Domaća elektro scena: Sisak je hrvatski Sheffield

Pokraj ušća Odre u Kupu i Kupe u Savu, na jugozapadnom rubu Panonske nizine smjestio se Sisak. Zbog plovnosti svojih rijeka sve do privatizacijskog kaosa 90-ih bio je važno trgovačko i industrijsko središte regije. Knez Ljudevit Posavski odavde je vladao svojom moćnom, ali kratkotrajnom državom, Josip Broz ovdje je izučio bravarski zanat, a sisačka željezara i rafinerija na svom vrhuncu zapošljavale su na desetke tisuća radnika.

Danas se za Sisak u medijima rijetko čuje i to uglavnom kada izbije neki ekološki incident. Malo je onih koji znaju da ovdje, osim azbesta i naftnih mrlja, postoji mala, ali glasna elektro scena. Štoviše, prema koncentraciji elektro projekata Sisku nema ravnog u bližoj i daljoj okolici, pa je zbog glasnoće i svog specifičnog povijesnog naslijeđa dobio nadimak ”hrvatski Sheffield”.

Baš kao i onaj britanski, hrvatski Sheffield sivi je grad industrije, dimnjaka i socijalnih stanova, ali s puno zelenila u svojoj okolici. Čelični je Sheffield (”Steel city”) upravo zahvaljujući sivilu i industriji iznjedrio dark elektro gigante 80-ih poput Cabaret Voltaire, Human League i Clock DVA, dok u ”željeznom gradu” Sisku, osim planetarno popularnih Bambi Molestersa, žive i djeluju elektro glazbenici čiji zvuk odzvanja po diskotekama diljem svijeta.

Nekolicina pojedinaca stoji iza gomile elektro projekata od kojih su najpoznatiji Disco Panonia i Florence Foster Fan Club. Potonji su prije nekoliko godina potpisali za dvije velike inozemne elektro etikete: brazilski Wawe Record i belgijski Romance Modern, a elektro Siščani često razvaljuju na podijima i festivalima diljem Europe. O specifičnoj sisačkoj elektro sceni popričali smo s Jasminom Jasom (aka Le Chocolat Noir), DJ-em, producentom i freakom, glavnom turbinom koja pokreće sisački elektro pogon:

”Za uspon scene zaslužni smo Zarkoff i ja koji brijemo na elektro od davnih dana. Nešto kasnije priključila nam se i Popsimonova. Tu je još i Cable BENDS Steel, on je old skuler, ne pušta često, uglavnom je zatvoren u studiju. Postoje i eksperimentalni projekti kakve rade Kristijan (Lunar Dawn) i Narajan (Narayan), ali to nije elektro u užem smislu. Malo nas je, ali radimo kontinuirano i povezali smo se s elektro ekipom iz Sarajeva, Beograda i Niša, s kojima smo do prije nekoliko godina dijelili Elektrana stage na Exitu.”

Disco Panonia

Jasminov glavni projekt je Disco Panonia, emisija na međunarodnom internetskom radiju Intergalactic FM. Disco Panonia ujedno je i zajednički nazivnik svih sisačkih projekata, Jasminov mikro label i krovno ime pod kojim sisački elektro glazbenici nastupaju diljem regije.

”Sve je krenulo projektom Electro City u Sisku, nastavilo se Sobom 23 u Zagrebu da bi svoj sadašnji oblik Disco Panonia dobila 2009. u formatu emisije na Radiju SC. Odsvirao sam nekoliko epizoda, a ekipa je mogla doći gore na prvi kat SC-a, slušati setove uživo i čagati.”

Nakon toga emisija se nastavila na međunarodnom radiju Intergalactic FM. Preko Intergalactica ujedinili su se elektro freakovi iz cijeloga svijeta. Jasmin je na njega nabasao slučajno, početkom tisućljeća kada se internetski radio slušao preko modema.

Uslijedili su i drugi projekti među kojima je najuspješniji Florence Foster Fan Club, iza kojega stoji dvojac Le Chocolat Noir (tj. Jasmin) i Zarkoff. Ovaj fan klub dobio je ime po Florence Foster Jenkins, najgoroj opernoj divi u povijesti glazbe snimljene na nosačima zvuka. U legendu je ušao njezin potpuni nedostatak smisla za intonaciju, ritam i općenito, pjevanje. Za razliku od Flo Fo, sisački dvojac savršeno vlada glazbenim umijećem te je snimio već nekoliko singlica i dva albuma za brazilsku etiketu Wave Records. Lani su dva tjedna proveli u Sao Paulu svirajući po raznim klubovima:

”Za razliku od Rio de Janeira gdje pravih klubova gotovo i da nema, u Sao Paulu je ludnica! Imaju ulicu, zove se Rua Augusta, duga je nekoliko kilometara i ondje je klub do kluba, birc do birca i glazba za sve moguće ukuse”, prisjeća se Le Chocolat. Očito, svijet voli darkere!

