Hrvatske visoko je rangirana, nalazi se među 25 najbolje povezanih vlada i njihovih predstavnika u svijetu.

Po mentionima (odgovorima drugim tviterašima) naša je Vlada prva u svijetu! Ovi podaci su uistinu hvalevrijedni: komunikacija državne vlasti i njezinih građana vrlo je bitan element u dobrom funkcioniranju svake države, ali kako se ovaj naizgled pozitivan podatak o ”dobroj komunikaciji” manifestira u Hrvatskoj? Poželite li na službenoj Facebook stranici Vlade Republike Hrvatske pronaći koji dobronamjerni komentar ili možda prijedlog kako unaprijediti situaciju u kojoj se nalazimo, morat ćete se dobro potruditi jer sve vrvi od sarkastičnih komentara na račun političara, funkcioniranje školstva, zdravstvene skrbi, mirovine, nezaposlenosti. Stranica je zatrpana postovima koji svi od reda kritiziraju rad Vlade, državnih službi, lošu situaciju u državi i slično.

Svima nam je jasno da situacija u kojoj se nalazimo nije idealna, ali što činimo kako bismo je popravili? Žalimo se. Na nezaposlenost, loše uvjete, male plaće, korupciju. U Hrvate se uvukao neki negativan duh koji sve promatra cinično, s neodobravanjem, vidi samo ono što je loše i pronalazi zabavu u tome da ističe ta svoja zapažanja što je moguće većem broju ljudi. A gdje je veća publika nego na internetu?

Dugi, iterativni postovi koji opisuju tešku sudbinu koja je snašla autora posta te oštro napadaju Vladu ili neke njezine predstavnike, po mogućnosti s mnogo riječi napisanih tiskanim slovima, redovito dobivaju najviše lajkova, što pokazuje da se naš narod voli ljutiti, žaliti, verbalno napadati, upirati prstom i prenositi krivicu na one na koje ju je najlakše prenijeti. Ono što ne voli je preuzeti odgovornost za situaciju u kojoj se nalazi, prihvatiti je takvu kakva jest i potražiti način kako je popraviti.

Istina, situacija je teška, država nam se još k tome nalazi pod teškim teretom korupcije i razumljivo je da narod gubi vjeru u one koji su državu vodili u tom smjeru. Ali tko je te ljude izabrao? Nije li Hrvatska demokratska parlamentarna republika? Svatko treba preuzeti kontrolu nad svojim životom, a ne rezignirano dići ruke od svega i čekati da drugi riješe njegove probleme, pa ih napadati kad ih ne rješavaju dovoljno brzo ili uspješno.

Premda se mnogima ne čini tako, svaki pojedinac svojim djelovanjem oblikuje stvarnost oko sebe. Svako izbjegavanje plaćanja poreza, svako švercanje u tramvaju, svaka ”mala prijevara” ima svoj odraz u društvu. ”Kontrolor me nije uhvatio, prevario sam sustav koji mene svakodnevno vara”, česta je racionalizacija. No što je posljedica? Društvo u kojemu svatko svakoga vara i svi gledaju kako još bolje prevariti onoga drugoga.

Svuda oko nas su crne prognoze, najavljeni kraj krize stalno se pomiče sve dalje i čini se da nam svijetla budućnost nezaustavljivo bježi. Ono bolje sutra, ono sunce iza oblaka neprestano odmiče i izgleda kao da nikada nećemo dočekati taj sretan dan kada će vijesti objaviti da je kriza gotova, da slijedi oporavak pa možemo započeti svoje nove, bolje živote, ojačani krizom koja je sada napokon iza nas. Do tada nam ne preostaje drugo nego čekati da se kriza riješi i da konačno možemo početi živjeti tim boljim životom. Ili?