Darkeri – avangarda klupske scene u Hrvata

Le Chocolat Noir, kojemu je 36 godina, ne krije da je u svijet elektro glazbe ušao iz darkerskog svijeta:

”Sjećam se dok sam odrastao u 80-ima, u Sisku je bila jaka darkerska scena. Kad bih ih vidio subotom uvečer onako isfurane u koži, martama i s frizurama, to mi je bilo mrak, doslovno. Ostavili su dubok dojam na mene i moju glazbu”, prisjeća se Jasmin prvih sisačkih darkera. Štoviše, smatra da su upravo darkeri dali velik doprinos ranom razvoju klupske i elektroničke scene u Hrvatskoj:

”Naravno, bilo je i onih koji su slušali italo i rani house, no scena je u početku bila dark. I svi oni koji su kasnije počeli raditi partijanu došli su iz emb, synth pop, dark scene, što je u kasnim osamdesetima u Hrvatskoj bila underground elektro glazba. Barem je moj prvi susret s takvom glazbom bio preko darka.”

Zbog toga Le Chocolat Noir kao i cijeli sisački pokret pomalo naginje malo mračnijem zvuku, priznaje. Kada su krenuli prvi partiji u Ksetu i Gjuri, Jas je bio među mnogim Siščanima koji su svjedočili nastanku hrvatske klupske scene:

”Onaj tko je htio čuti elektro zvuk, izlazio je u Gjuro srijedom. Bili su to spacey ecstasy partiji, tako se to zvalo. Samo stroboskop, dim, techno i elektro ekipa u crnoj koži. Naravno, bilo je to LGTB friendly mjesto. A govorimo o devedeset prvoj! Danas se to čini kao crno doba, ali i u to vrijeme su postojale slobode. A i alternativna scena bila je mnogo bogatija nego danas”, tvrdi Jasmin, a mi se moramo složiti, premda nevoljko.

Popsimonova

Popričali smo i s prvom damom sisačke elektro scene, Popsimonovom, koja, premda rodom Karlovčanka, već dugi niz godina živi i djeluje u Sisku. Uhvatili smo je upravo u trenutku kada se pakirala za put u Francusku gdje ovoga vikenda s kolegom Zarkoffom ima dvije svirke – u Parizu i Nantesu. Nedavno joj je objavljena i prva ploča za etiketu Gooiland Elektro. Popsimonova se glazbom počela baviti relativno kasno. Najprije je bila članica uspješnog, ali kratkotrajnog synth pop-dua Dekolaž, nakon čijeg raspada kreće u samostalne vode. U svojem nastupu uživo koristi sintesajzer, laptop i glas, koji čudnom kombinacijom rusko-hrvatskosrpsko-englesko-njemačkog osvaja slušatelje diljem Europe, od Berlina i Beograda sve do Ukrajine.

”Zašto elektro? Pa zato što ga volim! Obožavam plesati i plesnu muziku, ali s malo mračnijim štihom. Počela sam s punkom i technom, elektro je nekako sredina između tog dvoje…”, objašnjava kratko Popsimonova.

Kao i Jasmin, više svira vani nego doma (nemamo dobrog booking agenta, kažu). Najmanje puštaju upravo u matičnom Sisku, izuzev kluba mladih Skwhat gdje povremeno znaju biti elektro svirke. Slično je i u Zagrebu, tvrde, doduše s dva izuzetka:

”Na forumima često naletim na rasprave o dobrim starim vremenima. Prvi partiji 90-ih bili su srijedom, četvrtkom i nedjeljom. Na njih su dolazili samo frikovi, zaljubljenici u glazbu, nas nekolicina. Nakon kultnih masovki i raveova partiji su postali Saturday night disco, počela je dolaziti sva ekipa koja izlazi vikendom. Prije toga sve je bilo čistije, nevinije: bila su to mjesta za probranu ekipu koja ima svoj svijet i uglavnom zna svaku ploču koju DJ zavrti”, nostalgičan je Jas. Uistinu, tijekom devedesetih i nultih godina hrvatska klupska scena doživjela je različite metamorfoze, no to je tema za neki drugi tekst. Ipak, Jasmin smatra da postoje dva kluba u Zagrebu koji ga po vibri i ekipi podsjećaju na atmosferu kakva je bila u Zagrebu tih ranih dana – ravničarski Masters i podsusedski Das Haus.

”To su mjesta na koja volim izaći i osjećam se kao da sam među svojima. Dislocirani su i ne funkcioniraju kao klasične diskoteke. Tamo je sačuvan dašak undergrounda koji je godinama nedostajao Zagrebu.” Nije ni čudo da su protagonisti sisačke elektro scene česti i rado viđeni gosti na obje lokacije, a kako Le Chocolat Noir i Popsimonova zvuče zajedno možete provjeriti 8. studenoga u Mastersu na partiju Disco Panonije.

fotografija: Shavi Lavi


Propustili ste